Javna povijest relativno je marginalizirana sfera historiografije, no sa suvremenim trendovima pada čitateljstva akademskih tekstova postaje sve očitije da bez interneta i javnog djelovanja povjesničari gube svoju relevantnost. Stoga postaje neophodno da se aktiviraju i u drugim formama izražaja jer, ako neće, ima netko ili – kao što će pokazati ovaj tekst s neočekivanim autorom – ‘nešto’ tko hoće.
Uvod – akademska historiografija na internetu
Reddit je popularna internetska platforma koja korisnicima omogućuje sudjelovanje u raznim forumima za rasprave poznatim kao ‘subredditi’. Među tim subredditima, r/AskHistorians se pojavio kao jedna od najuspješnijih zajednica – s više od 1,7 milijuna članova koji su strastveni prema povijesti. Članak Sarah A. Gilbert – moderatorice ovog ‘najvećeg svjetskog historiografskog projekta’ – studija je slučaja moderatorskih praksi ove zajednice koja predstavlja kako moderatori upravljaju sadržajem subreddita, zašto to čine i s kojim se izazovima susreću. Poseban naglasak stavljen je na poteškoće moderiranja javne stranice na platformi koja je poznata po tome – prema samim riječima autorice – što je septička jama govora mržnje, trolanja i dezinformacija. Pritom je r/AskHistorian posebno zanimljiv subreddit jer unatoč svim izazovima uspijeva održavati visoku razinu kvalitete sadržaja na platformi.
Moderiranje ‘najvećeg svjetskog historiografskog projekta’
Jedna od ključnih značajki subreddita je njegova stroga politika moderiranja, koja je osmišljena tako da osigura točnost sadržaja i dobru istraženost tematike te minimalizira dezinformacije. Kako bi postigli ove ciljeve moderatori su razvili niz smjernica kojih se moraju pridržavati svi sudionici. Ove smjernice pokrivaju širok raspon tema, uključujući kako provesti istraživanje, kako napisati dobro istraživačko pitanje i kako dati odgovore koji se temelje na pouzdanim izvorima.
Pouzdani odgovori djelomično su regulirani uvođenjem posebnih ‘oznaka’. Naime, pojedince koji su u nizu pitanja dokazali svoju stručnost u nekoj temi/periodu pored svoga imena dobivaju adekvatnu oznaku (ili eng. flair). Oznake tako pomaže korisnicima u provjeri pouzdanosti dobivenih informacija identificiranjem stručnjaka u određenom području ili temi.
Još jedna važna značajka jest korištenje bota ‘askhistorians’ koji automatski uklanja postove i komentare koji nisu u skladu sa smjernicama subreddita. Ovaj je bot programiran za uklanjanje objava koje ne zadovoljavaju određene kriterije – primjerice, odgovora koji su prekratki, preneodređeni ili se ne temelje na pouzdanim izvorima. Autorica studije ističe kako je ova značajka bila iznimno učinkovita u smanjenju količine sadržaja niske kvalitete i omogućila moderatorima da se usredotoče na bitnija pitanja.
Izazovi moderiranja historiografskih rasprava na Redditu
Unatoč strogim praksama moderiranja moderatori se suočavaju s nizom izazova u održavanju kvalitete sadržaja. Jedan od najvećih izazova je velika količina sadržaja koji se svakodnevno objavljuje na subredditu. Približavajući se 2 milijuna pratitelja r/AskHistorians jedan je od najvećih subreddita na platformi, a moderatori svaki dan moraju pregledavati stotine objava kako bi bili sigurni da zadovoljavaju smjernice.
Za borbu protiv ovih problema moderatori su razvili niz strategija koje uključuju politiku nulte tolerancije za govor mržnje i trolanje, kao i pružanje podrške za korisnike koji se susreću s tim problemima. Osim toga, moderatori rade na stvaranju gostoljubive i inkluzivne zajednice potičući sudjelovanje korisnika svih pozadina i perspektiva.
Najveći izazov s kojim se moderatori susreću je pitanje cenzure. Reddit ima reputaciju platforme koja nije blagonaklona prema cenzuri, što je rezultiralo time da su neki korisnici kritizirali moderatore zbog njihove stroge politike moderiranja. Međutim, moderatori tvrde da je njihova politika moderiranja neophodna kako bi se osigurala kvaliteta i točnost sadržaja. Ističu da njihova politika moderiranja nije cenzura, već način da se osigura da su informacije koje se nalaze na subredditu točne, dobro istražene i temeljene na pouzdanim izvorima.
Utjecaj prakse moderiranja na r/AskHistorians
Moderatori su razvili su niz smjernica i praksi koje su im omogućile održavanje visoke razine kvalitete sadržaja, a njihove napore prepoznala je kako šira zajednica na Redditu, tako i akademska zajednica. Subreddit je postao središte akademskog diskursa i istraživanja, a kao izvor su ga koristili znanstvenici, novinari i drugi istraživači.
Nadalje, moderatori su naglasili važnost otvorenosti znanosti, javne povijesti te aktivnog rada na tome da se historiografija i povijest učine dostupnijim široj publici. Subreddit je postao platforma za stručnjake iz različitih područja koji dijele svoje znanje sa širom javnošću, a potaknuo je i osjećaj zajedništva među korisnicima koji dijele istu strast.
Zaključak
Možemo zaključiti kako studija slučaja r/AskHistorians pruža vrijedan uvid u izazove i mogućnosti moderiranja javnopovijesne zajednice. Studija pokazuje da su moderatori, čak i na platformi poznatoj po nedostatku moderiranja, razvili niz praksi i smjernica koje su im omogućile održavanje visoke razine kvalitetnog sadržaja. Njihov trud prepoznala je šira znanstvena i neznanstvena zajednica i subreddit je postao vrijedan resurs za sve koji dijele strast prema povijesti. Ovaj slučaj tako pokazuje kako je javna povijest važan i vrijedan način da se povijest učini dostupnom široj publici te da može potaknuti angažman kod korisnika koji dijele strast prema povijesti.
Neočekivani autor i ‘fantomska prijetnja’ – zašto ne smijemo zanemariti javnu povijest?
Tekst koji ste upravo čitali nije napisao nitko od autora našega portala, već umjetna inteligencija. Izuzev nekoliko ispravaka padeža, manjih tipfelera i preslagivanja rečenica kako bi tekst bio nešto više u duhu hrvatskog jezika, glavninu ‘posla’ napravio je AI – trenutni internet hit ChatGPT, odnedavno u vlasništvu Microsofta, autor je inicijalnog teksta, dok prijevod dugujemo Googleovom danas već nevjerojatno naprednom prevoditelju.
Zašto baš ovaj tekst? Ponajviše zbog tematike. Naime, učinilo mi se veoma zgodnim iskoristiti upravo tekst o digitalnom djelovanju povjesničara i naglašavanju potrebe za bavljenjem „javnom povijesti“ za ilustrirati moć novih tehnologija koje nas okružuju i koje – svidjelo se to nama ili ne – postaju oruđe kojim se povjesničari služe, ali isto tako i prijetnja koja počinje mijenjati povjesničare u javnom prostoru!
Tehnologija, doduše, još uvijek ima svoje limite. Primjerice, slabo shvaća hrvatski jezik, a da izvorni tekst nije bio dostupan u digitalnom formatu (laički rečeno da se nije mogao ‘copy-pasteati’) program ga ne bi mogao pročitati (iako i za to ima rješenja u vidu tzv. OCR programa). No unatoč određenim ograničenjima tehnologija je ovdje i samo će se nastaviti razvijati, a paralelno s razvojem nastavit će se i trend pada čitateljstva akademske historiografije. Naime, stavimo navedeni tekst u dvije perspektive:
I. Samostalno čitanje i pisanje
Za čitanje 94 340 znakova i gotovo 15 000 riječi, koliko obrađeni članak Sarah A. Gilbert sadrži, uz vođenje bilježaka (koje prati svako čitanje ovakve vrste i koje uz povremena ‘vanjska ometanja’ razbijaju koncentraciju) trebalo mi je dva-tri sata za apsolvirati tekst. Ako se držim dosadašnjeg iskustva pisanja na Povcastu za smišljanje strukture članka, a onda i samo pisanje, tj. pretvaranje razmišljanja i bilješki u koherentni tekst, trebalo bi mi još sigurno dva sata. Tu je i ono što čitatelji ne vide, a sastavni je dio objavljivanja na internetu – smišljanje ključnih riječi i fraza (keywords), opisa (meta description) itd. o kojima ovisi kako će članak biti pozicioniran na pretraživačima. Kada sve zbrojimo riječ je o sigurno šest sati rada (u to ne računam mnogobrojna naknadna čitanja, poliranja teksta, kao i nerijetku potrebu da tekst nekoliko dana „odleži“ u glavi prije nego se pretoči na papir).
II. Korištenje umjetne inteligencije
U svega 15-20 sekundi programu sam dao naredbu što od njega želim – tekst na temelju citiranog znanstvenog članka, pisan akademskim jezikom, ali jednostavnim izražajem, podijeljen u poglavlja i dužine otprilike 1000 riječi. Nakon toga sam otišao pripraviti čaj, a kada sam se za par minuta vratio dočekao me gotov tekst. U drugom sam prozoru zatim od programa zatražio da mi o pročitanom akademskom tekstu izlista 50-ak ključnih natuknica. I taj je zadatak bio gotov u svega par minuta. Kada bi mi tekst trebao samo za čitanje ovdje bi moj posao bio gotov – nekoliko sati čitanja i vođenja bilježaka pretvoreno je u 10-15 minuta, a moje bilješke i razumijevanje teksta nisu se značajno razlikovali od računalnog produkta.
Da, moje natuknice bile su nešto detaljnije i imale su numeraciju stranica (neophodno za citiranje!), no i to bi se moglo srediti u nekoliko minuta s dobrim-starim „CRTL+F“ kada bih baš htio. Dobiveni tekst (koji ste upravo čitali), iako je relativno površan te izostavlja mnoge pojedinačne i zanimljive primjere (kao, recimo, šest temeljnih pravila subreddita), zapravo je točno detektirao i prezentirao ključne točke akademskog teksta i meni (i vama) kao čitateljima prenio srž autorove ideje. Prevoditelju je, vjerovali ili ne, trebalo samo par sekundi, a dok sam ja nekoliko minuta čitao i prepravljao hrvatsku verziju, ChatGPT dobio je zadatak da napiše keywords, meta description, URL slug, tj. sve što treba obaviti s ‘tehničke strane’ prije objave.
Što donosi budućnost?
Tehnologija još uvijek ima svoje limitacije i ‘ručno’ čitanje teksta pruža dosta bolje i dublje razumijevanje – no, držite na umu da je ovo tek početak nove tehnologije; tko zna koliko će biti naprednija za koji tjedan, mjesec, a kamoli par godina! Neka stoga ovaj tekst posluži kao primjer zašto je neophodno da se povjesničari aktiviraju u javnom prostoru i zašto je bitno da svoje ideje i istraživanja prezentiraju javnosti i na šire dostupan način. Akademska historiografija bila je, jest i bit će kamen-temeljac. To nitko ne dovodi u pitanje – bez arhivskog rada i istraživanja nema niti znanstvene produkcije. Međutim, svjesni smo trenda pada trajanja koncentracije čitatelja, kao i pada čitateljstva akademskih tekstova. Ako se mi nećemo prilagoditi, ima tko hoće – a taj netko mogao bi zapravo biti nešto.
Preporuke za čitanje:
