Nisam bio, bio sam, nisam, briga me: o duši i tijelu, raju i paklu...
Postajemo li nakon smrti samo razasuti atomi ili naš unutarnji svijet, sukladno zaslugama u životu na zemlji, prelazi na mjesto užitka ili kazne? Ta su pitanja zaokupljala ljude i u antičkom svijetu. U ovom...
Je li digitalna historija pokćerka/snaha digitalne humanistike?
Vrijedi li koristiti narativ o digitalnoj historiji kao o pokćerki ili snahi digitalne humanistike? Kao i svi narativi, on ne mora biti istinit. No može dati divan poticaj za promišljanje o današnjem položaj digitalne historije u digitalnoj humanistici. U jednoj verziji tog narativa, digitalna historija je pokćerka digitalne humanistike, u drugoj verziji ona dolazi kao snaha. U obje verzije, ona egzistira u podređenom položaju, kao zakašnjeli dotepenec, pridošlica koji dolazi u novu proširenu obitelj i pokušava uspostaviti funkcionalan odnos sa svojom maćehom ili svekrvom.