Najdraža pjesma

Doselili smo se roditelji i ja 1974. godine u Krapinu.Imao sam 10.godina i krenuo u II.polugodište 4. razreda osnovne škole.

U razredu nisam nikoga poznavao.Došli smo iz Slavonije, imao sam drugačiji naglasak i bio sam tamnoputi dječak.

U školi je organiziran ples i muzika povodom nekog praznika. Mislim, da je bila proslava 25. maja/svibnja. Tada je to bio Dan mladosti. Na televiziji se prenosila štafeta mladosti.Simbolična palica, obično kao baklja prolazila je kroz cijelu državu, tada Jugoslaviju.Nosili su ju mladići i djevojke.

na Dan mladosti na TV je bio prenos velikog sleta na stadionu i to su svi gledali.

U razredu je svirala muzika , ja sam bio sam i sjedio na klupi.

Tada je došla najljepša cura u razredu do mene i povukla me za ruku .pjevala je Neda Ukraden “Drugarice posadimo cvijeće”, a mi zaplesali.

Zvala se Dina

Krapina, 1974.

Autostop

U vrijeme moje mladosti postojao je jedan oblik putovanja koji je, čini mi se, danas potpuno nestao. Zvao se autostopiranje (evo čak mi i google ispravlja riječ jer je ne prepoznaje) i kao što sami naziv objašnjava, aktivnost se svodila na čekanje uz prometnicu prema (najčešće) moru, držanju ispružene ruke sa palcem okrenutim gore i čekanjem da neka dobra duša stane. Tehnički, možda je ispravniji naziv bio ,,stopiranje“ jer dobre duše su češće bili vozači kamiona nego osobnih automobila. No, sve jedno. Nije bilo nekog straha od bilo koje vrste razbojstava, jednako kako najčešće nije bilo ni klime u vozilu. Sjelo se, pitalo što studiraš, kako ide, kuda putuješ, imaš curu, da li te dole čeka, i slične teme uz koje brže prolazi vrijeme i šoferu i tebi koji si uspio uloviti prijevoz. Nije bilo baš plastičnih boca sa raznim vrstama tekućina (počele su se pojavljivati početkom osamdesetih, sjećam se na faksu kad smo dobili uzorke takvih boca). Ja sam u to vrijeme imao jednu dlakavu čuturicu napravljenu od jednog dijela bikovog tijela (da ostanem pristojan). Tako mi je žao što sam je izgubio.

I ja sam, u vrijeme još svoje slobodne mladosti, ponekad koristio dobrobiti stopiranja. Neke od tih dužih ili kraćih vožnji bolje su se urezale u pamćenje od drugih. Jedna od takvih vožnji dogodila se u Istri, negdje krajem 70tih. Na putu prema Umagu i novom bungalovskom naselju Katoru gdje su se počeli okupljati dečki iz moje tehničke srednje škole (a opet vezano uz maturalac cura iz medicinske) negdje u Buzetu pokupila me jedna žena u ,,peglici“ (tko ne zna koji je to auto neka progugla). Tada još nije bila neka obaveza vezanja pojasa tako da se nisam ni ja vezao kao što nije bila vezana ni ona. Izgledala je oko 15 godina starija od mene, ali je bila sva izgrebana i puna suhih krasti po licu i rukama. Bila je vesela i srdačna. Nakon uobičajenih tema i razloga putovanja otvorila je i temu svog izgleda. Veselo mi je ispričala kako ju je u tom istom autiću muž vozio na posao, ali kako baš bočna vrata nisu previše pouzdana, na jednom lijevom zavoju vrata su se otvorila i ona je ispala iz auta i sva se isprevrtala i ugruvala na crvenoj istarskoj zemlji. Nasmijala se događaju, ja pristojno također. 

Iz nekakvog frajerizma nisam pokušao provjeriti vrata niti sam se vezao pojasom, ali sam grčevito pratio svaki lijevi zavoj.

U Zagreb sam se vraćao vlakom, a putovanja vlakom znala su biti još uzbudljivija. Ali o tome drugi put.

Hrvatska, 1970.

Prvi album/CD/kazeta

Ovo nije prvi album koji sam slušao ali je svakako jedan od onih koji su najviše utjecali na mene kao mladu osobu. To je dvostruki koncertni album Franka Zappe i njegovog banda Mothers of Invention (evo odakle naziv Baretova banda Majke😂). Toliko neobična glazba i danas a kamoli za vrijeme kad je nastala – početkom sedamdesetih prošlog stoljeća. Slušao sam to danima i nisam vjerovao da to čujem, da netko ima takve ideje. Čista fantastika… I čisti užitak u nepatvorenoj glazbi…

Posvuda, 1970.

Prvi koncert

Moj prvi koncert na Hušu u Krapini grupa Inat, dečki su rasturali rock! 

Godina…! Hm?  …  19.. 79..možda, tu negde… mozža kasnije?

Obožavali smo Huš, svi smo bili gore!

… prvi rock uživo…Prve ljubavi, prvi gin-tonik

Kaj je Huš ?

Stara zgrada muzeja krapinskog pračoveka, prizemlje, u prvom djelu šank sa stolovima, klupama , narančastim stoljnjacima s našivenim rožicama koje prikrivaju rupe spaljene čikovima, i drugi dio sa malom pozornicom i 5 dečki koji rastruraju rock,

Pjevaju na engleskom onak kak su čuli pjesmu… učil se je onda njemački i ruski u školama, engleski je tek krenul.

Krapina, 1970.

Ljetovanje

Davno je to bilo..kad se 70tih išlo na more! Kretalo se u 2 sata po noći..hahaha da se izbjegne guzva… nemoguće! Kolone u nedogled, najveća brzina 40km/h, zastoji , serpentine na Velebitu, vruće u autu…nema klime, pohanci s paradajzom! Pakleno vruće, duuug jeee put od Krapine do Murtera, 10 sati! 

Murter …nekad uska ulica – trg, uska ulica, kamene kuce zaljepljene jedna na drugu, iza njih uvalice s parkiranim barkama, slatko malo dalmatinsko mjestašce u kojem sam opala u nesvest  nakon kaj smo konačno stigli .

Dopalo nam se to malo dalmatinsko mjesto idućih 10 godina. 

Bila sam iz nostalgije opet 80tih, s ruksakom , na Slanici su mi popalili svu lovu ..fuj ih bilo…za moje hippy putovanje.

Bila sam 2021 sa svojom familijom, al u Tisnom, bilo nam je izvrsno! Obišle smo neke druge kamene plaže…Jezera..mmmm

Murter je bil drukčiji, skroz…jako.

…More i kamen, to je isto!

Murter, 1970.

Najdraže jelo koje je spremao član obitelji

Knedle od šljiva.

Krapina, 1970.

Baza sjećanja je projekt javne povijesti koji teži stvaranju arhiva sjećanja na svakodnevicu 20. i 21. stoljeća.

Pridružite nam se u čuvanju uspomena!

KONTAKT

bazasjecanja@gmail.com