“Sav naš luksuz je Crveni križ”: zagrebačke žene u Prvom svjetskom ratu
„Koliko smo se promijenili! Sav naš luksus je crveni križ, naše zabave - rad, naš lakomisleni smiješak - ozbiljnost.“ piše Obzor. Ratno vrijeme zaista je promijenilo ne samo način života, već i same ljude. Stanovnici Zagreba prionuli su na posao, uključivši se maksimalno u humanitarni sustav.
PTSP i Prvi svjetski rat: Nisu sve rane vidljive
Rat je bio oboje, fiziološka i mentalna trauma za sudionike. Međutim, postajala je razlika u društvenoj percepciji prema žrtvama. S jedne strane, fizički osakaćeni vojnici uživali su određen društveni prestiž jer je njihova žrtva bila svima vidljiva i očita, a time i njihov doprinos ratnom cilju. S druge strane, psihološki rastrojeni vojnici nisu se uklapali u takav herojski narativ, a u većini slučajeva bili su i društveno stigmatizirani.
Hrvatski kralj Stjepan II. i papa Lav IX.: papagaj na poklon
U čemu je bila važnost jednog papagaja? Radi li se o poklonu danskog ili ipak hrvatskog kralja navedenog kao "rex Dalmarcie" - Stjepana II.?
ČEDOMORSTVO: Od dvostrukog grijeha do Marije Terezije i PRIVILEGIRANOG UBOJSTVA
Kako je došlo do poimanja i kvalifikacije čedomorstva kao privilegiranog ubojstva te kako se ovaj zločin navodio u kaznenim zakonicima koji su se na hrvatskom povijesnom prostoru primjenjivali sve do prošlog stoljeća, istražila je i objavila u članku "Dvostruki grijeh: kažnjavanje čedomorstva na hrvatskom području do kodifikacije kaznenog materijalnog prava 1852. godine" (2016.) Dunja Pastović, docentica na Katedri za povijest hrvatskog prava i države, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Zašto je Matija Gubec bio smaknut na toliko nemilosrdan i atipičan način?
Dok su se znameniti muževi nacionalne povijesti poput kralja Tomislava, bana Jelačića, Nikole Šubića Sigetskog, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, izmjenjivali na prijestolju kulturalnog pamćenja paralelno sa smijenama političkih i kulturnih režima, jedan od njih zadržavao se na vrhu hijerarhije i uglavnom je preživljavao sve režime.
Vijetnamski rat kroz prizmu ratnog reportera: Nikada naučena lekcija
Surovu atmosferu s bojišnice najbolje dočaravaju intervjui s američkim vojnicima prisutni u knjizi, a koji svjedoče o potpunom gubitku morala, rasnoj segregaciji među trupama, kao i o raširenoj uporabi droge i opojnih sredstava (svaki peti američki vojnik konzumirao je heroin, a gotovo svaki marihuanu).
Prodao je više od milijun knjiga – Eric Hobsbawm (1917.-2012.)
Ono što je svakako učinilo Hobsbawma prepoznatljivim jest njegov odabir političke strane u periodu između dva svjetska rata. Njegovu simpatiju prema marksizmu te angažman u komunističkim partijama Njemačke i Velike Britanije, Evans tumači kao posljedicu neimaštine koju je Hobsbawm osjetio na vlastitoj koži u školskim danima. Izgubivši oca i majku s navršenih 14 godina života, Hobsbawm je vlastiti osjećaj pripadnosti nastojao kompenzirati kroz suživot s komunističkim aktivistima.