Koji su pristupi istraživanju žena i rodnih uloga u ranomodernoj povijesti i kako tome pomaže istraživanje tekstualnih praksi? Kako se Habsburška Monarhija uklapa u istraživanje atlantskoga svijeta? Kako globalnu povijest utkati u lokalne studije slučaja? Kako istraživati koncept prosvjetiteljstva u katoličkom kontekstu i kako tome pomaže koncept cirkulacije znanja? Koja je razlika između transnacionalnog i nacionalnog historiografskog pristupa?
Ovim i drugim pitanjima bavit će se troje izlagača i praktičara „nove“ ranomoderne povijesti Habsburške Monarhije predstavljajući konceptualizaciju svojih istraživanja na primjeru arhivskih i drugih izvora. 6. znanstveni kolokvij iz serije “Modeli i iskustva intelektualnog transfera u razdoblju (proto)modernizacije” održat će se u subotu 17. rujna 2022. godine u dvorani D4 Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 10-12h. Ovaj okrugli stol organiziraju Hrvatski institut za povijest i Filozofski fakultet u Zagrebu.
Izlagat će:
Veronika Čapska (Karlovo Sveučilište, Prag), Textual practices and collaborative agency in Central Europe in the Eighteenth Century
Jonathan Singerton (Sveučilište Innsbruck), Towards Global Histories of the Habsburg Lands, ca. 1500-1900
Teodora Shek Brnardić (Hrvatski institut za povijest, Zagreb), Što je to katoličko prosvjetiteljstvo? Pristupi istraživanju na primjeru zagrebačkog kanonika Baltazara Adama Krčelića
Više o izlaganjima i izlagačima u nastavku:
1. Tekstualne prakse i kolaborativno djelovanje u Srednjoj Europi
U izlaganju će dr. sc. Čapska na primjeru svojeg istraživanja pismene kulture čeških plemkinja u 18. stoljeću govoriti o konceptu tekstualnih praksi poput prevođenja, lektoriranja i uređivanja teksta koji su od velike važnosti u njezinom radu i koji vidi kao alternativu konceptu književnosti/intelektualne povijesti. Pozabavit će se njegovim rodnim aspektima i također nedavnim rekonceptualizacijama koncepta djelovanja (agency). Razradit će kako se povijest prevođenja isprepliće s transkulturalnim studijima.
U svom primjeru dr. sc, Čapska tretira prosvjetiteljstvo kao skup sociokulturnih praksi i obrazovni projekt usmjeren prema ljudima na marginama društva. Plemkinje Maria Eleonora Sporck i Anna Katharina Sweerts-Sporck u mladosti su se bavile prevođenjem knjiga s francuskog na njemački jezik za uredničke projekte svog oca. Franz Anton Sporck bio je zainteresiran za međukonfesionalno kršćanstvo i svojim je kćerima davao prevoditi djela protestantskih propovjednika.
Ideal “istinskog kršćanstva” bio je važna značajka muškaraca i žena koji su vjerovali u postkonfesionalno nastojanje da se odmaknu od formalizirane religije prema prakticiranju pobožnosti i vrline. Promjena perspektive i pomak interesa od koncepta književnosti prema tekstualnoj produkciji kao zajedničkoj društvenoj i kulturnoj praksi omogućuje istraživanje uloge žena kao svestranih, entuzijastičnih i vrlo vještih praktičarki riječi.
Veronika Čapska
Veronika Čapska viša je znanstvena suradnica na Institutu za filozofiju (Odjel za Komenijevske studije i ranomodernu intelektualnu povijest) Češke akademije znanosti. Kao izvanredna profesorica mentorira studente na Fakultetu humanističkih znanosti Karlovog sveučilišta u Pragu mentorira . Bila je gostujući suradnik na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci 2012. i 2014. te gostujući suradnik na Trinity Hallu Sveučilišta u Cambridgeu 2018.-2019.
U svojim istraživanjima fokusirana je na transkulturalnu povijest ranog novog vijeka, povijest migracija i dijaspore, razmjenu darova, korespondencijske mreže, povijest prevođenja, povijest žena i rodova te na teoriju povijesti. Puno je objavljivala na engleskom, njemačkom i češkom jeziku. Njezini dosadašnji projekti uključuju dvije istraživačke monografije, kritičko izdanje njemačkog dnevnika šleske plemkinje Gabriele Sobkove od Kornice (1773.-1808.) i zbornik Processes of Cultural Exchange in Central Europe, 1200−1800.
Preporuka za čitanje:
2. Prema globalnoj povijesti habsburških zemalja, o. 1500-1900
Što znači baviti se globalnom poviješću iz perspektive habsburške Europe; integrirati regiju koja se prečesto ocrnjuje u svjetskoj viziji imperijalnih sila, transnacionalnih susreta i međukulturalnih struja? Koji se izvori mogu smatrati prikladnima za takve povijesne pothvate i koje se norme mogu dovesti u pitanje umetanjem jedne od velikih europskih vladajućih dinastija u narative prekomorskih zemalja i trgovačkog nadmetanja diljem svijeta?
Tijekom prezentacije dr. sc. Singerton iznijet će svoja razmišljanja o ovim pitanjima koja se temelje posebno na njegovoj odlučnosti da habsburšku povijest dovede u prikladnije globalno okruženje i, općenito, da iskoristi prednosti nedavnih povijesnih trendova prema razmatranjima globalnih i lokalnih prostora, pa čak i onih između, tzv. ‘glokalnih’ prostora.
Habsburška Monarhija postojala je kao kompozitni politički entitet kojim je vladala ujedinjujuća dinastijska kuća u srcu europskog kontinenta s ograncima koji su se u raznim momentima protezali u Nizozemskoj, većim dijelom Apeninskog poluotoka, duž Jadrana i u južnoj Njemačkoj s prekomorskim teritorijima u današnjem Bengalu, Kini, Gujaratu, Madagaskaru, Mozambiku, Sudanu i Jemenu.
Stoljećima je razmjena dobara i ideja tekla između habsburških teritorija i stranih zemalja na globalnoj razini. Tijekom stoljeća habsburški su podanici sudjelovali u kolonizaciji Amerike, istraživanju Azije, pokoravanju Afrike i istraživanju prirodnog svijeta od planina Tibeta do dubina Sredozemlja, od polarnih krajeva do prašuma Amazone. Sama dinastija Habsburg pripadala je gotovo svim kraljevskim kućama u Europi i među svoje članove ubrajala je dva imperijalna vladara u Amerikama, štitila je Svetu Zemlju i podržavala je vjerske i znanstvene misije diljem zemaljske kugle.
Habsburšku Monarhiju naseljavali su stranci iz cijelog svijeta. Španjolski dvorjani poticali su oponašanje zapadnih trgovačkih sila, putnici s pričama iz dalekih zemalja zabavljali su podjednako i vladare i podanike, a umjetnici svih vrsta tumačili su svijet habsburškim državljanima. Habsburška povijest ostaje zrela za daljnja proučavanja na globalnoj razini.
Veliki narativi o dinastiji Habsburg i njezinim zemljama u Srednjoj Europi imaju tendenciju zamagljivanja i previđanja ovih bogatih veza između Habsburške Monarhije i ostatka svijeta. Unatoč bogato isprepletenoj globalnoj prošlosti, takvi aspekti habsburške povijesti ostali su skriveni i odvojeni jedni od drugih te kao rezultat odvojeni od glavnih narativa o Habsburškoj Monarhiji. U prezentaciji će se predstaviti materijalni dokazi protiv ovih prevladavajućih narativa i smjestiti habsburšku povijest u širi konceptualni okvir.
Jonathan Singerton
Porijeklom Velšanin, dr. sc. Singerton diplomirao je povijest i germanistiku na Sveučilištu u Birminghamu. Od početka ga je fascinirala bogata kultura i povijest Habsburške Monarhije, a za translatlantsku komponentu njezine povijesti specijalizirao se tijekom magistarskog studija amerikanistike na Sveučilištu u Edinburghu. Magisterij pod nazivom „A Story of Benign Neglect’? Relations Between America and Austria, 1776-1778 dobio je 2014. godine nagradu za američku povijest „James V. Crompton Prize“. Doktorski studij nastavio je također na Sveučilištu u Edinburghu, gdje je i doktorirao 2018. godine s doktoratom pod naslovom Empires on the Edge – The Habsburg Monarchy and the American Revolution 1776-1789.
Tijekom doktorata istraživao je s obje strane Atlantika. Bio je, između ostalih, stipendist Zaklade Dietrich W. Botstiber i Austrijskog saveznog ministarstva za znanstvena istraživanja. Godinu 2017. proveo je kao stipendist Ernsta Macha na Institutu za habsburške studije Austrijske akademije znanosti u Beču. Za doktorski rad dobio je više nagrada kao što su nagrada Peter Parish za američku povijest Britanskog udruženja američkih studija (2016.), doktorsku nagradu Jeremiah Dalziel iz britanske povijesti (2018.) i nagradu James Crompton za američku povijest (2014.) Sveučilišta u Edinburghu kao i nagradu Otto Harpner Anglo-austrijskog društva (2013).
Rezultate svoga rada objavio je u nekoliko časopisa, a bio je urednik i svezaka na njemačkom i engleskom jeziku. Uz fokus na učinke američke revolucije u habsburškim zemljama, radio je uz svoj doktorat i na drugim projektima, u rasponu od neobičnog života Marije von Born do utjecaja Leopoldinskog društva u Americi tijekom devetnaestog stoljeća. Nakon obrane doktorata, bio je kratkoročni suradnik u Hagley Research Library u Wilmingtonu, Delaware (ljeto 2018.) i stipendist Richarda Plaschke na Institutu za habsburške studije (2018.-2019.), gdje je proširio istraživanje za svoju prvu knjigu The American Revolution and the Habsburg Monarchy (objavljena 2021.) U lipnju 2019. pridružio se projektu „Changing Social Representations of Political Order ca. 1800 – Governmental Concepts in the Correspondence of Maria Carolina of Naples-Sicily‘ pod vodstvom prof. Ellinor Forster, Giovannija Merole i Anne-Sophie Denoue na Sveučilištu u Innsbrucku.
Kao znanstveni suradnik izrađuje digitalno izdanje korespondencije kraljice Marije Karoline od Napulja i Sicilije, kodira epistolarni korpus, vrši kvantitativnu i kvalitativnu analizu te objavljuje rezultate projekta. U lipnju 2021. postao je predavač/docent na Sveučilištu u Innsbrucku. Predaje globalnu i komparativnu povijest Srednje Europe od ranog novog vijeka do devetnaestog stoljeća.
Preporuka za čitanje:
3. Što je to katoličko prosvjetiteljstvo? Pristupi istraživanju na primjeru zagrebačkog kanonika Baltazara Adama Krčelića
U izlaganju će dr. sc. Shek Brnardić razmotriti koncepte za istraživanje katoličkoga prosvjetiteljstva i općenito ranonovovjekovnoga katolicizma na primjeru knjige Svijet Baltazara Adama Krčelića. Obrazovanje na razmeđu tridentskoga katolicizma i katoličkoga prosvjetiteljstva (2009). Napravit će se i osvrt na korisnost koncepta “cirkulacija znanja” u istraživanju prosvjetiteljstva na europskoj periferiji.
Teodora Shek Brnardić rođena je 1971. u Zagrebu, gdje je diplomirala klasične jezike (1994) i magistrirala povijest (1999) na Filozofskom fakultetu. Nakon toga, završila je doktorske studije na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, obranivši 2004. godine doktorat na temu Enlightened Officer at Work: The Educational Projects of the Bohemian Count Francis Joseph Kinsky (1739-1805) kojim je osvojila nagradu za treći najbolji doktorat u godini 2004./05. Tijekom studija specijalizirala se za istraživanje prosvjetiteljstva i dobila je istraživačke stipendije u Grazu, Beču, Göttingenu, Edinburghu, Pragu i Budimpešti.
Nastojeći proširiti svoje profesionalne vještine pohađala je nekoliko radionica, uključujući Medijevističku radionicu u Dubrovniku, radionicu digitalne humanistike u Haagu i nekoliko radionica za projektni menadžment. Surađivala je na nekoliko nacionalnih i međunarodnih projekata: Hrvati u Beču (1790-1918) (Savezno ministarstvo znanosti Republike Austrije); Hrvatska latinistička historiografija i Vojna krajina: građa i studije (Hrvatski institut za povijest); Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799) (Pravni fakultet u Zagrebu), The Intellectual History of Patriotism in East-Central Europe in the Early-Modern Period (Central European University). Bila je nacionalna koordinatorica projekta iz programa Obzor 2020 Cultural Opposition: Understanding the Cultural Heritage of Dissent in the Former Socialist Countries (2016-2019). koji je osvojio nagradu „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju znanosti.
Od 1994. godine zaposlena je u Hrvatskom institutu za povijest (trenutno je na radnome mjestu višeg znanstvenog suradnika). Predavala je na nekoliko kolegija, uglavnom vezanih za ranonovovjekovni latinski jezik na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dr. Shek Brnardić autorica je monografije Svijet Baltazara Adama Krčelića. Obrazovanje na razmeđu tridentskoga katolicizma i katoličkoga prosvjetiteljstva (2009). Objavila je veći broj znanstvenih radova na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku u hrvatskim i inozemnim časopisima. Njezin je znanstveni interes usmjeren na intelektualnu historiju i kulturne transfere u razdoblju prosvjetiteljstva. S temama vezanima za fenomen prosvjetiteljstva redovito sudjeluje na konferencijama, kongresima i radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu.
U sklopu HRZZ projekta Europski korijeni moderne Hrvatske: transfer ideja na političkom i kulturnom polju u 18. i 19. stoljeću (EuKor) proučava intelektualnu i kulturnu povijest transfera različitih ideja, a napose prosvjetiteljstvo na periferiji (u Hrvatskoj) kao europski fenomen. Istraživala je i povijest isusovaca te manifestacije Napoleonova kulturnoga imperijalizma i oblikovanja političke kulture u hrvatskim zemljama.