Gdje, kada i zašto je izumljen stremen, mala naprava koja služi za stabilizaciju prilikom jahanja i penjanja na konja? Dapače, kakve je čak i previđene utjecaje stremen imao na daljnji tijek razvoja civilizacija?
Stremen – slučajan pronalazak ili izum?
Za stremen se slobodno može reći da je jedan od onih izuma koji je značajno utjecao na čovječanstvo. Na prostoru Euroazije, stremen se nije pojavio svugdje u isto vrijeme. Bio stremen tek slučajan pronalazak ili izum s nekom namjenom, njegova pojava je značajno utjecala na kulturološke promjene i promjene u ratnoj taktici. James Surh misli da je stremen bio izum, ali se pita je li bio i inovacija?
Nedostatak arheoloških nalaza iz prvih stoljeća pojave stremena otežava rješenje toga pitanja, a nalazi su vremenski i geografski raspršeni. Nedostatak arheoloških dokaza mogao bio ukazati i na to da je stremen “prozračni” izum, piše James Surh u doktorskoj dizertaciji “The Stirrup: Innovation, Invention, Adoption, and Diffusion”. Takav način izumljivanja poznat je i kao “inspiracija genija”, a usporediv je i s tzv. “mehaničkom” teorijom. Ova posljednja implicira da je došlo do niza razvoja tijekom vremena. Problem je što za početna stoljeća nemamo dovoljno dokaza. Izgleda da se stremen u prvim nalazima pojavljuje u obliku koji danas poznajemo, potpuno oformljen i funkcionalan. Nekolicina znanstvenika koji se bave prilagodbama postojećim tehnologijama smatra da su postojali iskusni korisnici koji su razumjeli specifične zahtjeve i sirovine koje će dovesti do izuma pred-koncepta stremena. Van der Veen to naziva procesom “mikro-izumljivanja”.
Kako je stremen došao do Zapadne Europe?
Surh piše da se stremen prvo pojavio u Kini. Postavlja se pitanje kako je stremen došao od Kine gdje se pojavio u 3. st. pr. Kr., do Zapadne Europe u 8. st.? Everett Rogers govori o “podjeli”, procesu kojim se inovacija širi od svog izvora do korisnika. On ga naziva “krivulja razdjele”, koja izgleda poput zvona. Prvo je broj ljudi koji su prihvatili izum bio mali, a kada je izum prihvaćen, njegov ukupan utjecaj i broj korisnika se značajno povećao. Na kraju, je li stremen inovacija ili izum?
Ekonomist Abbott Usher vjeruje da postoje četiri koraka pri nastanku svakog izuma: promatranje problema, postavljanje okruženja za izum, čin uvida i kritičko propitivanje. Kada bismo na taj način promatrali stremen, zaključili bismo da je on ujedno inovacija i izum. Anderson tvrdi da arheologija pokazuje kako su Skiti bili jedni od prvih vještih konjanika tadašnjeg svijeta. U 8. st. pr. Kr. bojna kola su i dalje bila u puno široj upotrebi nego konjica, iako je asirska laka konjica već tada bila efikasnija. Bili su to konjanici bez oklopa, no vezama sa Skitima, od njih su preuzeli upotrebu oklopa. Kada je oklop primijenjen na čovjeka i konja, tada se razvila nova kategorija konjice – teška konjica. To je zahtijevalo promjene u taktici, produženje kopalja (bacačkih i borbenih) i prilagođavanje mačeva. Dok su prije u konjici dominirali strijelci, od tada se teška konjica mogla obraniti i raspršiti ih bez problema.
Kina je “majka” stremena
Unatoč svojim sposobnostima, Skiti nisu bili prvi koji su upotrijebili stremen. Zapravo se prvi put pojavio u Kini. Na lokalitetu Subashi (d. Xinjiang u Kini), zaključuje Elena Stepanova, sedlo je toliko dobro napravljeno da čak i kada se konj prepadne, on se propinje zajedno sa svojim jahačem. Sedlo je udobno za jahača i konja. Na takvom sedlu bilo je lakše jahati bez stremena nego na tvrdom sedlu ili bez sedla. Skitsko sedlo, kako to vidi Stepanova, je izgledalo bolje vizualno i bilo funkcionalnije za upotrebu. Općenito dizajn, konstrukcija i testovi pokazuju nevjerojatnu stabilnost pri jahanju. Može se reći da stepski nomadi, točnije Skiti, nisu imali problema zbog nepoznavanja stremena. Vjerojatno je da je povećanje težine oklopa jahača i konja vodilo do izuma stremena u Kini i njegovog proširenja po Bliskom Istoku i Europi. Ralph Linton je 1936. godine tvrdio da podjela tehnologije obuhvaća tri procesa: predstavljanje novih kulturnih elemenata ili elemenata društva, prihvaćanje u društvu i integracija elemenata u staroj kulturi. Adrian David Bivar piše da je samoočuvanje tehnologija koja je najbrže prihvaćena od susjedne kulture.
Zašto je u Kini došlo do pojave stremena?
Željelo se efikasno obraniti od stepskih nomada koji su upadali na njihove sjeverne granice. Stepski nomadi bili su dobri strijelci. To je zahtijevalo promjenu oklopa, osobito konjaničkog, za konjanika i konja. Pješadijski pločasti oklop datira još iz razdoblja između 15. i 10. st. pr. Kr., a pojavio se na Bliskom Istoku (u Egiptu, Siriji, Cipru i sjevernom Iranu). U Kini, neki su konjanici iz Qin i ranog Han razdoblja (3. st. pr. Kr.) bili opremljeni jednostavnim pločastim oklopom. Na početku 3. st. pr. Kr. su se pojavili prvi literarni spomeni oklopljenog konja u Kini. Do 4. st. počele su se spominjati tisuće oklopljenih konjanika. Scena bitke iz razdoblja Kogurya (5. st.) prikazuje potpuno oklopljene konjanike koji izgledaju kao da imaju pločasti oklop naprijed, ravni oklop za vrat i cijeli chanfron (dio koji štiti dugo konjsko lice od ozljeda). Albert Dien zaključuje da su se teški oklop i konjski oklop razvili prije stremena, a čini se da je tako bilo u jugozapadnoj i dijelovima srednje Azije.
Širenje upotrebe stremena i promjene u naoružanju konjice
Na drugoj strani stepa, tijekom razdoblja od 3. do 5. st., vojna sila su bili Sasanidi s iranskom teškom konjicom cataphractoi. Kaveh Farrokh zaključuje sasanidsko neprihvaćanje stremena nije bio uzrok njihovog neuspjeha. Farrokh ukazuje da njegovo, kao i istraživanja Michalaka i Herrmana, pokazuju da su kasniji Savarani (Pahlavijev termin kojim opisuje konjanika koji je naoružan, oklopljen i čiji je konj bio potpuno oklopljen) koristili stremen. Nakon 3. st. Sasanidi su razvili sedlo s podignutim lukom i maknutim stražnjim rogovima. No nema dokaza da su prije druge polovice 5. st., u vrijeme vladavine sasanidskog kralja Peroza I. (u. 484.), bitke s Hepalitskim Hunima prolazile loše. Raspravlja se jesu li su oni već tada prihvatili stremen, što bi objasnilo njihove pobjede nad Sasanidima. David Nicolle je ukazao da je prorok Muhamed komentirao u haditu da su Sasanidi i njihovi vojnici koristili stremen u Sasanidsko-bizantskim ratovima (603.-628.).
Makedonci i Heleni koji su služili u konjici Aleksandra Velikog bili su manje oklopljeni nego oni perzijski. Helenistička konjica bila je opremljena s višim konjima, dužim bacačkim i borbenim kopljima. No kako se teška oklopljena konjica razvila u Maloj Aziji bez stremena? Perzijanci su prema mnogim znanstvenicima prvi postavili strijelce na konje i to samo da bi ih prevezli do bojišnice, što se promijenilo kada su se susreli sa Skitima. Daniel Potts ukazuje da je uključivanje istočnih Iračana (Baktra, Sogdijaca, Skita, Zaranginaca, Arijana i Parta) u konjicu Aleksandra Velikog, kao i uvođenje Turanske taktike, imalo utjecaj na nasljedne države (Seleukide i Rimljane). Turansku teoriju prvi je predstavio Eugene Darko koji je ukazao na sličnost taktika koje su koristili Skiti protiv Perzijanaca, Parti protiv Atilinih Huna i Avari protiv Turaka. Turanska taktika se proširila u nekoliko kultura. Berthold Laufer vjeruje da je izum teškog oklopa krenuo iz iranskog područja i proširio se dalje prema Kini, središnjoj Aziji i Sibiru.
Izgleda da je oklop bio dobro razvijen, univerzalan i raširen po Zapadnoj i Središnjoj Aziji. Kinezi su vjerojatno izumili stremen paralelno s razvojem proširenog zaštitnog oklopa konja i konjaničkog oklopa, smatra Surh. Potts piše da su se stimulanti i tehnologija kroz tisućljeća kretali mnogim putevima i da priča o tehnološkom prijenosu između Irana i Središnje Azije nije bila samo razlika između Istoka i Zapada. U Kini se, zajedno sa snažnijim oklopom, pojavio i stremen. U Zapadnoj Aziji i Europi, teški oklop se pojavio nekoliko stoljeća prije stremena. Patryk Skupniewicz smatra da dok je sasanidski konjski oklop bio sličan kineskom iz istog doba, ne postoji poveznica između kineske teške konjice i sasanidskih cataphract.
Stremen u književnosti Zapadne Europe
Prvi spomen stremena u književnosti Zapadne Europe jest u Strategikonu Maurikija, iz ranog 7. st. On je bio namijenjen običnom zapovjedniku. Tamo je zapisano:
“Sedla bi trebala imati dugu i tanku robu; uzde bi trebale biti dobre kvalitete; povezani za sedlo trebala bi biti dva željezna stremena, a uzde s bičem, kukom, sedlenom torbom, dovoljno velikom da sadrži tri ili četiri dana porcija (hrane, op. J. V.) za vojnike (…) odjeća ljudi, posebno njihove tunike, (…) bi trebale biti široke i popunjene, rezane prema avarskom predlošku, tako da se mogu pričvrstiti kako bi pokrili koljena dok se jaše i daju uredan izgled.”
(Prema: Maurice Tiberius, Maurice’s Strategikon: Handbook of Byzantine Military Strategy. Prijevod George Dennis. (Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1984), 13.).
Vasco La Salvia smatra da je stremen kod Bizantinaca došao od Avara, prvenstveno za vojne svrhe. U Hesikijevom rječniku, koji prethodi Strategikonu za cijelo stoljeće, riječ koja se koristi za stremen (stroppu/streup) mogla bi ukazivati da su gotski federati donijeli stremen napravljen od mekih materijala (poput drva) u kasnom 4. ili prvoj polovici 5. st. Karantabias se slaže i piše da su Bizantinci prihvatili stremen u vrijeme cara Heraklija (610.-641.), nakon poraza od Sasanida kod Ofalimosa 622. g. Zbog Sasanidskog konzervativizma, oni još nisu prihvatili stremen, dok Bizantinci jesu, što im je donijelo prednost.
Nalazi stremena u arheologiji
Što se tiče arheologije, ni ona na pitanje kada i kako se pojavio stremen ne nalazi jednostrani odgovor. Littauer je konstantirao da je najprihvaćenije Bivarovo mišljenje. Dekret kojim je kalif al-Mutawakkil (847.-861.) naredio kršćanima i ostalim nevjernicima da smiju imati samo drvene stremene, pokazuje zanimljiv podatak. Datira u 850. godinu i može pokazati da su drveni stremeni bili relativno standardna oprema u zemljama islama 9. st., ali da su posebno određivali one nižeg društvenog položaja. Arheolozi su pronašli drvene stremenove u grobu Feng Sifua, koji je datiran u 415. godinu, a imali su drvenu jezgru obloženu brončanim pločicama. Također, stremeni pronađeni u grobu 78 u Wanbaotingu (rano 4. st.) i grobu 96 u Qixingshanu (rano 5. st.) su također imali drvenu jezgru prekrivenu zakucanim brončanim pločicama. Dien piše kako se takvi stremeni mogu pronaći od 4. st. nadalje u sjevernoj Kini, sjeveroistočnoj Aziji, duž rijeke Yalu (granica Kine i Koreje), južno u Koreji, čak i u Japanu. Bio je to poseban tip stremena: ovalan, plosnat, s dugačkom drškom, s drvenom jezgrom obloženom brončanim pločicama ili željeznom pločom ili je stremen bio u cijelosti saliven od željeza. Krhkost drvenih stremena ograničava arheologe u davanju konkretnih pretpostavki. Iako su metalni stremeni i željezo koje je prekrivalo stremen arheološki stabilniji, takvih nalaza je ipak premalo.
Arheološki nalazi stremena na Zapadu su pak uglavnom željezni. Florin Curta ukazuje na stremenje pronađeno u području Srednje Volge, a datirano prije 7. st., i slaže se s Bivarom da su Avari mogli prihvatiti stremen od drugih stepskih naroda Središnje Azije. Dakle, u Istočnoj Europi ima priličan broj nalaza željeznih stremena. A Zapadna Europa? Lyn White kaže da je stremen prouzročio pojavu seniorsko-vazalnih odnosa. Stremen se na zapadu Europe pojavio prije Karolinškog doba, iako vrlo rijetko zapadno od Langobarda. Zlatni psaltir sv. Galena (883.-888. i 890.-900.) prikazuje zapadne vitezove na konjima sa stremenjem. Arheološki pronalasci u talijanskim nekropolama daju naznačiti da se langobardsko stremenje razlikovalo od onog opisanog u Strategikonu, onog koje su koristili Avari ili od bilo kojeg drugog pronađenog u Italiji. La Salvia smatra da je takvo stremenje bilo namijenjeno ženama. To bi značilo da je upotreba stremena bila mnogo raširenija nego se mislilo, ako su žene, ne-ratnici, koristile stremen. Lako je povezati raširenost stremena s obzirom na trgovačku važnost. Naime istočni karolinški teritoriji, Langobardsko Kraljevstvo, Bavarska i Alemanija su bile trgovačke zone. Ta trgovina je obuhvaćala razne izrađevine, nakit, ljude, životinje, pa i tehnologiju stremena između kraja 6. i početka 7. st.
Teorije o širenju tehnologije stremena
Valentina Raspopova tvrdi da su u 7. st. svi sogdijanski konjanici bili naslikani sa stremenjem usporedivim s onim na pandžikertskim muralima. Sogdijanci su živjeli u današnjem Uzbekistanu, imali su trgovačke veze s narodima od Bizantinaca do Sasanida, a bili su utjecajni i u Kini. Valerie Hansen ukazuje da su Sogdijanci koji su živjeli, radili i trgovali s regijom Samarkand, značajno utjecali na prijenos tehnologija, ideja i umjetnosti preko rute Puta svile, a s Kinom su najviše trgovali u razdoblju 500.-800. g. Skupniewicz smatra da je transregionalni Turski Kaganat sudjelovao u regionalnom širenju stremena, boljeg oklopa, boljeg naoružanja i općenito vojne tehnologije. Stepski nomadi su putem trgovine i sukoba komunicirali međusobno i s drugim euroazijskim narodima, a stremen je bio tek djelić tih komunikacija.
Tehnološki prijenos stremena je valjda jedinstven u povijesti tehnoloških prijenosa. Ne zahtijeva posebno pakiranje, trgovanje ili poseban dizajn i postaje dio fizičkog prijenosa. Trgovački promet između kineskih i drugih regija, posebno duž Puta svile, izgleda isto tako utjecajan. Szynkiewicz tvrdi da prijašnje viđenje odnosa nomadskih i sjedilačkih naroda Istočne Azije kao odnos invazija-otpor nije kompletan. Stepski narodi su bili dinamičan faktor međukulturnih kontakata i komunikacija. Korištenje termina “stremen revolucija” bilo bi netočno. James Suhr misli da bi možda bilo korisno odrediti najraniju pojavu stremena, ali je to vjerojatno nemoguće ako prihvatimo da su prva stremenja bila napravljena od kože, tkanine i drva, što je nedostupno arheologiji. Kao alternativa, možda je korisnije odrediti vremenski okvir kada je kombinacija novih praksi i tehnika povezanih s jednostavnom tehnologijom više utjecala na društvo i kulturu. Povijest je dala dovoljno dokaza da je stremen bio u širokoj upotrebi do kraja prvog milenija.
Prijedlog za čitanje:
James Suhr, “The Stirrup: Innovation, Invention, Adoption, and Diffusion”, doktorski rad, mentor dr. Daniel Franke, (Norwich University, 2019.).
