Gdje su europski korijeni moderne Hrvatske? Intervju s dr. sc. Vlastom Švoger povodom završetka petogodišnjeg HRZZ projekta EuKor

Za nekoliko dana završava istraživački projekt Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer ideja na političkom i kulturnom polju u 18. i 19. stoljeću, (EuKor), IP-2018-01-2539 koji se od listopada 2018. godine provodio na Hrvatskom institutu za povijest u suradnji s Pravnim fakultetom i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskim školskim muzejom u Zagrebu. Projekt je financirala Hrvatska zaklada za znanost.

Potraga za korijenima europskog identiteta u razdoblju izgradnje Hrvatske kao moderne države objedinila je nekoliko domaćih institucija na projektu “Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer ideja na političkom i kulturnom polju u 18. i 19. stoljeću” (EuKor), HRZZ, IP-2018-01-2539, pod vodstvom dr. sc. Vlaste Švoger s Hrvatskog instituta za povijest.

Recepcije različitih europskih idejnih strujanja u parlamentarnom sustavu i političkoj kulturi, školstvu na svim razinama, javnoj upravi i zdravstvu, privatnom pravu i književnosti kao i veze između domaćih i europskih intelektualaca od razdoblja prosvjetiteljstva do kraja dugog 19. stoljeća samo su krovne teme aktualizirane u sedam znanstvenih kolokvija pod nazivom “Modeli i iskustva intelektualnog transfera u razdoblju (proto)modernizacije”, u nekoliko knjiga i u nekoliko desetaka znanstvenih radova poteklih iz tipkovnica jedanaestero istraživača: osmero povjesničara, pravne povjesničarke, pedagoginje i kroatistice. 

Povodom dovršetka ovog petogodišnjeg projekta, dobila sam priliku da postavim nekoliko pitanja voditeljici projekta, dr. sc. Vlasti Švoger s Hrvatskog instituta za povijest. 

Korijeni moderne Hrvatske

T.K.: Vrlo je teško odgovoriti na pitanje “Gdje su europski korijeni moderne Hrvatske?” čak i kada se orijentirate isključivo na političke i kulturne transfere u razdoblju (proto)modernizacije.  No, u čemu ste sve tijekom ovog projekta tražili europske korijene moderne Hrvatske?

V.Š.: Tražili smo ih u različitim aspektima političkog i kulturnog života, primjerice u razvoju parlamentarne prakse Hrvatskog sabora u 19. stoljeću, političke kulture, a napose u položaju žena, pojedinih pripadnika političke, društvene i kulturne elite te židovske manjine, zatim u razvoju javne uprave i javnoga zdravstva u 18. stoljeću, modernizaciji obrazovnog sustava od osnovnog do visokog školstva, refleksijama prosvjetiteljstva i zapadnoeuropskih kulturnih pokreta te u kontaktima hrvatskih intelektualaca sa slavenskim intelektualcima. Dakle, tražili smo ih i našli u širokom rasponu političkih, društvenih i kulturnih istraživačkih tema, otvorili smo brojna istraživačka pitanja, na neka od njih smo ponudili odgovore, ali je ostalo još mnogo prostora za neka buduća istraživanja.

T.K.: Kao krovni koncept projekta odabrali ste “transfere”; političke i kulturne idejne transfere. Zašto ste se baš odlučili za koncept transfera?

V.Š.: Geopolitički položaj Hrvatske na razmeđi zapadnoeuropskog, srednjoeuropskog i jugoistočnog političkog i kulturnog kruga te različiti utjecaji koji su se tijekom povijesti ispreplitali ili sukobljavali na teritoriju hrvatskih zemalja odavno su već postali relevantnom istraživačkom temom hrvatskih povjesničara. Primjenjujući koncept transfera u interpretaciji istraživačkih rezultata mogli smo konkretno pratiti recepciju, modifikacije, prilagodbe i primjenu različitih ideja, znanja i praksi na ranije spomenutim područjima javnog i privatnog života u Hrvatskoj u 18. i dugom 19. stoljeću.

Otpor Mažuranićevom školskom zakonu

T.K.: Jedan od ciljeva projekta bio je razumijevanje razloga i okolnosti otpora različitim europskim utjecajima. Koji su europski utjecaji izazvali najveći otpor u razdoblju (proto)modernizacije? 

V.Š.: Na to se pitanje ne može jednoznačno odgovoriti i odgovor ovisi o konkretnoj situaciji. Navest ću primjer prvog školskog zakona koji je donio Hrvatski sabor. To je tzv. Mažuranićev školski zakon, zakon o pučkim školama i preparandijama (učiteljskim školama) koji je Hrvatski sabor usvojio u listopadu 1874. godine. Taj je zakon propisao obvezno osnovno obrazovanje za djecu oba spola, prostorne, organizacijske, metodičko-didaktičke uvjete koje su škole morale zadovoljiti, učitelji su obvezani na stručno usavršavanje, a školstvo je stavljeno pod nadzor države. Zakon je postavio temelje za modernizaciju i sekularizaciju osnovnog školstva u Hrvatskoj, ali je istodobno izazvao otpor na više razina.

Žestoko mu se usprotivilo svećenstvo Katoličke i Pravoslavne crkve jer su župnici izgubili pravo nadzora škola i ostala im je nadležnost samo u nastavi vjeronauka. Protivili su mu se i roditelji, osobito u seoskim sredinama jer su trebali pomoć djece u poslovima na seoskom gospodarstvu, a nisu vidjeli korist od osnovne škole jer je dotad znatan dio učenika i nakon završetka osnovne škole ostao (gotovo) nepismen.

Čini se da je zakonodavac očekivao otpor roditelja jer su propisane vrlo stroge kazne za roditelje koji ne šalju redovito svoju djecu u školu. Za takve roditelje kao krajnja mjera predviđena je čak i zatvorska kazna te oduzimanje djece roditeljima i dodjeljivanje drugog skrbnika djeci. Tako stroga mjera protiv nemarnih roditelja nije predviđena ni u austrijskom ni u mađarskom zakonu o osnovnom školstvu iz kojih je Mažuranićev zakon preuzeo neke ideje, ali ih je modificirao i prilagodio hrvatskim prilikama. S druge strane, hrvatski je zakon izjednačio prava učitelja i učiteljica koji su imali i jednake plaće. To je bila iznimka u europskim razmjerima jer su u drugim zemljama, uključujući austrijske zemlje i Ugarsku, učiteljice imale manju plaću od svojih muških kolega.

T.K.: Jesu li neki transferi bili lakše prihvaćani u Hrvatskoj? Kako je tekla prilagodba tih transfera?

V.Š.: Na ova pitanja nije moguće kratko odgovoriti. Poticaji za prihvaćanje nekih transfera ideja, znanja i praksi dolazili su iz krugova izvan Hrvatske, ponajprije iz Beča, nešto manje iz (Budim)Pešte. Središnje ideje takvih transfera najčešće su bile u formi nekih legislativnih akata, a nailazile su na određeni otpor u hrvatskim zemljama, najčešće zbog toga jer nisu bile prilagođene lokalnim prilikama.

S druge strane, u mnogim slučajevima poticaj za transfer ideja, znanja i praksi došao je od istaknutih hrvatskih intelektualaca i političara koji su odlično poznavali europska idejna strujanja i oblikovanje znanja i praksi na različitim poljima i željeli su ih uz određene modifikacije primijeniti u Hrvatskoj. Međutim, i u tim slučajevima nisu izostali otpori različitih društvenih čimbenika, najčešće onih koji su bili pogođeni uvođenjem novih, modernih reformi ili praksi. Ali te otpore i proces prilagodbe potrebno je utvrditi u konkretnim slučajevima. 

T.K.: COVID-19 zasigurno je obilježio dobar dio provedbe ovog projekta. S kojim poteškoćama ste se susreli? Jesu li tada aktualne epidemiološke mjere potakle istraživački interes upravo za traženje korijena tih mjera?

V.Š.: Pandemija bolesti COVID-19 znatno je utjecala na provedbu projekta, ponajprije zbog toga jer su domaći arhivi i knjižnice određeno vrijeme bili zatvoreni ili dostupni u ograničenoj mjeri, dok su arhivi i knjižnice u Austriji i Mađarskoj bili zatvoreni više od šest mjeseci. Zbog toga, kao i zbog posljedica potresa u Zagrebu nismo mogli realizirati većinu planiranih aktivnosti.

Iz tih razloga Upravni odbor Hrvatske zaklade za znanost uvažio je moju molbu i odobrio produljenje projekta za 12 mjeseci. Pandemija je u manjoj mjeri utjecala i na intenziviranje proučavanja protuepidemioloških mjera u sklopu Sanitarnog kordona u 18. stoljeću u okviru planiranog istraživanja sustava javnog zdravstva koje je trebala realizirati i realizirala je dr. sc. Ivana Horbec.

Intelektualni transferi

T.K.: Od 2019. godine uspjeli ste organizirati čak sedam znanstvenih kolokvija objedinjenih pod nazivom “Modeli i iskustva intelektualnog transfera u razdoblju (proto)modernizacije”. Koje ste teme uspjeli aktualizirati i koga ste ugostili tijekom ovih kolokvija? 

V.Š.: Svaki kolokvij aktualizirao je i konkretizirao jednu od glavnih tema koje smo proučavali u okviru projekta: parlamentarnu kulturu u Habsburškoj Monarhiji, modernizacijske procese i položaj Židova u društvu, recepciju Herbartovih ideja, žensku pravnu povijest – hrvatsku tradiciju i europski kontekst, protuepidemijske mjere na rubu Habsburške Monarhije, nove trendove u proučavanju povijesti Habsburške Monarhije te ulogu filoloških istraživanja i književnosti u oblikovanju nacionalnih identiteta u Monarhiji.

Prva tri kolokvija organizirali smo samostalno, a ostala četiri u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Poslijediplomskim doktorskim studijem predmoderne povijesti na Filozofskom fakultetu, a posljednji s Odsjekom za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na kolokvijima su svoja istraživanja i metodologiju koju su u njima koristili predstavili stručnjaci za pojedine od navedenih tema, a među njima bilo je najviše kolegica i kolega iz Austrije i Mađarske.Navest ću njihova imena: dr. sc. Franz Adlgasser i dr. sc. Dieter Hecht iz Austrijske akademije znanosti u Beču, dr. sc. Veronika Eszik i dr. sc. András Cieger iz Instituta za povijest Mađarske Akademije znanosti u Budimpešti, dr. sc. Edvard Protner sa Sveučilišta u Mariboru, dr. sc. Albena Chavdarova sa Sveučilišta sv. Kliment Ohridski u Sofiji, dr. sc. Kamila Staudigl – Ciechowicz sa Sveučilišta u Beču, dr. sc. Kinga Beliznai Bódiné sa Sveučilišta ELTE u Budimpešti, dr. sc. Sabine Jesner sa Sveučilišta u Grazu, dr. sc. Kristina Puljizević s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dr. sc. Veronika Čapska i dr. sc. Václav Čermák iz Češke akademije znanosti, dr. sc. Johnatan Singerton sa Sveučilišta u Innsbrucku i dr. sc. Lena Magnone sa Sveučilišta Carl von Ossietzky u Oldenburgu i Sveučilišta Sorbonna. Razmjena ideja s navedenim kolegicama i kolegama potaknula je otvaranje nekih novih istraživačkih pitanja u okviru projekta.

T.K.: Proteklih pet godina, jedanaestero je istraživača sudjelovalo na brojnim konferencijama, skupovima i predavanjima. Koje momente biste izdvojili kao posebno važne i dojmljive, bilo za Vas kao voditelja projekta ili za Vaše suradnike? 

V.Š.: Svi suradnici sudjelovali su na znanstvenim konferencijama u inozemstvu i u Hrvatskoj. Kao posebno važne međunarodne znanstvene konferencije u inozemstvu na kojima su suradnici projekta predstavili svoja istraživanja, provedena u sklopu projekta EuKor, izdvojila bih sljedeće: konferenciju o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi u prosincu 2018. u Mađarskom parlamentu u Budimpešti, zatim kongres o prosvjetiteljstvu u srpnju 2019. u Edinburghu, kongres Kanadskog povijesnog društva u lipnju 2021., konferenciju o utjecaju europske pravne tradicije na konstrukciju rodova u Kanadi u studenome 2022., konferenciju o povijesti školstva u Macerati u Italiji u prosincu 2022., zatim konferenciju povodom 175. obljetnice Slavenskog kongresa, održanu u Pragu u lipnju 2023., kongres o prosvjetiteljstvu u Rimu u srpnju 2023. i kongres o povijesti Židova u srpnju 2023. u Frankfurtu na Majni. Suradnici projekta sudjelovali su i na velikom broju drugih znanstvenih konferencija u inozemstvu i u Hrvatskoj, ali ih nije moguće sve navesti.

Na kraju bih htjela istaknuti i uspješnu suradnju s HRZZ projektom pod vodstvom dr. sc. Željka Dugca s kojim smo organizirali međunarodnu znanstvenu konferenciju Production and Circulation of Knowledge in the (Semi-)Periphery in the Early Modern and Modern Period. Zbog nepovoljne epidemiološke situacije konferencija je održana putem video veze u veljači 2021., a na njoj su uz nekoliko suradnika s oba projekta sudjelovali renomirani inozemni stručnjaci koji u svojim istraživanjima primjenjuju koncept proizvodnje i cirkulacije znanja, koji je iznimno propulzivan zadnjih nekoliko godina u historiografiji na globalnoj razini. Dio radova s konferencije objavljen je u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 53 (2021), br. 3. U istom broju časopisa objavljen je i intervju s dr. sc. Johanom Östlingom, jednim od vodećih svjetskih eksperata za istraživački koncept ckirkulacije znanja. Koristim ovu prigodu da još jednom zahvalim uredništvu koje nam je omogućilo objavljivanje dorađenih radova s konferencije.

Zahvaljujem svim suradnicima na projektu EuKor na vrlo profesionalnoj i iznimno uspješnoj suradnji u prijateljskoj atmosferi, a Hrvatskoj zakladi za znanost na financijskoj potpori.

T.K.: Hvala i Vama na razgovoru!