Praktički prepisivanje iz uvodnog govora
20. travnja 2023. uredništvo 18. broja časopisa Pro tempore organiziralo je studentski skup Tijelo i emocije u Vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Održavanje studentskog skupa bila je dugogodišnja želja uredništva okupljenog oko časopisa – urodila je plodom prošle godine kada smo organizirali skup Civilizacijski i kulturni susreti.
Ovogodišnja tema također je istovjetna tekućem broju časopisa – zloglasno tijelo i zloglasne emocije, područje koje je većini povjesničara navodno zbunjujuće i strano nasuprot često favoriziranoj političkoj i kulturnoj historiji. To je samo jedan od niza motiva zašto smo se ove godine odlučili na ovakvu temu (ali zašto ne bismo i mi napokon ponudili svoju perspektivu o tome?) iako smo na početku pretpostavljali da za nju među studentima povijesti možda postoji manja zainteresiranost. Međutim, možemo reći da je raznovrsnost izlaganja sa samog skupa odstranila našu prvotnu bojazan.
Osim što cijele godine čitamo, lektoriramo, ispravljamo, komentiramo i prihvaćamo/odbijamo pristigle tekstove, za nas nadobudne u Pro tempore ova je godina prošla i u znaku nekih drugih „akcija“. Tako smo 1. ožujka organizirali [nadamo se] vrlo uspješan okrugli stol o reformi studija povijesti, trenutno aktualnoj i gorućoj temi na Odsjeku za povijest, te smo time [skromno pretpostavljamo] omogućili studentima i profesorima da lakše stupe u dijalog oko procesa koji će se nekima odraziti i u skorom studentskom životu.
Još malo samohvale. Prošle godine mogli smo se pohvaliti time što smo organizirali prvi događaj na fakultetu nakon ukidanja protuepidemijskih mjera, dok nam se ove godine sa svojim izlaganjem pridružila i kolegica sa Sveučilišta u Beogradu. Nadamo se da će naši mlađi kolege u budućnosti još povećati svoje ambicije te da će sljedeći skupovi u organizaciji Pro tempore biti istinski međunarodni. Moja malenkost istaknula bi i članove uredništva/organizacijskog odbora koji su se tijekom godine trudili da se održi ovaj skup – Ivanu Đordić, Ivana Mrnarevića, Ivana Ćorića, Tijanu Vokal i Mariju Bišćan.
Demoni, Krist, fenomenonešto, čedomorke, seksualnost, ljubav, smrt, strah, Fuko i Zadromongoli
Čak 11 (!!) izlaganja sa skupa pokrilo je široki vremenski period od starog Istoka do modernog razdoblja. Većina izlaganja aspektima tjelesnosti pristupila je iz perspektive historije tijela, antropologije, filozofije i komparativne književnosti, dok su dvojica kolega s medievistike analizirala prisutnost različitih emocija u srednjovjekovnim izvorima. Da se ovo ne bi pretvorilo u prepričavanje svakog izlaganja, još jednom vas davimo da promotrite knjižicu sažetaka u kojoj je u osnovnim crtama pojašnjeno svako izlaganje.
Pročelnica Odsjeka za povijest, prof. dr. sc. Zrinka Nikolić Jakus, na otvaranju skupa naglasila je aktualnost ove teme u kontekstu nedavno proživljene globalne pandemije koronavirusa. Sam sam naglasio da je tjelesnost tijekom povijesti često nosila određenu „stigmu“ i da je tijelo često bilo vezivano uz „prljavštinu“. Iako je ono podložno različitim biološkim procesima, tijelo je na različite načine simbolizirano, disciplinirano i vrednovano tijekom povijesti. S druge strane, emocije dobivaju i sve više prostora u javnom diskursu. Provala govora o emocijama, slažu se stručnjaci, može biti pozitivno i oslobađajuće iskustvo ne samo na individualnoj, već i na kolektivnoj razini.
Tako je na skupu bilo govora o bolesnom tijelu i o božanstvima koja ga uzrokuju u Mezopotamiji, ali i kršćanskoj perspektivi Ivana Belostenca koji tijelo promatra kao „grešno“ i piše o posvećenoj hostiji koja vjernike sjedinjuje s Kristom. Dojmljivo je bilo izlaganje Marte Jurković, magistrice povijesti i anglistike, koja je objasnila Merleau-Pontyjevom fenomenologijom nadahnut koncept otjelovljenja i predstavila na koji se način on može iskoristiti u povijesnim istraživanjima. Za mini-dubrovačku sekciju pobrinuli su se kolege koji su izlagali o regulaciji prostitucije u Dubrovačkoj Republici tijekom ranoga novog vijeka te zapisima o slučajevima čedomorstva u istom razdoblju.
Osim prostitutki, u dijelu o seksualnosti moglo se čuti o seksu fukooantičkom i onom desadovskom, ali i o kratkom povijesnom prikazu transrodnosti s naglaskom na njezin status na prostoru Balkana. Kolegica Kristina Miljković s Filološkog fakulteta u Beogradu prigodno je ujedinila teme ponudivši komparativnu analizu romana Borisava Stankovića i Émilea Zole u kontekstu psihoanalize i naturalističke poetike. Na kraju smo mogli slušati i o načinu na koji se koncepti preuzeti iz subdiscipline historije emocija mogu primjenjivati na srednjovjekovnim izvorima poput Opsade Zadra, zapisima Rogerija iz Apulije, Tome Arhiđakona itd.
That’s all u najkraćim crtama. Nadamo se da je i vama sada malo krivo što vijećnica nije bila još punija i što niste mogli sudjelovati u kvalitetnoj i zanimljivoj diskusiji koja se odvijala nakon svakog dijela. :):) Organizacijski odbor zadovoljan je time što smo ovime ponovno otvorili prostora interdisciplinarnosti, a glavni urednik sretan je i zbog toga što su ovime završile i njegove administracijske, organizacijske i druge neugodne paranoje.
Ne znamo koliko vam je to bitno, ali redakcija Pro tempore vraća se na primarne postavke i srlja doslovno među spise – zbog toga vas podsjećamo da nam još uvijek možete poslati vlastite radove (rok je 15. 5.).
Do sljedećeg davljenja – lp.
