Nedavno

Bizantsko je Carstvo 1095. godine bilo pritisnuto i od Turaka Seldžuka na istoku, i od Normana na zapadu. Aleksije I. Komnen (1081.-1118.) tražio je pomoć od zapadnih državnika da obrani granice Carstva. Na vratima Carigrada prvi se pojavio Petar Pustinjak s tisućama neorganiziranih ljudi. Pljačka i kaos koje je vidio Aleksije, ostavili su na njega dojam razočaranosti i ljutnje. Želeći se što prije riješiti neugodnih gostiju, car je organizirao brodove i prebacio pridošle ljude preko Bospora u Malu Aziju...

Onoliko koliko se to može, objasnio je u kojoj je mjeri Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo participiralo u ratu, kako su funkcionirala i koegzistirala čak četiri različita tipa vojski koje su sudjelovale u ratu i tko su zapravo bili strahoviti Hrvati - nekome oni Drugi, pa i poimence sudionici tog gotovo svjetskog sukoba.

Vojni činovnik i pukovnik, ilirski književnik i pjesnik, prevoditelj, metričar i jezični čistunac Ivan pl. Trnski dio je svestrane kulturne elite 19. stoljeća. Dva mjeseca prije smrti, na velikoj proslavi njegova 90. rođendana  doživio je posebnu počast - sakupila se cijela tadašnja elita,  dočekan je od strane predsjednika tadašnje JAZU Tadije Smičiklasa, a svečani govor mu je održao predsjednik Društva hrvatskih književnika Ksaver Šandor Gjalski. 

„Mislim da je uspjeh da kad se sudariš s posvemašnjim porazom svojeg svijeta, svoje intime, svojih ideja, svoje slike u javnosti, svojeg nasljeđa, svojih svih dotadašnjih postignuća, kad ti se u jednom trenu učini da ti se negira pravo na gotovo cjelokupno emotivno, intelektualno i materijalno posjedovanje, kad ne postoji gotovo nitko kome bi se obratio za pomoć, kad je gotovo svaki pogled ujedno i pogled podozrenja i sumnje, kad i sam dovedeš sve i pod znak pitanja, kad su pale sve iluzije o sebi, o svome okruženju, o ljudima, o vjerovanjima i religijama, o zastavicama, o objektima svoje ljubavi i zaljubljenosti... i onda, kada se u tom trenu "osobnog i privatnog holokausta“...

Treću godinu za redom, TI experimental archaeology i udruga za popularizaciju arheologije ZipArh organiziraju radionicu eksperimentalne arheologije pod ovogodišnjim nazivom "Hrana na prapovijesni način / Food on Prehistoric Way".  Radionica će se održati 8.-11. kolovoza 2019. u kampu Borovik, kod jezera Borovik u blizini Đakova. Kao što kažu, tema ovogodišnje radionice je hrana, tj. što je sve čovjek morao proći da bi dobio obrok krajnje neophodan za preživljavanje u uvjetima koji mu je priroda pružila. Sudionicima radionice preodočit će se načini nabavljanja, kuhanja i pečenja hrane tijekom mezolitika i neolitika. 

Zašto u zbirkama muzeja diljem svijeta, pa tako i u njihovom, ima toliko malo djela koje su naslikale žene, pitanje je koje si postavljaju kustosi iz National Gallery u Londonu. Od 2300 umjetničkih djela koje se nalaze u posjedu National Gallery u Londonu, samo je 21 od njih naslikala žena. Kao što kažu, povijest ne možemo mijenjati. Ono što mogu učiniti jest da ukažu na društvene norme koje su uzrokovale gotovo nemjerljiv nesrazmjer u umjetnosti te da iskažu poštovanje ženama koje su unatoč društvenim normama i svim preprekama uspjele ući u kanonsku povijest umjetnost.

Vježba "Vreća artefakata" primjerena je za sve razrede osnovne škole i podučavanje svih povijesnih razdoblja, od prapovijesti do 20. stoljeća. Ovisno o podučavanom razdoblju i nastavniku dostupnim sredstvima, mogu se koristiti razni artefakti, od suvenira-replika iz arheoloških i povijesnih muzeja, do uporabnih predmeta iz 20. stoljeća: starih telefona, razglednica, slika, poštanskih markica... Ako je moguće organizirati posjet muzeju, dio vježbe može se raditi u okviru terenske nastave na licu mjesta.