„Nemojte jesti riblje glave, jer će se vaša beba roditi s malo šiljastijim i okrenutijim ustima.“ samo je jedan od savjeta koji se mogu pronaći u Les Evangiles des Quenouilles, zbirci popularnih vjerovanja o i među ženama u Francuskoj s kraja 15. stoljeća. S obzirom da je središnji dio života većine žena u srednjem vijeku bilo osiguravanje potomstva velik dio ovih vjerovanja odnosi se na savjete o začeću djeteta, trudnoći i porodu. Također, uzimajući u obzir dostupna znanja o anatomiji ženskog tijela te, općenito o trudnoći i porodu, postavlja se pitanje na koji su se način žene u srednjemu vijeku pripremale za trudnoću i porod?

Izvori i literatura

Uvidom u literaturu o procesu trudnoće i poroda u srednjovjekovnom razdoblju vidljivo je kako je tema, u većoj mjeri, proučavana u fragmentarnom kontekstu. Naime, istraživanja su determinirana činjenicom da izvori predstavljaju jedinstvene zapise vezane uz podneblje u kojem su nastali. Javljaju se tzv. čuda rađanja, koja su zapisivana većinom od 12. stoljeća i odnosila su se na pomoć Blažene Djevice Marije ili su zapisana u životopisima pojedinih svetaca, za koje se vjerovalo da su pomagali na porodu. Na to se svakako nadovezuju zapisi Avicene, sv. Hildegarde iz Bingena i Trote iz Salerna usmjereni na medicinske savjete vezane uz trudnice i porod.

Slika 1. Trota iz Salerna

Također, sačuvani su izvori koji nude uvid u određena, više ili manje, pučka vjerovanja, odnosno savjete o trudnoći i porodu u srednjem vijeku. Primjer za to je Les Evangiles des Quenouilles, koji sadrži savjete koje je zapisao muški pripovjedač slušajući razgovore šest žena okupljenih kako bi razmijenile iskustva i savjete o braku,  majčinstvu i trudnoći.

Uz razlike u izvorima, moguće je donijeti određene premise koje vrijede za srednjovjekovno razdoblje općenito. Primjerice, svi izvori pružaju uvid u izazove s kojima se mogla susresti (potencijalna) trudnica u srednjem vijeku. To omogućava medievistima, istraživačima povijesti svakodnevice i/ili ženske povijesti mogućnost (re)konstruiranja zajedničkih karakteristika trudnoće i poroda u srednjem vijeku.

Kako sigurno začeti i pobrinuti se da bude muško?

U srednjem vijeku, bez obzira na geografsko područje iznimno je važno bilo osigurati potomstvo. U višim društvenim slojevima ono je značilo održavanje dinastije, dok je u nižim slojevima potomstvo označavalo radnu snagu, pa se najčešće u svim slučajevima „tražio“ muški potomak.

Uz pritisak ispunjavanja svoje bračne dužnosti te osiguravanja muškog nasljednika, srednjovjekovna je žena ponekad pribjegavala, možda naizgled, neobičnim vjerovanjima. Primjerice, u Les Evangiles des Quenouilles javljaju se savjeti da bi se supruga trebala pobrinuti da njezinom suprugu u vrijeme bračnog čina ne zaudaraju noge, jer će, u suprotnom, začeto dijete cijeloga života zaudarati. Također, suprug djevice bi trebao imati seksualnog iskustva, jer ako ga nema, dijete će biti „prejednostavno“. Ako bi bračni par htio imati muškog nasljednika, tada bi supruga trebala stisnuti šaku tijekom bračnog čina, koji se, isto tako, trebao obavljati ujutro. Ako bi htjeli djevojčicu, bračni čin trebalo je obavljati navečer.

Jesam li trudna?

Slika 2. Trudnica i liječnik

Utvrđivanje trudnoće u srednjem vijeku primarno se oslanjalo na vanjske pokazatelje, koji bi mogli upućivati da je žena trudna. To je označavalo promjene na tijelu, mučnine, ali i kasnije očiglednije pokazatelje, poput osjećaja pomicanja fetusa u maternici. Većina medicinskih tekstova u srednjem vijeku oslanjala se na Galena i Hipokrata. Pa tako Avicena u Kanonu medicine te Bernard de Gordon u Lilium medicinae prenose pojedine savjete za otkrivanje trudnoće, prije svega, vezane uz tjelesne promjene. Također, Avicena upućuje na test medom, gdje bi se potencijalnoj trudnici prije spavanja dalo piti piće s medom. Ako bi trudnica dobila bolove u trbuhu, radilo bi se o trudnoći. U kasnom srednjem vijeku javljaju se tzv. uroskopski testovi, odnosno testovi urina kojima se mogla utvrditi trudnoća. Naime, liječnik bi pregledao urin trudnice i na temelju boje, mirisa i okusa utvrdio je li riječ o trudnoći.

Nakon što je srednjovjekovna trudnica utvrdila da je trudna, uobičajena je bila želja za otkrivanjem spola. Zbog toga Trota iz Salerna, prenosi Hipokratove upute, koje nalažu da ako je žena lijepog tena i ako joj je desna dojka veća, u tom slučaju nosi dječaka. Ako je trudnica blijeda i veća joj je lijeva dojka, ona nosi djevojčicu.

Žene u Les Evangiles des Quenouilles predlažu što treba učiniti kako bi se saznao spol nerođenog djeteta. Kao metode utvrđivanja spola trebalo bi pratiti neke znakove. Primjerice, ako majka nosi dijete više na desnoj strani, vjerojatno će dijete biti dječak, a ako na lijevoj, vjerojatno djevojčica. Također, ako majka voli slušati o dvobojima i turnirima te jesti divljač i perad, pretpostavljalo se da će roditi dječaka. U slučaju da majka voli ples i glazbu te prvo hoda lijevom nogom, smatralo se da će dijete biti djevojčica.

„Beba i ti ste ono što jedeš“ i još poneki savjet za trudnicu

Po utvrđivanju trudnoće, s obzirom na sve prepreke s kojima se mogla susresti srednjovjekovna trudnica, briga o njezinom zdravlju i zdravlju djeteta bila je u središtu pozornosti. Većinom se sve reguliralo putem hrane i pića. Srednji vijek oslanjao se, u tom pogledu, i na pojedine antičke autore pa se prenose Hipokratovi i Plinijevi tekstovi. Prema njima, zapisano je da se tijekom trudnoće ne smije konzumirati ni premalo niti previše hrane te da treba paziti na unos soli. Trota iz Salerna nalaže da trudnice trebaju jesti kokoši kuhane u tijestu te svježu ribu kuhanu u octu, kao i ječmeni kruh.

Prema Les Evangiles des Quenouilles, srednjovjekovne žene savjetuju kako bi trebalo jesti bijeli kruh umočen u vino, jer to osigurava da će beba biti mala. Nadalje se savjetuje ne jesti zečju ili riblju glavu, jer to može ostaviti posljedice na dječje usnice. Također, pred trudnicom se ne bi trebalo pričati o bilo kakvoj hrani koja nije dostupna u tom trenutku. Potonji savjet donosi i Trota iz Salerna.

Osim savjeta za hranu, Ivan od Svetoga Pavla preporučuje izbjegavanje puštanja krvi i unošenje pojedinih lijekova tijekom trudnoće, zbog potencijalne opasnosti za majku i dijete. Također, on preporuča kupke neposredno prije poroda. Izuzev tjelesnog zdravlja, trudnicama se savjetovalo voditi brigu o duševnom zdravlju i emocijama u trudnoći. Smatralo se da žena ne bi trebala gledati slike životinja ili čudovišta tijekom trudnoće, jer bi u suprotnom dijete moglo nalikovati tim bićima.

Slika 3. Prikaz početka poroda

Porod

Porod se može smatrati jednim od najopasnijih postupaka za dijete i majku u srednjem vijeku. Zbog toga se pribjegavalo različitim tehnikama od vjerskih i medicinskih do ponekad i pučkih vjerovanja. Za većinu žena, neovisno o društvenom statusu, porod se odvijao u kući. Ženi su pomagale druge žene iz obitelji, susjedstva ili sluškinje.Muškarci nisu smjeli prisustvovati porodu. Izuzetak je bio samo se radilo o teškom porođaju pa je pozvan muškarac koji se bavio medicinskom praksom.

U jeku porođajne boli vjerovalo se kako će zazivanje imena Blažene Djevice Marije, svete Ane i svete Margarete, zaštitnice rađanja, olakšati trudove i osigurati siguran porod. Također, savjetovalo se trljanje bokova trudnice ružinim uljem te davanje da pije ocat i šećer. Osim toga, smatralo se da nošenje posvećenih porođajnih pojaseva olakšava porod. Primjerice, u opatiji Rievaulx u Yorkshireu čuvao se pojas sv. Aelreda za osobito teške porođaje plemkinja, a pomagao je kada bi trudnice ležale na njemu. I Trota iz Salerna spominje porođajni pojas od jelenske kože i pomoć jaspisa na porodu.

Briga nakon poroda

Neposredno nakon poroda u sobi nove majke smjele su biti samo žene, koje su pomagale njoj i novorođenčetu. Vjerovalo se da je potrebno spaliti pupčanu vrpcu u kućnoj peći kako bi ta vatra pročistila grješno podrijetlo začeća. Praktične savjete za majku nakon poroda donosi Trota iz Salerna. Ona kaže da je potrebno zamotati u platno mljevenu rutu, pelin i kamfor s mošusnim uljem te staviti u rodnicu kao čepić. Također, savjetuje za oporavak trudnice popiti pomiješano ulje s korijenom peršina, porilukom i boražinom. Hildegarda iz Bingena nudi pak pojedine detalje za brigu o djetetu nakon poroda te se zalagala da od djetetova rođenja i tijekom cijelog djetinjstva, dijete treba na ruci držati kamen jaspisa.

Od pučkih vjerovanja briga nakon poroda bila je, prije svega, usredotočena na dijete i njegovu pripremu za uspješan život. Primjerice, ako majka želi da joj dijete ima kovrčavu kosu, trebalo bi ju oprati bijelim vinom odmah nakon krštenja. Ako je majka željela biti sigurna da joj sin bude hrabar cijeloga života, trebala ga je dodirnuti mačem ili bodežom, također, neposredno nakon krštenja. Kako bi osigurali da djevojčica nikada ne postupa loše prema svojemu tijelu tijekom života te da ga cijeni, savjeti kažu da ju je trebalo odmah nakon rođenja prisloniti uz majčino tijelo.

Poznat je i primjer Knjige Margery Kempe, vjerojatno autobiografskog djela, koje se, između ostalog, bavi autoričinim iskustvima nakon poroda te izazovima s kojima se susrela u brizi za dijete.

Zaključna razmatranja

Promatrajući medicinske savjete te religiozna i pučka vjerovanja u srednjem vijeku vezana uz teme trudnoće i poroda, neovisno o području gdje su nastali izvori, može se reći da je postojala svijest o tome da je to jedan od najopasnijih procesa koje je doživljavala žena u srednjem vijeku. Zbog toga su trudnice i nove majke ponekad pribjegavale neobičnim postupcima. U svakom slučaju, teme trudnoće i poroda u srednjem vijeku zahtijevaju interdisciplinaran pristup, koji uključuje historiografska i medicinska znanja. To bi omogućilo još značajnije razumijevanje eventualne utemeljenosti prikazanih vjerovanja. Također, ova bi istraživanja snažnije doprinijela i shvaćanju položaja žena u srednjem vijeku, općenito.

Preporučena literatura

Cabarello Navas, Carmen. „She will give birth immediately. Pregnancy and childbirth in medieval Hebrew medical texts produced in the Mediterranean West.“ Dynamis 34 (2) (2014): 377-401.

Powell, Hillary. „The ‘Miracle of Childbirth’: The Portrayal of Parturient Women in Medieval Miracle Narratives.“ Social History of Medicine 25 (4) (2012): 795-811.

Walton, Kathryn. „Medieval Advice for Pregnant Women.“ Medievalists.net.