Proto di San Marco – primjer ikonografske zbrke u srednjem vijeku

Jedan od zaštitnih znakova grada Venecije je bazilika sv. Marka, njezin zvonik i Piazza pred njom. Na zapadnom pročelju bazilike iznad glavnog portala stoje tri luka, a jedan od njih je i arco dei...

“Mi ne možemo biti Grci ili Židovi, ako prvo nismo Rimljani” – razmišljanja jednog...

Što je Zapadna civilizacija? Od čega je satkana? Je li nastala na zasadama židovske religije, grčke filozofije i kršćanstva? Što je to zapravo zapadni identitet? Pitanja su to na koja mnogi intelektualci različitog habitusa...

Medicina u Bizantu – rak maternice

Petorica bizantskih liječnika (4.-10.st.), među njima i jedna žena, svjedoče o ranosrednjovjekovnom medicinskom znanju o neizlječivim bolestima kao što je rak maternice. Razni ljekoviti intravaginalni pripravci, kirurški zahvati i rekonstrukcija vagine i labija neki su od najzačuđujućih postupaka koji se javljaju kod promišljanja o raku maternice.

Grupa Gorgona: Buntovni proizvod socijalizma

Autorice: Dorotea Korda i Kiara Novina Video je nastao u sklopu kolegija “Historijska antropologija” koji na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izvodi dr. sc. Zrinka Blažević. Šezdesete su godine u Hrvatskoj bile ne samo vrijeme političkih...

Antun Augustinčić: Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode u Varaždinu

Na varaždinskome groblju, tome neobičnom, ali svjetski čuvenome spomeniku baroknoga grada, svega dvije šljunčane uličice desno od odarnice, na nadgrobnoj ploči grobnice od očiju prolaznika djelomično sakrivena visokim i izduženim ošišanim zimzelenim tujama, na malom i niskom kamenom postolju – odmara djevojka, u kontemplativnoj mirnoći, spokoju. Takvom ju je oblikovao hrvatski kipar Antun Augustinčić, i na ovalnom postolju uz svoje prezime dodao joj i godinu postanka, 1938. Njezin brončani odljev prolaznike podsjeća na pokojnika Bogdana Svobodu i, s minućem vremena, kao nadgrobni spomenik, na ostale članove te znamenite varaždinske obitelji. 

ŽENKA FRANGEŠ: Jasan pogled, točni sud, žilava ustrajnost i vjera u sebe

Naš je narod u Ženki Frangeš izgubio velikog izdržljivog idealnog narodnog radnika, čija je snaga bila u zanosu, u znanju, u postojanosti, u svim vrlinama pravog čovjeka i svim krijepostima žene i majke. Ovim je riječima Marija Jurić Zagorka opisala duh hrvatske kulturne djelatnice Ženke Frangeš u časopisu „Ženski list“ 1936. godine, nedugo nakon njene smrti 1935. godine. Supruga je poznatog hrvatskog kipara Roberta Mihanovića Frangeša (1872.-1940.) i majka slikarice Branke Frangeš Hegedušić (1906.-1985.). S druge strane, zapamćena je po predanom promicanju hrvatske narodne pučke umjetnosti i obrta i odlučila se raditi sistematski i izdržljivo, da za taj seljački kućni obrt zagrije grad.

Uz 350. obljetnicu smrti Ane Katarine Zrinski, grofice i književnice

Premda ju je već Ivan Kukuljević-Sakcinski, kao povjesničar koji se prvi znanstveno bavio njenom ličnošću, nazvao „prvom među hrvatskim ženama“, grofica Ana Katarina Zrinski, rođena Frankopan, čiju se životnu sudbinu može uzeti i kao...