No kao što pokazuje stanje Crkve u svijetu danas, sklonost posipanja pepelom bez kraja i konca može skliznuti i u nezdrav samoprijezir. Crkva je tu u napasti da sklizne u, kako je to nazvao E. L. Gans, ‘bijelu krivnju’ preuzimajući na sebe krivnju i za ono za što nije odgovorna. Opasnost je u tome da postane žrtvom mrzitelja koje nikakvo ‘posipanje pepelom’ u konačnici ne može zadovoljiti.
Kako god bilo, Stark ispravno upozorava da znatan dio onoga za što se Katolička Crkva optužuje jednostavno nije istina. Stoga povijest Crkve, često bolnu, ponekad i vrlo neugodnu, valja promatrati sa svom poniznošću, ali i imajući na umu Isusove riječi upućene sluzi velikoga svećenika: ‘Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?’ (Iv 18, 23)
[iz predgovora hrvatskom izdanju Lažnih svjedočanstava Rodneya Starka, Verbum, 2019.]
Od prosinca 2022. godine hrvatska javna povijest bogatija je za još jedan kvalitetan prilog. Naime, u suradnji s portalom Bitno.net dr. sc. Trpimir Vedriš, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, o čijem smo gostovanju u sličnim emisijama već pisali, pokrenuo je Youtube-podcast Povijesna četvrt.
U intervjuu danom spomenutom portalu povodom prve objavljene emisije, prof. Vedriš ističe kako ga je na takav čin, pored općeg interesa javnosti, potaknuo fenomen raskoraka između interpretacija povijesti unutar akademske zajednice s jedne, odnosno popularne percepcije s druge strane. Uslijed svoje povijesne uloge i suvremenih društveno-idejnih previranja, jedna od najčešćih tema pritom biva Katolička Crkva, s naglaskom na negativne posljedice njenog djelovanja kroz povijest.
No, pored niza objektivnih kritika, širenje takvih optužbi, vrlo često ukorijenjenih u prosvjetiteljskim mitovima, navodi Vedriš, plod je „inercije, neznanja, nekritičkog ponavljanja ili pak senzacionalizma“, čega na suvremenoj medijskoj sceni, a potom i u popularnoj kulturi i svijesti što ju ona oblikuje zasigurno ne nedostaje.
Vodeći se stoga tezom kako je „nepoznavanje povijesti nepoznavanje Crkve“, unutar dvadesetak minuta svake od emisija, koje izlaze svakoga drugog četvrtka, Vedriš obrađuje po jednu od ‘kontroverznih’ tema crkvene povijesti, ne zapadajući pritom u, kod takvih tema možda suviše uobičajenu, zamku oštrog polemiziranja s zamišljenim protivnicima.
Iako je većina dosad obrađenih tema, poput Španjolske inkvizicije, lova na vještice ili uništenja Aleksandrijske knjižnice, na razne načine obrađena i na ovom portalu, i naši redoviti čitatelji u Povijesnoj će četvrti uspjeti pronaći i neke nove informacije, koje imaju potencijal jednako iznenaditi i branitelje i kritičare Crkve. Kao primjer navedimo tek podatke o Rimskoj kuriji kao financijskoj uzdržavateljici ostarjeloga Galileja Galileija ili pak o Hipatiji Aleksandrijskoj kao osobi čije su divljačko umorstvo tada suvremeni kršćanski intelektualci osudili, a srednjovjekovni joj hagiografi pridavali brojne vrline, lik sv. Katarine Aleksandrijske dijelom utemeljivši i na njenoj biografiji.
Kako svaka emisija završava poticajem na slanje prijedloga za nove teme (na adresu povcetvrt@gmail.com), uz poziv čitateljima na redovito praćenje Povijesne četvrti ovim putem prilažem i nekoliko svojih ideja:
1. početci i razvoj kršćanske liturgije, potencijalno s osvrtom na pogrešne zaključke „liturgijskih arheologista“ polovinom 20. stoljeća
2. nastanak biblijskog kanona i navodna uloga Konstantina Velikog u tome
3. „pretvaranje“ poganskih božanstava u kršćanske svece tijekom razdoblja kristijanizacije
