Nikolina Golub, učiteljica povijesti Osnovne škole Klinča Sela koja redovito na našem portalu dijeli kreativne metodičke vježbe iz nastave povijesti, ove je godine nagrađena kao jedna od 513 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika u 2021./2022. godini.
Kaže da u nastavi ne inzistira na učenju godina, uvijek povezuje gradivo iz povijesti s aktualnim događajima, puno pažnje poklanja lokalnoj povijesti te na kreativne načine organizira obilježavanje državnih praznika (Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Dan državnosti).
Učenike poučava o povijesti tako da uvide da se, unatoč svemu, povijest stalno ponavlja, te da se stoga iz nje puno može naučiti o sadašnjosti i budućnosti.
Rad u učionici
Povodom primitka, vjerujem, poticajne nagrade za sav trud koji nastavnik ulaže u učionici, odlučila sam s učiteljicom Nikolinom Golub razgovarati baš o tome, radu u učionici.
Kako biste opisali rad u učionici 2022. godine? Što se iz perspektive vas kao nastavnika promijenilo u odnosu na razdoblje kada ste sami bili učenik?
Hvala na čestitkama. Učiteljski posao omogućava ograničene mogućnosti napredovanja zbog čega smatram da je dodjeljivanje ove nagrade jako dobra stvar za motivaciju. Riječ je o specifičnom zanimanju u kojem su moguće jako velike razlike u kvaliteti rada ovisno o kompetencijama, kreativnosti i vremenu uloženom u pripremanje nastave i drugih projekata vezanih uz rad u školi.
Najčešće ljudima iz osobnog kruga, obitelji, prijateljima i sl., ne mogu objasniti što ja zapravo radim na poslu. Većina nastavu povijesti doživljava kao da uđem u razred i 45 minuta pričam učenicima, što ne može biti dalje od istine. Današnja nastava treba biti dinamična i usmjerena na učenika, s čestim izmjenama različitih aktivnosti putem kojih se uvježbavaju kompetencije koje djeca, kada ih jednom usvoje, mogu primjenjivati u svim područjima. Učenje činjenica i godina na pamet je s dostupnošću informacija koje omogućava internet u velikoj mjeri izgubilo smisao.
Osim toga, veliki dio rada u školi ne odnosi se na nastavu. Nagrada se dobiva ne temelju dodatnog rada, sudjelovanja u projektima, organiziranja aktivnosti sa zainteresiranim učenicima, dijeljenja primjera dobre prakse s kolegama, uključivanja u djelatnosti lokalne i znanstvene zajednice i sl.
Koje su po vama najveće prednosti, a koji su nedostaci u rada u školi?
Rekla bih da je radno vrijeme najveća prednost, ali i nedostatak. Tijekom nastavne godine radno vrijeme izvan nastave je fleksibilno, što mi osobno odgovara. Stvar je pojedinca kada će raditi pripreme za nastavu, ispravljati testove, pisati povratne informacije u e-dnevnik, istraživati za projekte i sl. S druge strane, godišnji odmor nikada ne možemo birati, nego nam je unaprijed određen, uvijek u vrijeme ‘sezone’, kada su svuda najveća gužve i najviše cijene. Poseban problem su i bolovanja. Učitelji će često raditi i kada nisu zdravstveno sposobni, jer svaki izostanak podrazumijeva gomilanje problema, zaostatke, nadoknađivanja. Također nešto što vjerujem da malo tko izvan struke može pojmiti. Nedavno je po nastavničkim grupama kružio meme koji ocrtava situaciju.
Što smatrate najvažnijim u pripremi i izvođenju nastave?
Važno je da su aktivnosti koje planirate vama zanimljive i poticajne. Nastava treba biti isplanirana tako da učitelj može biti fleksibilan, te prilagoditi tijek sata. Ponekad učenici pokažu izniman interes za neku temu, te je svakako dobro tome posvetiti više vremena. S druge strane, treba uvažiti i realne faktore kao što su umor i slabija koncentracija zadnjih sat, stres zbog nekog zahtjevnog testa iz drugog predmeta i sl. Prilikom planiranja nastave povijesti imamo ‘asa u rukavu’ jer možemo obogatiti kurikulum temama vezanim uz lokalnu povijest, što redovno radim i primjećujem da izaziva dodatnu motivaciju kod učenika.
Nastavnik performer
Recite mi, koji tip nastave vi preferirate, a koji tip nastave je najdraži vašim učenicima?
Reforma obrazovanja pod nazivom Škola za život koju je pokrenula bivša ministrica Blaženka Divljak u suštini se sastojala u tome da nastava mora biti usmjerena na usvajanje kompetencija, a ne sadržaja. Moram priznati da je takva ideja u početku kod mene, kao vjerujem i brojnih kolega, izazvala nezadovoljstvo i određeni revolt. Pretpostavljam da je to posljedica činjenice što smo svi mi, više manje, školovani tako da smo morali zapamtiti određeni broj činjenica, koliko ih reproduciraš, takvu ocjenu dobiješ. Međutim, u međuvremenu sam uložila velik trud u proučavanje novog kurikuluma te sustavno radila na planiranju nastave usmjerene na učenike, što se u konačnici zaista pokazalo uspješnim. Kada učitelj kvalitetno pripremi aktivnosti prije nastave, one su učenicima zanimljive a učitelju olakšavaju rad i omogućavaju racionalnije iskorištavanje dostupnog vremena.
Iz perspektive učeničkih rezultata, koji tip nastave se za sada pokazao najučinkovitijim?
Ako pod učeničke rezultate podrazumijevamo ocjene, većini najbolje odgovara frontalna nastava, to jest učiteljevo izlaganje. To osobito vrijedi ako se učitelj doživi kao svojevrsni performer, pa se uživi u predmet izlaganja, nije monoton, ubaci pokoju šalu i, što je ključno, pokuša pronaći što više poveznica sa svakodnevicom. Pri tome je također jako važno držati učenike aktivnima, često im postavljati pitanja, i to po mogućnosti takva na koja postoji više mogućih odgovora. Učenicima je to najprihvatljivije zato što od njih zahtjeva najmanji trud. S druge strane, dugoročno je korisnije da učenici usvajaju određene kompetencije; znaju prepoznati bitno u tekstu, razdvojiti uzrok od posljedice, shvatiti da se svaki događaj može sagledati iz nekoliko različitih perspektiva i sl. Međutim, da bi navedene stvari zaista postale prioritet, potrebna je svaobuhvatna reforma čitavog obrazovnog sustava.
Edukacijske tehnologije
Što mislite o digitalnim tehnologijama u nastavi? Koliko ih koristite?
Velika prekretnica u mom radu dogodila se s početkom virtualne nastave kada smo se odjednom morali snaći u sasvim novim okolnostima. To sam prihvatila kao izazov te mjesece prvotnog potpunog lock-downa utrošila na edukaciju o raznim digitalnim alatima. Učenici su pozitivno reagirali, te tehnologiju od tada koristim gotovo na svakom satu.
Primjećujete li u svom radu i nedostatke korištenja edukacijskih tehnologija?
Tehnologiju doživljavam kao alat kojim se koristim kako bi imala velik broj mogućnosti u planiranju nastave. Ona je tu da služi čovjeku, i dokle god smo mi ti koji svjesno i promišljeno upotrebljavamo blagodati koje nam pruža, ne mislim da ima negativnih učinaka. Kao i kod većine stvari, važan je balans. Današnji učenici se u medijima često karatkeriziraju kao generacija koja vrlo uspješno vlada tehnologijom, međutim moram konstatirati da to ne odgovara realnosti. Najčesće se njihove kompetencije svode na pretraživanje You Tube-a i služenje poznatim društvenim mrežama, međutim sve izvan toga im predstavlja popriličan izazov. Moramo biti svjesni realnosti i misliti na budućnost koja najavljuje sve veću robotizaciju, te odgojiti odgovorne i svjesne buduće građane koji će kontrolirati tehnologiju, a ne dozvoliti da tehnologija kontrolira Svijet.
Da vas posjeti dobra vila i pruži vam mogućnost promjene bilo čega u hrvatskom obrazovanju, što biste poželjeli?
Uglavnom se trudim više usmjeravati na pozitivne stvari, nego razmišljati o problemima, koji su svakako brojni. Hrvatskom obrazovanju potrebna je sveobuhvatna reforma, i to takva kojoj polazna točna neće biti očuvanje postojećih radnih mjesta. Smatram da bi učinkovitiji bio model koji bi u godištima prije srednje škole omogućavao raspodjelu učenika u skladu s njihovim kapacitetima i afinitetima. Rad u školi često zna biti izazovan, međutim iskusni učitelj će uglavnom nači načina da ‘izađe na kraj’ sa svakim učenikom. Mnogo je veći izazov komunikacija s roditeljima, koji imaju preveliki utjecaj na sustav. U tom smislu dobro bi nam došlo vraćanje u prošlost, kada se cijenilo učitelja i njegov rad s djecom. U skladu sa sveobuhvatnom slobodom kojoj teži suvremeno društvo smatram da bi bilo dobro dozvoliti obrazovanje kod kuće za djecu čiji roditelji smatraju da mogu bolje obaviti posao poučavanja od profesionalaca. I tako bi se našlo dosta toga, vila već lagano leprša kroz prozor…
A, da možete postaviti jedno pitanje ili poslati jednu poruku ministru obrazovanja, što bi to bilo?
Pitala bih ministra zna li koju je funkciju u vladi Kraljevine SHS obnašao Stjepan Radić? 🙂
Na kraju, što biste savjetovali svom učeniku ili vlastitom djetetu ako izrazi želju da postane nastavnik?
Kao dijete nisam maštala o tome da postanem učiteljica, a o tome nisam razmišljala čak niti prilikom odabira fakulteta. Moja ljubav je u prvom redu povijest, a kao nadobudna studentica maštala sam o istraživanju, radu u institutima, muzeju, na fakulteu i sl. Na kraju sam se našla u školi kao jedinom dostupnom radnom mjestu, i na vlastito iznenađenje sjela mi je ‘kao budali šamar’. Učitelj je divno zanimanje za onoga kome odgovara, ali može biti i težak križ. Tijekom godina srela sam kolege kojima je rad u školi živa muka, a posljedično muka je i učenicima s njima. Ja se u razredu osjećam kao na pozornici, uživljano i svrsishodno, te kao da držim konce u rukama i uspješno balansiram od učenika s teškoćama preko većine prosječnih do darovitih.Često mi se dogodi da na kraju radnog dana osjećam zadovoljstvo.
Mislim da više od toga ne treba tražiti od radnog mjesta.
 na kreativne načine.){kind=link}