Između tjeskobe i veselja, ponosa i straha: emocije u “mračnom dobu”

Kada sam priveo kraju pisanje jednog teksta o povijesti emocija za studij, profesorica je sugerirala da ga prilagodim u digitalnu formu i objavim na ovom portalu. Razmišljajući kako ću objasniti metode i pristupe povijesti...

ZBIRKA SREDNJOVJEKOVNIH LEGENDI: Sedmorica efeških spavača i druge priče

Neobični mitovi srednjeg vijeka Napokon oslobođen nametnutih humanističkih (potom i prosvjetiteljskih) okova „mračnog doba“, srednji vijek u novijim se istraživanjima, među ostalim, pokazuje i kao razdoblje iznimne maštovitosti. Smještajući u njegovih tisuću godina trenutke ključne...

Kome točno pripada Karlo Veliki?

Povijesne ličnosti i njihova budućnost nakon smrti? Aproprijacija herojskih figura srednjega vijeka (ali i drugih povijesnih epoha) unutar nacionalne povijesti čest je čin legitimacije raznih tradicija, pojačan buđenjem nacija 19. stoljeća te aktualan sve do...

Legenda o smrti kralja Zvonimira

Legenda o smrti kralja Zvonimira – kao i njegova navodna kletva – popularni su motivi hrvatske povijesti te kao takvi ostaju aktualni sve do danas. To, dakako, ne treba čuditi s obzirom na to...

Bizantsko Carstvo: kontinuitet rimske civilizacije ili novi društveni odnosi?

Iako su Bizantinci sebe uvijek nazivali Rimljanima, čak i na kraju, u 15. st. kada je carska vlast svedena na Carigrad i okolicu, između kasnoantičkog Rimskog Carstva i ranosrednjovjekovnog Bizanta bile su bitne razlike. Promijenili su se zemljišni odnosi te odnosi moći u Bizantu. Na prostoru Anatolije došlo je do bitnih promjena u urbanom izgledu manjih gradova.

Medicina u Bizantu – rak maternice

Petorica bizantskih liječnika (4.-10.st.), među njima i jedna žena, svjedoče o ranosrednjovjekovnom medicinskom znanju o neizlječivim bolestima kao što je rak maternice. Razni ljekoviti intravaginalni pripravci, kirurški zahvati i rekonstrukcija vagine i labija neki su od najzačuđujućih postupaka koji se javljaju kod promišljanja o raku maternice.

„Ne mogu živjeti bez ljudskog društva i vole svoga gospodara!” – srednjovjekovni psi kao...

„Ne mogu živjeti bez ljudskog društva, vole svoga gospodara i znaju svoje ime", dio je jednog citata napisanog u bestijariju, ilustriranoj zbirci spjevova i tekstova o životinjama, koji govori o kralju Garamantesu, kojeg je...