Donosimo novi nastavak tzv. povijesne lektire, kratke priče temeljene na stvarnim povijesnim osobama, događajima i okolnostima. Ovoga puta uranjamo u svakodnevicu u vrijeme srednjovjekovnog hrvatskog vladara Trpimira te na temelju oskudnih, ali stvarnih činjenica zamišljamo kako je obrazovani benediktinac Gottschalk postao dio narativa domaće historiografije. Opširniji uvod u temu s metodološkim pojašnjenjima objavljen je također na našem portalu u članku POVIJESNA LEKTIRA: Mudri redovnik (1/5).
Mudri redovnik
“Što ćemo sada, oče?” upita mršavi dječak bosih nogu visoka muškarca oštroumna izraza lica odjevena u redovničku crnu halju.
“Ovo mjesto nije sigurno za mene dok papa ne shvati da ne širim nikakvo krivovjerje te da sam duboko odan nauku Svete Majke Crkve. Razmišljam o tome da se privremeno sklonim u Hrvatsku.”
“Gdje se nalazi ta Hrvatska? Nikada nisam čuo za nju.”
“Na jugu, pored mora. Splitski nadbiskup pisao mi je da je knez Mislav odredio kako kmetovi s njegovih posjeda moraju plaćati desetinu Splitskoj nadbiskupiji, premda je Split službeno i dalje pod bizantskom vlašću.”
“Ne bi li bilo mudrije potražiti zaklon kod samog splitskog nadbiskupa, ukoliko vam je prijatelj, oče? Tko zna što se može očekivati od tih barbara…”
“Hrvati su pokršteni, dečko! Osim toga, ti nećeš poći samnom.”
“Ali, oče…”
“Ni riječi više! Tvoji roditelji nisu te predali u zaštitu samostana kako bi lutao s redovnikom optuženim za krivovjerje, u potrazi za zaštitom koju možda nećeš dobiti. Ostani ovdje, vrijedno moli i radi, a najviše od svega uči. Možda jednoga dana postaneš opat samostana. Tako ćeš biti u prilici i sam donositi važne odluke, te možda pružiti zaštitu nekome tko je bude trebao. Blagoslovio te Bog!”
***
Gottschalk se nakon dva mjeseca putovanja konačno našao podno Klisa, utvrđenog grada za koji je čuo da je nova prijestolnica hrvatskog vladara. Nadao se da će pristići i ranije, međutim nije mogao ni zamisliti koliko je teže putovati ako se ne koristi mogućnost noćenja s obrokom, koju su pružali benediktinski samostani. Tu uslugu nije se usudio koristiti kako ga neki revni opat ne bi zadržao i predao papi.
Redovniku je bilo jasno zašto bi vladar izabrao Klis za svoju prijestolnicu. Grad je bio vrlo teško pristupačan i dobro utvrđen. Dok je promatrao stražara opaka izgleda, s velikim ožiljkom posred desnog obraza, koji mu se približavao, posumnjao je u svoju odluku da ovdje potraži utočište.
“Što želiš?” zabrunda stražar.
“Želim razgovarati s knezom Mislavom.”
“Pa ako baš želiš, mogu ti to omogućiti. Knez Mislav je mrtav, a ja i tebe lako pošaljem za njim”, nacerio se čovjek otkrivši usta puna pocrnjelih zubi.
“Svećenik sam koji odavno nije bio ovdje, dobri čovječe. Što se dogodilo s knezom?”
“Prokleti Mlečani su mu vezali sidro za nogu i bacili ga s broda, da Bog da gorjeli u paklenim mukama!” reče čovjek pljunuvši na tlo. “Uvijek sam govorio da se moramo boriti s čvrstim tlom ispod nogu, ali knez je inzistirao na gradnji mornarice. Na kraju ga je stajala glave…”
“Pa tko sada vlada Hrvatskom, dobri čovječe?”
“Ja ti nisam dobar, stranče! Dobar je Bog koji nas drži! Naši vođe izvikali su Mislavova sina Trpimira za njegova nasljednika.”
“Možeš li me, molim te, odvesti do njega?”
“Hrvatski knez ne razgovara sa svakakvim vucibatinama koje dogmižu u Klis! Ali ako ti je volja, navrati sutra nakon izlaska sunca do utvrde, knez će tada primati vazale i molitelje.”
***
Idućeg jutra Gottschalk se iznenadio dugačkim redom pred kneževim odajama. Nije zamišljao da hrvatski vladar ima toliko vazala, od kojih su mnogi bili dobro uhranjeni i odjeveni. Iz razgovora okupljenih uspio je razabrati da su kneza Trpimira ovi ljudi doživljavali kao svog vrhovnog vladara.
Svi su uzbuđeno prepričavali najnoviju vijest o tome kako se knez sa svoja tri sina, Petrom, Zdeslavom i Muncimirom, upravo vratio s hodočašća u Franačku. Tamo ga je sam franački kralj Lotar uzeo za svoga vazala. Dodijelio mu je ulogu čuvara kršćanske vjere te zaštitnika franačkih posjeda protiv zahtjeva Bizanta i Venecije.
Stigavši na red da se obrati knezu, Gottschalk je progutao knedlu straha i nesigurnosti te se duboko poklonio pred visokim, mrkim knezom koji je sjedio na dugačkoj klupi prekrivenoj životinjskim krznima. Dva njegova starija sina sjedila su mu svaki s jedne strane, dok se dvogodišnji Muncimir provlačio između njihovih nogu, što naizgled nikoga nije smetalo. Imati velik broj sinova smatralo se Božjim blagoslovom, te je bilo jasno zašto knez želi da ih svi vide. Osim toga, oni su bili osiguranje čvrste vladavine, obećanje novog vladara iz iste obitelji.
“Slavni kneže, po svem kraju se priča o tvojoj velikoj mudrosti, o uspješnim ratnim pohodima te nadasve smjernoj pobožnosti koja se očituje u darivanju naše Svete Majke Crkve. Ali isto tako sam dočuo da u tvojoj zemlji nema onih koji bi zapisali tvoja slavna djela i tako ih sačuvali za buduće naraštaje, da te se sjećaju i mole za tvoju besmrtnu dušu.”
“Na što smjeraš, stranče?” upita Trpimir znatiželjna izraza lica.
“Ja sam redovnik, benediktinac, i nudim ti svoje usluge.”
Knez je dugo šutio. Toliko dugo da su se okupljeni već počeli pogledavati i glasno meškoljiti. Konačno knez smireno podigne malog Muncimira iz prašine, posjedne ga sebi na koljeno te svečano objavi: “Neka bude po tvojoj riječi, na moju slavu. Svoj posjed u Rižinicama sa svim njegovim kmetovima darujem Svetoj Majci Crkvi, a tebe, stranče, obvezujem da pozoveš druge redovnike te tamo izgradite sebi samostan.”
Gottschalk nije mogao vjerovati da mu se ukazala takva prilika te ju nije namjeravao ispustiti iz ruku. U godinama koje su uslijedile papa je odbacio sve sumnje protiv redovnika, te je Gottschalk mirno proživio život u Hrvatskoj kao opat novog samostana u Rižinicama, knežev savjetnik i učitelj njegovih sinova i nasljednika.
PITANJA ZA RAZUMIJEVANJE I ANALIZU:
- Zbog čega stariji redovnik (Gottschalk) napušta samostan? (1)
- Na temelju čega redovnik zaključuje da je knez Mislav dovoljno moćan da mu pruži zaštitu? (1)
- Što stariji redovnik savjetuje mlađem? (1)
- Je li mlađi redovnik svojevoljno pristupio samostanu? (1)
- Zbog čega je Gottschalk do Hrvatske putovao duže nego što je očekivao? (1)
- Koje su prednosti Klisa kao prijestolnice? (1)
- Kako je umro knez Mislav? (1)
- Na koji je način Trpimir postao Mislavov nasljednik? Biramo li danas vladare na isti način? (2)
- U kakvom su rodbinskom odnosu Mislav i Trpimir? (1)
- Koliko sinova ima Trpimir? Navedi njihova imena. (2)
- Zbog čega Trpimir želi da njegovi sinovi budu prisutni u javnosti? (1)
- U kakvom su odnosu hrvatski knez Trpimir i franački kralj Lotar? (1)
- Zašto Trpimir Gottschalku daje zemlju i dopuštenje za gradnju samostana? Što očekuje zauzvrat? (2)
PITANJA ZA UČENIKE S TEŠKOĆAMA (odgovori u drugom odlomku):
- Gottschalk je redovnik. DA/NE
- Gottschalk je do Klisa putovao dva tjedna. DA/NE
- Prijestolnica Hrvatske bio je grad Klis. DA/NE
- Prednost Klisa bila je u tome što je do njega lako doputovati. DA/NE
- Gottschalka je ohrabrio stražarev izgled. DA/NE
- Knez Mislav odbio je saslušati Gottschalka. DA/NE
- Knez Mislav izgradio je mornaricu. DA/NE
- Mislava je na prijestolju naslijedio Trpimir. DA/NE
- Trpimir je Mislavov sin. DA/NE
- Hrvatski knez ne razgovara s ljudima niska roda. DA/NE
