Tag: istaknuto

Pablo Picasso naslikao je 1931. godine "Ženu sa stiletom". To djelo jedna je od dvije Picassove reference na "Maratovu smrt" Jeana Louisa Davida. Ipak, osim referenci na "Maratovu smrt", povjesničari umjetnosti u ovom djelu prepoznaju i Picassovu privatnu priču.

"Nepoznata povijest" digitalna knjiga autorice Sanele Toša Ljubičić, namijenjena je osnovnoškolskom uzrastu. Knjiga pruža pregršt zanimljivih podataka o povijesti kakice, tj. ljudskog izmeta, šminke, medicine i mode. U prvom dijelu, autorica piše kako su naši preci koristili kakicu kao biološko oružje, kao lijek te kako su ljudi tijekom povijesti raspolagali ljudskim otpadom.

Iako su Bizantinci sebe uvijek nazivali Rimljanima, čak i na kraju, u 15. st. kada je carska vlast svedena na Carigrad i okolicu, između kasnoantičkog Rimskog Carstva i ranosrednjovjekovnog Bizanta bile su bitne razlike. Promijenili su se zemljišni odnosi te odnosi moći u Bizantu. Na prostoru Anatolije došlo je do bitnih promjena u urbanom izgledu manjih gradova.

Oba termina, „mali čovjek“ i „elita, znače jako malo, a u isto vrijeme i jako puno kada su populisti u pitanju. Ovaj tekst ne pretendira na ispravljanje „krivih Drina“, niti će izazvati revoluciju u javnom diskursu. (Ne)skromni cilj ovog teksta jest pridonijeti pažljivijoj uporabi termina populizam, kao i njegovom lakšem prepoznavanju.

„Koliko smo se promijenili! Sav naš luksus je crveni križ, naše zabave - rad, naš lakomisleni smiješak - ozbiljnost.“  piše Obzor. Ratno vrijeme zaista je promijenilo ne samo način života, već i same ljude. Stanovnici Zagreba prionuli su na posao, uključivši se maksimalno u humanitarni sustav.

"Metodii doctrina" bila je proglašena nekanonskom, čak su neki govorili da je riječ o herezi. To potvrđuje upravo pismo Ivana X. splitskom metropolitu i njegovim biskupima u Dalmaciji, gdje se papa žali da je "Metodii doctrina" uzela previše maha, da je ona protivna učenju Evanđelja, protiv svih kanona i protiv samih apostolskih pravila.

Na varaždinskome groblju, tome neobičnom, ali svjetski čuvenome spomeniku baroknoga grada, svega dvije šljunčane uličice desno od odarnice, na nadgrobnoj ploči grobnice od očiju prolaznika djelomično sakrivena visokim i izduženim ošišanim zimzelenim tujama, na malom i niskom kamenom postolju – odmara djevojka, u kontemplativnoj mirnoći, spokoju. Takvom ju je oblikovao hrvatski kipar Antun Augustinčić, i na ovalnom postolju uz svoje prezime dodao joj i godinu postanka, 1938. Njezin brončani odljev prolaznike podsjeća na pokojnika Bogdana Svobodu i, s minućem vremena, kao nadgrobni spomenik, na ostale članove te znamenite varaždinske obitelji.