Uvod

Filozofske ideje Friedricha Nietzschea imale su dubok utjecaj na modernu misao, utječući na različite aspekte filozofije, psihologije i politike. Njegov koncept “nadčovjeka” ili „Übermenscha“ i kritika tradicionalnog morala doveli su u pitanje prevladavajuće norme i utjecali na mislioce daleko izvan njegovog vremena. Međutim, Nietzscheova djela također je prisvojio i nacistički režim u Njemačkoj tijekom 20. stoljeća. Raspravit ću načine na koje je nietzscheanska misao uklopljena u nacističku ideologiju, zajedno s presjekom ideje kolektivnog nesvjesnog Carla Gustava Junga u kontekstu arijanskog čovjeka i ezoteričnih razmišljanja koja se javljaju u nacističkoj Njemačkoj.

Nietzscheanska misao i njezino uključivanje u nacističku ideologiju

Nietzscheova filozofija bila je plodno tlo za nacističke ideologe koji su tražili intelektualnog giganta za svoja uvjerenja i postupke. Nietzscheov naglasak na „volji za moć“ i ideji superiornog pojedinca koji samopobjeđuje, odlično se poklapao s nacističkom vizijom rasno čistog i dominantnog germanskog društva.

Koncept „Übermenscha“, iako izvorno (po nekim povjesničarima i filozofima) zamišljen kao simbol individualne samospoznaje i kreativne moći, u nacizmu je tumačen na drugačiji način.

Jedna od ključnih osoba odgovornih za prisvajanje Nietzscheovih ideja u nacističke svrhe bio je Alfred Bäumler, filozof i istaknuti član Nacističke stranke. Bäumler je tumačio Nietzscheovu filozofiju na način koji je bio u skladu s nacističkom ideologijom, naglašavajući elemente kao što su veličanje jakog pojedinca, ali s jasnim naglaskom na važnost kolektiva, odbacivanje egalitarizma i veličanje arijske rase. Bäumlerov rad, zajedno s radom drugih nacističkih intelektualaca, pomogao je legitimizirati Nietzschea unutar okvira nacističke misli.

Nacistički vođe, uključujući i samog Adolfa Hitlera, često su spominjali Nietzschea u svojim govorima i spisima, prikazujući ga kao preteču njihove vlastite ideologije. Međutim, ključno je napomenuti da je sam Nietzsche bio donekle kritičan prema antisemitizmu i nacionalizmu, ali naravno ne možemo znati kako bi reagirao na nacističku interpretaciju njegove misli.

Na raskrižju s Jungovim kolektivnim nesvjesnim i ezoteričnim nacizmom

Osim nietzscheanskih utjecaja, nacistička ideologija crpila je ideje iz koncepta kolektivnog nesvjesnog Carla Junga. Jung, švicarski psihijatar i utemeljitelj analitičke psihologije, pretpostavio je da postoji kolektivni dio nesvjesnog uma koji dijele svi ljudi, a koji sadrži univerzalne simbole i arhetipove. Dok je sam Jung distancirao svoj rad od političkih ideologija, njegove su ideje cijenili u nacističkim krugovima zbog ojačavanja ideja o rasnom identitetu i superiornosti.

Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung, otac analitičke psihologije

U kontekstu nacističkog ezoterizma, koji je obuhvaćao mistična i okultna vjerovanja, spoj nietzscheanskih i jungovskih ideja poprimio je hibridni oblik. Ljubitelji ezoterije unutar nacističkog režima, poput Heinricha Himmlera i Rudolfa Hessa, prihvatili su pseudoreligiozni svjetonazor koji je miješao elemente germanskog poganstva, okultizma i rasnog misticizma.

Taj je svjetozor prikazivao arijevskog čovjeka kao osobu koja posjeduje inherentnu duhovnu superiornost i božansku providnost. Na ovu su viziju snažno utjecali ezoterični mislioci i mistične tradicije koje su veličale ideju transcendentne arijevske duhovnosti. Himmler i drugi nacistički ideolozi crpili su koncepte iz teozofije, ezoteričnog sustava vjerovanja koji je spajao elemente istočnjačkog misticizma sa zapadnjačkim okultizmom. Teozofi su vjerovali u postojanje drevne arijske civilizacije koja je posjedovala napredno duhovno znanje i mistične moći.

Štoviše, Himmlerov interes za ezoterizam presijecao se s konceptom kolektivnog nesvjesnog Carla Junga, koji je pretpostavio postojanje arhetipskih simbola i mitskih motiva koji su zajednički različitim kulturama i epohama. Himmler je u Jungovim idejama vidio potvrdu vlastitog vjerovanja u duhovno jedinstvo arijske rase i njezinu mitsku povezanost s drevnim germanskim bogovima i herojima.

Poganski elementi i okultizam

Partija se snažno oslanjala na okultizam, poganske i istočnjačke religije. „Ariozofija“ (ponovno oživljavanje izgubljene arijske civilizacije), „teozofija“ (koju je započela Helena Blavatsky), „antropozofija“ (koju je započeo Rudolf Steiner), svjetska teorija leda i mnoštvo drugih pseudo-znanstvenih teorija bili su standardna duhovna hrana nacističkog vrhovnog zapovjedništva.

Guido von List, austrijski okultist s prijelaza stoljeća vrlo je vjerojatno bio velika inspiracija nacističkim rukovodiocima. Naime, njegova navodna priviđenja u kojima je vidio 18 „runa“ od kojih su neke kasnije postale stalna postava u ikonografiji nacističke Njemačke u nekim su pseudoznastvenim tumačenjima imale jasnu poveznicu s Jungovim kolektivnim nesvjesnim.

Simbol 32. SS dobrovoljačke divizije koji na sebi ima „vikinšku“ runu koju je opisao i Von List

Ahnenerbe, istraživački institut koji je osnovao SS, provodio je studije i ekspedicije s ciljem otkrivanja navodnih dokaza o drevnim arijevskim civilizacijama i okultnim moćima. Ti su napori vođeni vjerovanjem u mističnu vezu između germanskog naroda i njegovih pretpovijesnih predaka.

Himmler je nastojao oživjeti i promovirati ta poganska vjerovanja kao sredstvo ponovnog povezivanja njemačkog naroda s njihovim nasljeđem predaka. Zamislio je društvo kojim upravljaju načela rasne čistoće u kojem će arijevska rasa imati ključnu ulogu.

Dvorac Wewelsburg: sjedište Ahnenerbea

Zastava nacističke Njemačke „Blutfahne“ sa svastikom u sredini također svoje korijene sadrži u okultnim vjerovanjima te bi zapravo trebala predstavljati sunce kao svojevrsnog boga stare pogane Europe željeznog doba. Europe koja je bila prožeta misticizmom i šamanizmom. Nacistički režim kroz te je simbole i tu prošlost htio približiti njemačku naciju tim starim korijenima indo-europske civilizacije.

Spoj ezoteričnog misticizma, Jungove psihologije i Nietzscheove filozofije stvorio je moćnu ideološku mješavinu koja je potaknula nacističku težnju za rasnom čistoćom i ekspanzionističkim ambicijama. Pozivajući se na drevne mitove i mističnu simboliku, nacisti su svoju ideologiju nastojali prožeti osjećajem transcendentne svrhe i sudbine. Međutim, ta su ezoterična uvjerenja u konačnici iskorištena da se opravdaju režimska nedjela.

Preporuke za čitanje

  1. Rolan, Paul, Nazis and the Occult: The Dark Forces Unleashed by the Third Reich, Arcturus Publishing Limited, 2012.
  2. Hicks, Stephen R. C., Nietzsche and the Nazis, Ockham’s Razor, 2010.