Često se u javnosti može čuti pojam revizija i revizionizam, najčešće u negativnom kontekstu, a što o tome govore povjesničari?
Prije nekoliko mjeseci su u šegrtskim razgovorima progovorili o reviziji i povjesničari Damir Agičić, Hrvoje Volner i Dinko Župan:
Nedavno su povjesničari (Ivo Banac, Nikica barić, Tvrtko Jakovina, Branimir Janković, Hrvoje Klasić, Davor Marijan, Mladen Ančić) ponovno progovorili o revizionizmu u velikom članku Večernjeg lista koji je u cjelosti dostupan na poveznici “I ‘lijevi’ i ‘desni’ povjesničari složni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam”.
Nikica Barić
„…ne možete bez pouzdanih izvora izmisliti neki događaj, ne možete sustavno i namjerno prešućivati one povijesne izvore koji vam se „ne uklapaju“. Ali ako na temelju novih izvora ili neke nove interpretacije korektno donesete nešto novo što će reinterpretirati, revidirati postojeće spoznaje, to smatram nečim pozitivnim.“
(Nikica Barić za Večernji list, 5.5.2020. članak „I „lijevi“ i „desni“ povjesničari složni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam“, autor Žarko Ivković)
Tvrtko Jakovina
„Iskreno, ne vidim da se itko relevantan spori o pojmu revizionizma. (…) Novine objavljuju krive informacije pa se korigiraju, susjede procijenite prestrogo pa se korigirate, liječnici jedno vrijeme smatraju da jaja nisu dobra za kolesterol, ali onda korigiraju stav. Tako i povjesničari pronalaze nove i nove arhivske dokumente i iste događaje nastoje tumačiti drukčije, preciznije…“
(Tvrtko Jakovina za Večernji list, 5.5.2020. članak „I „lijevi“ i „desni“ povjesničari složni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam“, autor Žarko Ivković)
Branimir Janković
„Revizija kao iznošenje novih tumačenja povijesnih događanja i osoba (u skladu s novim spoznajama i generacijskim senzibilitetima) uobičajen je postupak u historiografiji i samom društvu. (…) Razumljivo je da je bilo potrebno revidirati prevladavajuća tumačenja iz socijalističke Jugoslavije, no to ne znači da treba umanjivati razmjere zločina NDH ili da nije potrebno kritički govoriti o nekim pojavama iz 1990-ih…“
(Branimir Janković za Večernji list, 5.5.2020. članak „I „lijevi“ i „desni“ povjesničari složni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam“, autor Žarko Ivković)
Mladen Ančić
„…revizija je, u smislu stalnoga preispitivanja postojećih spoznaja o prošlosti, temeljni način rada u povijesnoj znanosti i s time se slaže golema većina onih koji se bave istraživanjem prošlosti. Bez toga, da uzmem one najpoznatije ili najočitije primjere, ne bi bilo spoznaje o tomu što je Konstantinova darovnica, odnosno i danas bismo suvremene nacije promatrali kao bezvremenske i nepromjenjive društvene kategorije, kako se to radilo u starijoj historiografiji…“
(Mladen Ančić za Večernji list, 5.5.2020. članak „I „lijevi“ i „desni“ povjesničari složni: Hrvatskoj treba povijesni revizionizam“, autor Žarko Ivković)
Sve u svemu, to možda uopće niti nije „vrući krumpir“ nego se možda, samo možda treba malo više slušati povjesničare, čitati djela povjesničara i davati im više medijskog prostora kada se želi govoriti o povijesnim temama. Također, to bi možda trebalo vrijediti i za druge sfere života, polja zanimanja… Svatko ima potrebu progovarati i pisati o povijesti, kao i biti nogometni trener. Ne treba sada ići s tezom da ljudi ne smiju pisati o prošlosti. Možemo čak napomenuti da je poželjno za ljude različitih struka i zanimanja da razmišljaju i pišu o povijesti ako imaju potrebu, ali to se onda ne treba predstavljati u javnosti kao znanstvena i stručna djela nego više kao memoari, romani, autobiografske crtice i narodna predaja…
Kada ćemo doći do toga „stadija“? Odgovor se možda krije oko nas – dovoljno je samo otvoriti privatne profile na društvenim mrežama, neke medije i sve će nam biti jasno.
