Rani novi vijek

Uz Petra Zrinskog, Frana Krstu Frankopana i Nikolu Šubića, jedan od ranonovovjekovnih nacionalnih heroja je i Toma II. Erdődy, znameniti junak čiji je mit preživio brojne povijesne kontekste i (re)vitalizirao se u više pisanih, slikanih i klesanih medija. Naposljetku, Erdődyjev mit postao je jednim od ključnih nacionalnih ideologema devetnaestostoljetnog nacionalnog romantizma.

Dok su se znameniti muževi nacionalne povijesti poput kralja Tomislava, bana Jelačića, Nikole Šubića Sigetskog, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, izmjenjivali na prijestolju kulturalnog pamćenja paralelno sa smijenama političkih i kulturnih režima, jedan od njih zadržavao se na vrhu hijerarhije i uglavnom je preživljavao sve režime.

“Aqua vitae” ili voda života, ime je koje je tijekom srednjeg vijeka i renesanse korišteno za destilirane likere, čudnovati lijek ranomodernog razdoblja koji se prepisivao za sve moguće poteškoće koje su napadale čovjekov duh i tijelo. Prema Hieronymusu Brunschwigu, brandy je svojom ljekovitošću mogao produžiti životni tijek što objašnjava i korištenje naziva „aqua vitae“.

Opsežan pogled u zbirku valpovačkog vlastelinstva stvaranu kroz 250 godina upravljanja dvorcem, predstavljenu u katalogu predmeta, otkriva značajno bogatstvo zbirke, ali daje naslutiti da od zbirke danas ima dosta nepoznate, javnosti nedostupne građe po privatnim zbirkama, ili jednostavno, uništene. Možda bi i više toga ostalo nepoznato da nisu djelovanjem Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturno-historijskih spomenika pri Ministarstvu prosvjete Narodne RH, popularno KOMZA, plemićke zbirke postale sastavnim dijelom muzejskih ustanova.

Što bi vas nagnalo da u trenucima kada se gube ljudski životi, stoka i imovina, u samo pedesetak godinu izgradite čak tri zavjetne kapele? Upravo se to desilo u Varaždinu koji je tako postao grad u kojem je u europskom kontekstu, u najkraćem razdoblju s obzirom na broj stanovništva vjerojatno sagrađen najveći broj zavjetnih crkava.

Koliko vam se puta desilo da legnete u krevet s namjerom da prespavate idućih deset sati, usred noći se probudite i probdijete u krevetu naredna dva sata? Prema tezi američkog povjesničara Rogera Ekyrcha (1950.) iz "At Day's Close: Night in Times Past" (2005.) ovakav obrazac spavanja bio je do prije dvjesto godina uobičajena i svakonoćna pojava.

Pitate se kada se na hrvatskim prostorima počeo riješavati i danas gorući problem primanja "poklona", korupcije, miješanja javnog i privatnog posla i kompetencija pri zapošljavanju? Odgovor možete potražiti u jednom od brojnih istraživanja Ivane Horbec o procesima modernizacije i stvaranju protomoderne javne uprave.