Primjer metodičke vježbe u kojoj učenici proučavaju osnovne podatke o tri izabrane velike povijesne epidemije te pokušavaju donijeti zaključke o tome utječu li bolesti na povijest.
Bolest i kolonizacija Amerike
Jedna od posljedica velikih geografskih otkrića na početku novog vijeka je i ‘razmjena’ zaraznih bolesti.
Svojim dolaskom u ‘novi svijet’ europski konkvistadori sa sobom su donijeli i brojne zarazne bolesti kao što su velike boginje, vodene kozice, ospice (male boginje), zaušnjaci. Budući da domoroci, tzv. Indijanci nisu imali razvijenu nikakvu otpornost na ove bolesti, obolijevali su i umirali u velikim brojevima što je olakšalo osvajanje i trajno koloniziranje njihovih područja.
Područje Srednje Amerike je između 1519. i 1578. godine pogođeno velikim epidemijama spomenutih bolesti u kojima je umrlo između 30 i 50% domorodačkog stanovništva. U tijeku epidemija španjolski su konkvistadori, otporni na te bolesti, bez većih poteškoća, žrtava ili financijskog iscrpljivanja osvojili goleme prostore u Srednjoj Americi i udarili temelj Španjolskoj kao globalnoj velesili u idućim stoljećima.
No time nije završio utjecaj bolesti na povijest, budući da je domorodačko stanovništvo s jedne strane izumiralo, a s druge zbog podložnosti bolesti percipirano kao slabo, kao alternativnu radnu snagu Europljani su u Ameriku počeli dovoditi crno stanovništvo iz Afrike, čime je trajno izmijenjena etnička slika američkog kontinenta, a utjecalo je i na daljnji razvoj Afrike.
Crna smrt
Premda je kuga kao opasna bolest s visokim stopama smrtnosti prisutna gotovo čitavu poznatu povijest, svoj vrhunac doživjela je u Europi od 1347. do 1353. godine.
U to vrijeme došlo je do promjene u načinu širenja bolesti. Bolest koja se dotad širila putem zaraženih štakora i buha počela se širiti kapljičnim putem, što je proces zaraze višestruko ubrzalo. Specifično je da je zaraza bila mnogo brža u toplijim razdobljima godine.
“Crna smrt” u Europu je stigla tako da su Mongoli u sukobu s Genovom u utvrdu neprijatelja ubacili zaražene leševe. To je jedan od ranih primjera korištena biološkog oružja.
Vrlo je teško procijeniti kolika je bila smrtnost od ‘crne kuge’, budući da su mnogi suvremenici zbog stravičnih razmjera epidemije pretjerivali, pa postoje podaci o smrtnosti 90% europskog stanovništva. Realnije procjene kreću se u rasponu od 40 do 60 %, s tim da su vjerojatno postojale znatne regionalne razlike.
Jedina područja koja su izbjegla pošast su ona koja su od početka širenja epidemije uvela strogu karantenu.
Suočeni s pošasti kojoj nisu znali uzrok ni lijek, mnogi su za izbijanje epidemije počeli kriviti Židove, premda su oni jednako bili izloženi bolesti. S druge strane, budući da su katolički svećenici umrli u većem broju od prosjeka, zato što su oboljeli pomoć tražili u crkvama i samostanima, nakon 16. stoljeća dolazi do moralnog propadanja Crkve što u konačnici rezultira reformacijom i nastankom protestantizma.
Pozitivna posljedica cijele epizoda je rast svijesti o važnosti higijene i općenito životnih uvjeta, kao i pozitivnim učincima karantene, koja postaje obaveza za strance u mnogim trgovačkim gradovima.
Napoleonov slom u Rusiji
Veliki poraz koji je Napoleon doživio tijekom svog pohoda na Rusiju 1812. godine jedna je od najpoznatijih povijesnih epizoda. Unatoč tome, kao uzrok njegova sloma uvijek se ističe klima, tj. glasovita ruska zima, a rijetko kada razlog koji je još i više pridonio katastrofi – epidemija tifusa.
Napoleonova vojska, tzv. Velika Armija bila je najveća vojska u dotadašnjoj povijesti (400 – 600 tisuća vojnika). Kretanje takve vojske zahtjeva savršeno razrađenu logistiku; transport namirnica i svježe vode te pokretljive bolnice s izučenim liječnicima.
Sustav je funkcionirao besprijekorno dok se Napoleon u Rusiji nije susreo s lošom infrastrukturom, osobito cestama, što je razvuklo njegove jedinice i omelo opskrbu. Također, Rusi su primijenili taktiku spaljene zemlje, uništavajući sve na putu kojim su Francuzi morali proći, a uslijedile su i iscrpljujuće vremenske prilike.
U kombinaciji svega navedenoga drastično je opala disciplina i zakazalo je provođenje uobičajenih higijenskih postupaka kao što je prokuhavanje vode. Za neke druge, poput pranja i mijenjanja rublja, nije ni bilo uvjeta. Tako su se vojnici zarazili tifusom.
Napoleon je uvidio početak raspadanja svoje vojske te se odlučio utaboriti i reorganizirati snage, međutim u taboru se strahovito raširila epidemija od koje je prema procjenama umrla polovica vojnika Velike Armije. To je sasvim sigurno utjecalo na prvi Napoleonov poraz i početak kraja njegovog velikog Carstva.
Nakon čitanja ponuđenog sadržaja učenici samostalno, radom u paru ili u malim skupinama popunjavaju tablicu:
ISTRAŽIVAČKO PITANJE ZA UČENIKE KOJI MOGU I ŽELE VIŠE: Razmisli i argumentiraj, kako bi epidemija korona-virusa mogla utjecati na povijest?
Izvor: Barišić J. Utjecaj bolesti na povijest – primjer epidemija. J. appl. health sci. 2019; 5(2): 225-236
