Brak je bio jedan od osnovnih dijelova života srednjovjekovnog čovjeka, posebice srednjovjekovne žene, no što se događalo kada jedna strana (više) nije bila sretna u braku? Je li u srednjem vijeku uopće postojao termin „razvod“? Kakav je pogled Crkva imala na prekid braka? Gotovo da nema čovjeka koji danas nije čuo za engleskog kralja Henrika VIII. iz dinastije Tudor, čija je želja za dobivanjem muškog nasljednika (i očito imanjem zadovoljavajućeg bračnog života) utjecala na oformljivanje Engleske Crkve te unutarnju i vanjsku politiku Engleske. Ipak, Henrik VIII. nije bio prvi kralj nezadovoljan svojom suprugom. Manje je poznato da se Lotar II. Lotarinški, kralj Lotaringije, pokušavao rastati sa svojom suprugom, kraljicom Teutbergom.
Izvori i literatura
Osnovni izvor za proučavanje pokušaja razvoda braka Lotara II. i Teutberge je rasprava De ratatio Lotharii regis et Theutbergae reginae („O razvodu kralja Lotara i kraljice Teutberge“), koju je napisao nadbiskup Reimsa, Hincmar 860. godine, a sadrži više od 80 000 riječi. Hincmar u ovoj raspravi istražuje pitanja što je brak i može li on prestati postojati, odnos biskupa i kraljeva pri čemu analizira i pokušaj kralja Lotara II. pri „rješavanju“ svoje supruge i želje za bračnim životom sa svojom konkubinom Waldradom. Izvor su objavili Stone i West u knjizi The divorce of King Lothar and Queen Theutberga: Hincmar of Rheims’s De divortio 2016. godine. Također, u svojim člancima Airlie i Heidecker opisujući Lotarovu vladavinu i opću situaciju u franačkim zemljama nakon Karla Velikog dotiču se njegovog pokušaja razvoda braka, utjecaja razvoda na unutarnju i vanjsku politiku te na odnos s biskupima i crkvenim vlastima. Heideckerova knjiga The Divorce of Lothar II: Christian Marriage and Political Power in the Carolingian World izdana je na engleskom jeziku 2010. godine.
Lotar II.
Lotar II. bio je praunuk Karla Velikog i drugi sin Lotara I. Po smrti Lotara I. 855. godine, Lotar II. podijelio je očevo nasljeđe s dvojicom braće te dobio posjede zapadno od Rajne te od Sjevernog mora do Alpa, što je postalo poznato kao Lotaringija. Nakon smrti njegovog brata Karla Provansalskog 863. godine, Lotar II. dobio je i područja oko Beča i Lyona.
Lotara II. njegov je otac 855. godine natjerao da se oženi Teutbergom, sestrom Huberta, laičkog opata svetog Mauricija.
Razvod braka
U srednjem vijeku nadležnost crkvenih sudova u svim vjerskim pitanjima uključivala je i onu u pogledu sklapanja braka, poništenja istog te kažnjavanja preljuba. Treba reći kako termin „razvod“ u današnjem smislu nije postojao u srednjem vijeku. Ipak, u suglasju s korištenom literaturom, pri izradi ovog članka korišten je pojam „razvod“.
Povjesničari Stone i West kažu kako je Lotar II. imao trostruku motivaciju za razvod braka od svoje supruge Teutberge. Naime, prvi od razloga mogla je biti njegova naklonost Waldradi, njegovoj konkubini, s kojom se želio oženiti i s kojom je vjerojatno imao nekakav odnos i prije braka s Teutbergom. Drugi razlog je vjerojatno to što je Lotar II. morao osigurati nasljedstvo, a Teutberga nije mogla imati djece. Posljednji razlog mogao je biti promjenjivi politički značaj Teutbergine obitelji, konkretno njezinog brata Huberta. U posljednje vrijeme, mnogi povjesničari preferiraju drugi i treći razlog potkrepljujući to geopolitičkim objašnjenjima, odnosno značajem za Lotarovu vladavinu.
„Skandalozno-prvi kraljevski razvod“
West kaže da Lotarovo nastojanje za razvod od svoje supruge nije bio samo skandal s kraljevskim razvodom, već je bio prvi skandal s kraljevskim razvodom, a događao se od 858. do 869. godine. Ipak, za razliku od daleko poznatijeg Henrika VIII., Lotar II. nije uspio pronaći izlaz iz njegove uvrnute situacije te je umro oženjen sa svojom neželjenom kraljicom.
Glasine
Lotar II., u trenutku kada se naumio rastati od svoje supruge, bio je još uvijek mladić, koji je tek netom naslijedio prijestolje. S druge pak strane, njegova je supruga Teutberga imala moćnu rodbinu koja je mogla poslužiti ne samo ugledu kraljevske obitelji, već i pomoći pri sklapanju savezništava (ponovno sličnost s Henrikom VIII. i Katarinom Aragonskom). Cijela ova situacija s Teutberginom moćnom rodbinom nije bila olakotna okolnost za Lotara II. pa je morao osmisliti plan kojim bi se na neki način, bez da ošteti svoj ugled, „riješio“ Teutberge.
Vjerojatno, ne toliko pomno razmišljajući, Lotar II. je 858. godine priredio iskušenje u svojoj palači u Aachenu. Glasina kojom se poslužio bila da je Teutberga imala incest sa svojim bratom prije udaje za Lotara II. Za provjeru istinitosti glasine, Teutbergin brat morao je zaroniti ruku u kipuću vodu. Iz nekog neobjašnjivog razloga, Teutbergin brat nije bio ozlijeđen, a Lotarove muke oko razvoda i dalje nisu bile riješene.
Što dalje?
Kralj, najvjerojatnije ljut i iznenađen nedokazanom krivnjom, predao je slučaj na dva crkvena vijeća 860. godine. Potporom svojih biskupa i nakon sumnjivo provedenog suđenja u kojem je Teutberga navodno priznala glasine o njoj kao istinite. Zbog toga su crkvena vijeća potvrdila da Lotar II. može otpustiti svoju suprugu te se ponovno oženiti. To je i učinio, oženio se svojom konkubinom Waldradom i učinio ju kraljicom. Neki su suvremenici Lotara II. smatrali kako ga je Waldrada začarala i emocionalno vezala za nju.
Ne tako brzo
Time što je predao slučaj svog razvoda biskupima i crkvenim vijećima, Lotar II. je učinio kardinalnu pogrješku. Naime, sada su svi željeli dobiti nešto iz tog slučaja. Vladari kraljevstava s kojima je graničilo Lotarovo bili su njegovi rođaci i potomci Karla Velikog, Karlo Ćelavi i Ljudevit Njemački, obojica s pretenzijama širenja svojih dijelova i ponovnog ujedinjenja rascjepkanog carstva Karla Velikog, pomno su pratili sve što se događalo na Lotarovom dvoru.
Jedan od klerika uključenih u raspravu o Lotarovom braku s Teutbergom bio je Hincmar, nadbiskup Remisa i još važnije, odani sluga Karla Ćelavog. Zbog njegove rasprave danas imamo izvor o svim detaljima ovog kraljevskog skandala. Hincmar je u svojoj raspravi naglasio kako su crkvena vijeća pogriješila te da kršćanski brak nije bio razriješiv te da razvod nije valjan. U slučaju da su se Lotar II. i Teutberga razdvojili, što su mogli, nisu se više smjeli vjenčati s drugim osobama.
Za slučaj je uskoro čuo i papa Nikola I., koji je htio utvrditi činjenice i u potpunosti riješiti slučaj. S obzirom da je Lotar II. iznosio sve zamršenije i kontradiktornije argumente, papa mu više nije vjerovao. Na kraju je izopćio Waldradu te zaprijetio da će izopćiti i Lotara II. Kralj se povukao te ponovno uzeo Teutbergu za svoju kraljicu.
Rasplet
Nedugo nakon toga, Teutberga je, iz prisile ili samovoljno, zatražila poništenje braka, a Lotar II. je krenuo na put u Italiju kako bi dobio pristanak za poništenje od novog pape Hadrijana II. Papa mu je dao riječi koje su bile povoljne za Lotarovu situaciju, ali na povratku iz Italije Lotara je uhvatila vrućica i preminuo je 8. kolovoza 869. godine, ostavljajući iza sebe udovicu Teutbergu. Ona s povukla u opatiju svete Glossinde od Metza, gdje je živjela do svoje smrti 875. godine.
Nezakoniti sin Lotara II. i Waldrade do kraljeve smrti nije priznat kao legitiman nasljednik, pa je Lotarovo kraljevstvo Ugovorom iz Meerssena podijeljeno između Karla Ćelavog i Ljudevita Njemačkog.
Zaključna razmatranja
Unatoč opsežnom izvoru koji je znatno obrađen u literaturi, „prvi kraljevski skandalozi razvod“ nije u potpunosti poznat među širom populacijom (kako je to primjerice slučaj Henrika VIII.). Ipak, to ne znači da ovom slučaju ne treba posvetiti pažnju. Neki povjesničari zaključuju da se mogu pronaći poveznice između slučaja Lotara II. i današnje geopolitičke karte Europe, upravo zbog podjele nastale nakon njegove smrti. Ta je podjela, u dugom povijesnom trajanju, uz ostale čimbenike uzrokovala postavljanje temelja suvremene Njemačke na područjima Istočne Franačke te Francuske na područjima Zapadne Franačke, dok je Lorraine/Lothringen (Lotaringija) danas samo pokrajina. Također, bilo bi zanimljivo više popularizirati ovaj povijesni predložak, primjerice kroz seriju, film i slično, kao što je to već učinjeno s Henrikom VIII., ali i drugim nekraljevskim srednjovjekovnim brakovima poput onoga Martina Guerrea.
Preporuke za čitanje
Airlie, Stuart. „Private Bodies and the Body Politic in the Divorce Case of Lothar II“. Past & Present 161 (1) (1998): 3-38.
Heidecker, Karl Josef. The Divorce of Lothar II: Christian Marriage and Political Power in the Carolingian World. Cornell: Cornell University Press, 2010.
Heidecker, Karl Josef. „Why should bishops be involved in marital affairs? Hincmar of Rheims on the divorce of King Lothar II (855-869)“. U: The community, the family and the saint: patterns of power in early medieval Europe (ur. J. Hill i M. Swan). Turnhout (1998): 225-235.
Stone, Rachel, West, Charles. The divorce of King Lothar and Queen Theutberga: Hincmar of Rheims’s De divortio. Manchester: Manchester University Press, 2016.
West, Charles. „Lothar’s Loveless Marriage“. History Today, 2018.
