U današnjem digitalnom dobu suočavamo se sa sve većim izazovima u razvoju sposobnosti čitanja, posebno s razumijevanjem, kod učenika viših razreda osnovne škole. Iako su tehnološka sredstva postala neizbježan dio njihovog svakodnevnog života, istovremeno su dovela do smanjenja vremena provedenog u čitanju knjiga i drugih tekstova. Ovaj trend može imati ozbiljne posljedice na njihov akademski uspjeh i razvoj kritičkih vještina. Sposobnost čitanja s razumijevanjem ključna je za uspješno savladavanje školskog gradiva, ali i za širi kontekstualni uvid u svijet oko sebe. Stoga je važno istražiti uzroke ovog problema te pružiti učenicima potrebnu podršku i resurse kako bi se potaknulo njihovo zanimanje za čitanje i unaprijedila njihova sposobnost razumijevanja pročitanog teksta.
Učitelji i nastavnici često, primjenjujući liniju manjeg otpora, sve više izbjegavaju aktivnosti koje uključuju čitanje, osobito dužih tekstova. Međutim, takvo zaobilaženje problema neće pridonijeti njegovu rješavanju. Povijest kao društveni predmet treba ispuniti svoju svrhu, između ostalog, i u razvoju čitalačke pismenosti. Uobičajeno se čitanje na nastavi povijesti svodi, uz osnovni udžbenički tekst, na interpretaciju povijesnih izvora. Iako nezaobilazni, izvori, osobito oni iz starijih razdoblja, često su učenicima teško razumljivi te zbog toga mrski. Stoga vam u idućih nekoliko nastavaka nudimo svojevrsnu povijesnu lektiru. Riječ je o pet autentičnih kratkih priča o izabranim hrvatskim narodnim vladarima.
Priče nisu zamjena ili istoznačnica relevantnih izvora (udžbenici i sl.). One su književna dijela koja u nekim detaljima ne odgovaraju poznatim činjenicama. Spomenute proturječnosti unesene su namjerno, kako bi se učenike poučilo da popularno-znanstveni sadržaji s kojima se susreću u svakodnevnom životu (knjige, serije, filmovi, video-igrice) nisu uvijek i u svemu povijesno relevantni. Zbog toga preporučamo čitanje i interpretaciju priča na nastavi, uz vođenje i analizu koju će usmjeravati učitelj. U tu svrhu uz svaku priču donosimo i pitanja za razumijevanje pročitanog.
Obrađivanje povijesnih tema kroz čitanje književnih djela može imati niz koristi za učenike, osobito u razvoju konceptualnog znanja:
- EMOCIONALNA POVEZANOST: Književna djela omogućuju učenicima da se emocionalno povežu s poviješću kroz likove, njihove priče i iskustva. Ovo može pomoći učenicima da bolje razumiju ljudske motive, osjećaje i kontekst u kojem su se događaji odvijali.
- SLIKOVITO RAZUMIJEVANJE POVIJESNOG KONTEKSTA: Književna djela često prikazuju svakodnevni život i atmosferu određenog povijesnog razdoblja na način koji se može lakše razumjeti i zapamtiti. Kroz opise mjesta, događaja i ljudi, učenici mogu stvoriti živopisnu sliku povijesnog razdoblja.
- RAZVOJ KRITIČKOG RAZMIŠLJANJA: Čitanje književnih djela potiče učenike da razvijaju kritičko razmišljanje i analitičke vještine. Proučavanje različitih perspektiva, interpretacija likova i događaja potiče ih na dublje promišljanje o povijesnim događajima i njihovim posljedicama. Uočavanje različitih interpretacija i pogrešnih činjenica privikava ih na kritički pristup i ostalim sadržajima.
- PROŠIRENJE RAZUMIJEVANJA KONTEKSTA: Književna djela mogu pružiti uvid u društvene, političke, kulturne i ekonomske aspekte određenog povijesnog razdoblja na način koji nije moguće dobiti samo kroz čitanje udžbenika ili povijesnih tekstova.
- POVEZIVANJE S VLASTITIM ISKUSTVIMA: Često se teme i likovi iz književnih djela mogu paralelno povezati s iskustvima i problemima suvremenog svijeta. Ovo omogućuje učenicima da bolje razumiju relevantnost povijesti u njihovom vlastitom životu i društvu.
- UNAPRJEĐENJE JEZIČNIH VJEŠTINA: Čitanje književnih djela pomaže u razvoju jezičnih vještina učenika, uključujući vokabular, gramatiku, razumijevanje teksta i interpretaciju.
Svrha nastave je obrazovati i odgojiti, naučiti, ali i motivirati. Zbog navedenih razloga potrebno je težiti raznolikosti nastave i isprobavati različite metode i načine poučavanja. Povijest kao nastavni predmet doista nudi brojne načine na koje može biti zabavna; testirajte je li povijesna lektira jedan od njih.
Dva franačka vazala
“Kneže Ljudevite, stražari javljaju da se Sisku približavaju konjanici”, reče sluga ušavši u sobu. Privatne odaje panonskog kneza zauzimale su gornji kat utvrde. Namještaj je bio skroman za boravište jednog vladara: jednostavan drveni stol i dvije stolice, krevet, škrinja s odjećom. Jedini luksuzni predmeti u cijeloj prostoriji bili su stakleni vrč i čaša na malenoj polici pored uzglavlja.
“Bilo je i vrijeme da se pojave! Čim stignu u grad dovedi ih u dvoranu za primanje”, uzvrati knez.
Dvorana za primanje nije bila mnogo raskošnija od kneževih odaja. Jedini ukras predstavljale su životinjske kože i rogovi po zidovima, a najreprezentativniji primjerak bilo je krzno golema medvjeda razjapljenih ralja prostrto pred stolicom na kojoj je sjedio Ljudevit.
“Kako si putovao, brate?” upita Ljudevit Bornu, kneza Primorske Hrvatske, kada je sa svojom vojničkom družinom ušao u prostoriju.
“Dobro, čitav put od Klisa do Siska potrajao je tek pet dana”, odvrati Borna. “Žurio sam jer me zanimalo kakvu to ponudu imaš za mene, a koju mi nije mogao prenijeti glasnik?”
“Ponudu života! Predlažem da se udružimo protiv franačkog cara Ludovika. Dosta mi je nametanja njegove volje! Ovo je naša zemlja i na njoj imamo pravo vladati samostalno!”
“Ali obojica smo mu se zakleli na vjernost na onom saboru u Achenu! Pogazimo li svoju riječ, nismo ništa bolji od životinja!!!” zgroženo i ljutito odvrati Borna. Pomisao na izdaju svog zakonitog seniora toliko ga je uzrujala da se zacrvenio u licu, a nos su mu orosile kapljice znoja.
“Gazim svoju zakletvu, a pozivam i tebe da učiniš isto”, i Ljudevit je podigao ton. “Za sljedećeg punog mjeseca krećem u pobunu, pridruži mi se.”
“Nikada! Bog će kazniti onoga tko pogazi svoju riječ!” uzviknu Borna te ljutito napusti prostoriju i krene prema stajama s namjerom da odmah napusti grad. Upravo kada se spremao narediti konjušaru da osedla životinje koje se još nisu oporavile od duga puta, pristupi mu Dragomuž, Ljudevitov tast.
“Kneže, molim te da se smiriš i ne krećeš umoran na put. Ukoliko u kakvom jarku slomiš vrat, neće ti pomoći ni čast ni držanje zadane riječi. Imam prijedlog za tebe.”
“Govori! Ne želim se zadržavati dulje nego što je potrebno u ovoj zmijskoj jami.”
“Dijelim tvoje mišljenje. Nikako se ne slažem s odlukom svoga zeta o pobuni protiv Franaka. Njihova vojska je nepobjediva. Međutim, Ljudevit je tvrdoglav i smatra da može pobijediti. Ali smislio sam način kako ćemo ga poraziti, a da od toga koristi imamo nas dvojica, a ne neki franački vojskovođa.”
“Govori”, Borna uzvrati sumnjičavo, budući da nije vjerovao bliskom Ljudevitovu rođaku.
“Kada se tvoja i Ljudevitova vojska nađu na bojnom polju, ja ću zapovijediti vojnicima iz moje županije povlačenje. To je 150 konjanika i 200 pješaka. Bez tih snaga lako ćeš ga poraziti.”
“Što tražiš zauzvrat?”
“Uredit ću da Ljudevit pogine u borbi. Nakon toga ti se oženi mojom kćeri. Na taj način spojit ćemo Panonsku i Primorsku sklaviniju, te vladati Velikom Hrvatskom i ubirati prihode svih kmetova na tom golemom području zajedno.”
Borni se nije sviđao Dragomužev prijedlog, međutim nije mogao zanemariti korist koja bi iz njega mogla proizaći. Zato pristane na njegov prijedlog, a kao obećanje Borna i Dragomuž nožem zarezaše dlanove te na suhoj zemlji pomiješaše svoju krv. To je obećanje koje se nitko ne bi usudio prekršiti, budući da bi njegovo kršenje značilo pretvaranje krvi u zemlju i umiranje u najtežim mukama.
***
Kako je dogovoreno, tako je i urađeno. Godine Gospodnje 820. na Kupi se nađoše vojske panonskog kneza Ljudevita i primorskog kneza Borne. Nakon povlačenja vojnika koje je vodio Ljudevitov tast Dragomuž činilo se da je ishod jasan, međutim u presudnom trenutku izdaja se dogodila i u Borninim redovima. Napustilo ga je pleme Gačana, te se na koncu sam Borna jedva spasio uz pomoć svoje vjerne ratne družine.
Borna se vratio u Klis s namjerom da najprije kazni izdajničke Gačane, a zatim porazi Ljudevita, kako bi održao vazalnu zakletvu danu franačkom caru. No, sve njegove planove prekinula je čaša otrovana vina podmetnuta na županijskoj skupštini u Otočcu.
Ljudevit je nastavio uspješno ratovati protiv Franaka te je deset puta uspio poraziti vojske Franaka i njihovih saveznika. Međutim, na kraju se ipak pokazalo da Franačka još nije dovoljno oslabila te je Ljudevit bio prisiljen napustiti Sisak. Pobjegao je u sklaviniju Rašku tražeći zaštitu njihova kneza. Nakon što je tamo za njega prestalo biti sigurno, krenuo je prema moru, gdje ga je ubio Bornin ujak Ljudemisl da bi osvetio poraz svog nećaka kod Krke.
PITANJA ZA RAZUMIJEVANJE I ANALIZU:
- Kojim je područjem vladao knez Ljudevit? (1)
- Kojim je područjem vladao knez Borna? (1)
- Koji je predmet u Ljudevitovoj spavaonici bio luksuzan? Jesu li slični predmeti i danas luksuz? (2)
- U kojem gradu je stolovao Ljudevit, a u kojem Borna? (2)
- Koliko je vremena u srednjem vijeku trebalo za put od Klisa do Siska? Traje li taj put jednako danas? (2)
- Što je Ljudevit predložio Borni? (1)
- Zbog čega je Borna odbio Ljudevitov prijedlog? (1)
- Zbog čega Dragomuž ne podupire plan o pobuni protiv Franaka? (1)
- Na koji način Dragomuž planira ujediniti Panonsku i Primorsku Hrvatsku? (1)
- Na koji su način Borna i Dragomuž potvrdili dogovor? (1)
- Gdje je Ljudevit nakon poraza potražio zaklon? Koja je to današnja država? (2)
- Tko je po tvom mišljenju u ovoj priči pozitivan, a tko negativan lik? Obrazloži svoj odgovor. (2)
PITANJA ZA UČENIKE S TEŠKOĆAMA (odgovori u prvom odlomku):
- Ljudevit je knez Panonske Hrvatske. DA/NE
- Borna je knez Panonske Hrvatske. DA/NE
- Ljudevitova spavaonica bogato je uređena. DA/NE
- Ljudevitova prijestolnica je grad Klis. DA/NE
- Bornina prijestolnica je grad Klis. DA/NE
- Put od Klisa do Siska trajao je sedam dana. DA/NE
- Ljudevit i Borna bili su seniori franačkog cara. DA/NE
- Borna se razljutio zato što ga Ljudevit ne želi uključiti u pobunu. DA/NE
- Dragomuž smatra da je franačka vojska nepobjediva. DA/NE
- Dragomuž predlaže povlačenje 1000 vojnika iz svoje županije. DA/NE
