U organizaciji Studija povijesti umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, 21. i 22. studenoga 2024. godine, održana je treća ARS SACRA, Međunarodna konferencija o kršćanskoj umjetnosti. Priređena je pod okriljem znanstveno-istraživačkoga projekta Hrvatska moderna umjetnost u Bosni i Hercegovini u europskom kontekstu koji se provodi od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025., u partnerstvu s nekoliko sveučilišta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U amfiteataru Antuna Branka Šimića mostarskoga fakulteta, sudionike i slušatelje Konferencije pozdravio je njezin voditelj Marin Ivanović. Osvrnuo se na njezine prijašnje izazove i istaknuo je njezine ambicije: iako joj žilu kucavicu i dalje čini likovna umjetnost, ove je godine proširena književnim i muzikološkim temama, a slušatelje nastoji upoznati s jednim ili dvama suvremenim umjetnicima koji prikazuju vlastiti rad u sakralnoj umjetnosti. O ozbiljnim namjerama Konferencije svjedoče i njezini odbori, osmeročlani organizacijski i osmeročlani znanstveni koji odlučuje o prihvatu tema. Po pozdravnom govoru Konferenciju je službeno otvorio prodekan mostarskoga fakulteta Marko Odak zaključivši da je cilj druženja potaknuti multi- i interdisciplinarnost, što Studij povijesti umjetnosti i kontinuirano sprovodi (naime, početkom ak. god. 2024./25., mjesec dana ranije, održana je konferencija Stečci u 21. stoljeću: nove spoznaje i mogućnosti interpretacije).
U prošlotjednome okupljanju sudjelovalo je ukupno 26 stručnjaka iz Mostara, Dubrovnika, Imotskoga, Osijeka, Rijeke, Sarajeva, Sinja, Splita, Zadra i Zagreba. Osim iz »matične« fakultetske ustanove, sudjelovali su znalci iz drugih humanističkih i prirodoslovno-matematičkih fakulteta, likovnih akademija, srednjoškolskih i osnovnoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Crkve, samostanskih redova i crkvenih ustanova, ustanova za zaštitu baštine, kao i samostalni istraživači. Njihovi interesi obuhvaćaju područja arheologije, arhitekture, slikarstva, kiparstva, primijenjenih umjetnosti, ikonografije, hagiotopografije, muzeologije, zaštite baštine, likovne i književne kritike, književne povijesti, glazbene umjetnosti i etnomuzikologije.
Nakon službenoga, uslijedio je stručni i prijateljski radni dio Konferencije. U plenarnome polusatnom izlaganju Marina Vicelja-Matijašić obrazlagala je o kršćanskoj umjetnosti XXI. stoljeća između konvencije i individualizma jer, kako kaže, umjetnici u fokus vraćaju tradicionalne kristološke sadržaje, posebice temu raspeća, kojima koristeći nove medije, pristupaju na nov individualan način.
Nakon nje, 25 autora izložilo je 22 teme, u nizu od četiri panela pod moderatorstvom Marka Odaka, Tonija Barača, Antuna Karamana i Katje Bakije.
PREDSTAVLJANJE IZLOŽBE I KNJIGE
Prve dvije sesije završile su otvorenjem Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru – Tragom bogate prošlosti (SICU), ispred amfiteatra. Ona je rezultat opsežnih istraživanja arhivske i fotografske građe, a ponovno objelodanjuje izložbu zadarske crkvene umjetnosti ranije imenovanu Zlato i srebro Zadra i utemeljenu, kao kulturnu ustanovu, u sklopu Benediktinskoga samostana sv. Marije iz XI. stoljeća. SICU iznosi povijest osnutka muzejske ustanove i obnovu crkvenoga kompleksa.
Imajući na umu da je SICU proglašena kulturnim dobrom – što je čini prvim stalnim postavom u Hrvatskoj koji je dobio takav status, Ana Jordan Knežević, autorica izložbe, nagovijestila je izazove koje će stručnjaci morati razriješiti ne bi li na suvremeni muzeološki način interpretirali izložbeni postav iz 1939. godine. Izložbu je, po uvodnim riječima autorice, otvorenom proglasio, Dražen Barbarić, dekan fakulteta. Pritom je istaknuo da su znanstvene konferencije, kao što je i ova, bitna sastavnica fakultetskoga rada koja ujedno daje izimnu težinu samome fakultetu, a da u tome radu i Studij povijesti umjetnosti ima ulogu lučonoše.
Drugi dan Konferencije, preostale dvije sesije završile su predstavljanjem impozantne knjige Andrea Alessi – ranorenesansni umjetnik(2024.). Umjetničke dosege petnaestostoljetnoga venecijanskog graditelja i kipara koje obrazlaže hrvatski akademik Andrija Mutnjaković tekstom objavljenim u dvije inačice, na hrvatskom i na albanskom jeziku, svakom uz prijevod na engleski jezik, prate fotografije Luke Mjede, zagrebačkoga fotografa.
U ZNAKU LIKOVNIH TEMA
Najzastupljenije su bile teme iz likovnih umjetnosti koje se, umjesto redom izlaganja, predstavljaju prema sadržaju. Frane Prpa i Anamaria Špar hagiotopografski su prikazali kult svetacā ratnika u ranome srednjem vijeku na području srednje Dalmacije zapazivši da su na malenome teritoriju sagrađene brojne crkvice posvećene sv. Mihovilu, Jurju, Teodoru, koje pokazuju niz zajedničkih arhitektonskih obilježja. Ivan Alduk predstavio je hagiotopografiju mletačko-osmanskih sukoba u unutrašnjosti Dalmacije od sredine XVII. do početka XVIII. stoljeća, kada su širenjem granica mletačke vlasti crkve posvećivane određenim svecima, a ponajviše Gospi. Dvije teme tiču se mikropodručja Zadra. Izlaganjem o narudžbama zlatarskih radova sakralnoga karaktera, zabilježenim u zadarskim i šibenskim arhivskim izvorima XV. stoljeća, Đurđina Lakošeljac osvrnula se na rijetke sačuvane spise, čije čitanje predstavlja izazov, a koji pružaju vrijedne uvide u zlatarsku praksu i ekonomske aspekte zlatarstva XV. stoljeća.
Netom prije otvorenja izložbe, Ana Jordan Knežević sažela je bitne događaje u »životu« izložbe SICU, ističući da se nove spoznaje o nizu povijesno-društvenih događaja koji su prethodili njezinome osnutku, temelje na istraživanju prvenstveno arhivske građe brojnih baštinskih ustanova, među njima i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koja čuva neobjavljeni rukopis Miroslava Krleže, dnevnik njegovoga dvotjednog proputovanja Dalmacijom s vrijednim podacima o brojnim kulturnim dobrima koji bi se tek imali obraditi i objaviti. Jedna tema u fokus stavlja barokno kiparstvo XVII. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: Ana Kaniški pristupila je slučaju dvostruke ikonografije na pobočnome drvenom kasnobarokno-kalsicističkom retabl oltaru sv. Donata u župnoj crkvi sv. Bartola u Kamenici kraj Lepoglave i utvrdila mu titulara, gromovnika Müenstereifela ili biskupa iz Arezza.
O HRVATSKOJ I BOSANSKOHERCEGOVAČKOJ ARHITEKTURI
Preostale predominante teme ticale su se umjetnosti druge polovice XX. i XXI. stoljeća. Među njima jednaki je broj o arhitekturi. Toni Barać iznio je povijest izgradnje i opremanja Župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu. Ona je djelo hrvatskoga arhitekta Ćirila Metoda Ivekovića koje čuva radove europskih i domaćih umjetnika iz XVIII. i XX. stoljeća. O utjecaju moderne i primjeni njezinih postulata u arhitekturi katoličkih sakralnih građevina i liturgijskom prostoru, kao i o odmaku od smjernica Tridentskoga sabora, obrazložio je Ivica Jurišić. Uz uvodne riječi o franjevačkome redu u Mostaru i njihovoj staroj crkvi, Vladimir Filipović je iznio pregled izgradnje i opremanja mostarske Franjevačke crkve sv. Petra i Pavla (nakon 1995.), osvrnuvši se na monumentalnost njezine arhitekture, likovnu opremu i liturgijske predmete. Dvoje izlagača predstavili su vlastita suvremena rješenja u opremanju sakralnih prostora, od skice do izvedbe uz komentare svakog od njih kome je bio povjeren posao oblikovanja interijera i opremanja crkve. Pojašnjenjem likovnih rješenja u interijeru Franjevačkoga samostana sv. Luke i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kreševu, Mladen Ivešić upriličio je svojevrsnu »premijeru«, s obzirom na to da su obnovljenu crkvu blagoslovili četiri dana poslije održavanja konferencije (25. studenoga). Marijana Pažin Ivešić je pričala o stvaranju vlastite poetike u Kapeli sv. Nikole Tavelića u Omanjskoj, filijali Župe u Sivši, usporedno ističući drugu postojeću sakralnu baštinu kao izvor njezinoga nadahnuća.
SLIKARSTVO XX. I XXI. STOLJEĆA
U jednakome su broju bile zastupljene i teme iz slikarstva XX. i XXI. stoljeća. Sakralni opus slikara Vatroslava Kuliša na ovoj je konferencji predstavljen prvi puta kao cjelina. Milan Bešlić je naglasio da je Kuliš, radeći taj opus, ostao prepoznatljiv kao autor iznimno kolorističke palete, a napustivši apstrakciju u korist figurativnosti, prilagodio se zadanim sakralnim temama. O sakralnome slikarstvu hrvatskoga slikara Josipa Zlatka Biffela na primjeru Franjevačkoga samostana i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rami, pričao je Marin Ivanović pri čemu je istodobno uz ikonografiju, sažeo značajke umjetnikovih freski, ulja na platnu i radova u tehnici sgraffita u crkvi. Antun Karaman osvrnuo se na posljednja monumentalna djela hrvatskoga slikara Ive Dulčića, njegove radove na pročelju Župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kreševu, koji uključuju pet mozaika lepršavih boja i sa zlatnim kockicama koje je izveo potkraj 1974. godine i započeti vitraj (završio ga je Đuro Pulitika). Posljednje dvije »slikarske« teme dotiču se opusa učenika i njegovoga učitelja. Dinko Baković iznio je sakralni opus hrvatskoga kipara i medaljera Stipe Sikirice koji obuhvaća skulpture, biste, reljefe i medalje, kojim se ističu vratnice Crkve Gospe Sinjske, ali koji odaje da je kipar uspješno spojio tradiciju i estetiku XX. stoljeća. Prethodio je nastup Dragane Modrić o sakralnome opusu Vanje Radauša na primjeru kiparove skulpture Raspeti (1975.), koja se smatra rijetkim sakralnim radom toga Sikiričinog učitelja. Suvremeni bosanskohercegovački umjetnik Adis Elias Fejzić objelodanio je sakralni dio svojega opusa koji je temeljio na kršćanskoj umjetnosti unutar koji posebno izdvaja (re)interpretaciju antropomorfnoga križa kroz vlastitu umjetnost.
KNJIŽEVNO-POVIJESNO I MUZIKOLOŠKE TEME
Tematizirani su sakralni elementi u hrvatskoj književnosti XX. i XXI. stoljeća. Katja Bekija obradila je motiv molitve u hrvatskome pjesništvu na odabranim pjesmama Antuna Branka Šimića, Vinka Šopa i Luke Paljetka. Ljubica Ivančić analizirala je i uputila na religiozno u poeziji Petra Gudelja, hrvatskoga pjesnika, prozaista i antologičara djelatnoga u drugoj polovici XX. stoljeća. Ivana Majksner raspravljala je o odnosu sakralnoga i profanoga u oblikovanju kulturnoga identiteta u Paljetkovu djelu Marin: Roman o Držiću (2011.), njegovome najopsežnijem djelu, romansiranoj biografiji o renesansnom dubrovačkom dramatičaru koja je usto i historiografska metafikcija. Naposljetku, o glazbi. Osvrtalo se na povijesni razvoj vrste glazbe i uključenost glazbenih udruženja u vjerski život zajednica. Ivana Džeba, Lidija Vladić-Mandarić i Joško Slišković prikazali su sudjelovanje limene glazbe iz Širokoga Brijega u procesijama na Tijelovo i uoči Velike Gospe istaknuvši da je zadatak glazbenika bio prilagoditi se posebnostima procesija i liturgije. Ljubenko Božidar slušatelje je, riječju, slikom i pjevanjem za katedrom, vodio kroz povijesni razvoj improvizacije na orguljama te implikacije njezinoga života u sakralnoj umjetnosti. Lucija Hrstić osvrnula se na modele i metode muzikoterapije kroz prizmu fenomenologije tijela i umjetnosti, odnosno, o uporabi glazbe i njezinih elemenata, pa tako i sakralne, kao »intervencije u medicinskom, obrazovnom i svakodnevnom okruženju«.
PREMA PONOVNOM SUSRETU…
Poticajno okruženje konferencije i izlagači sa svojim temama bogato popraćenim fotografijama, potaknuli su niz rasprava. Za razliku od holivudskih filmova čiji nastavci često zaostaju za kvalitetom i popularnošću originala, ova je konferencija nadmašila prethodnice brojem tema i izlagača, a postavila novu ljestvicu koju će, bez ikakve sumnje, sljedbenica dogodine preskočiti. Jer, sudionici su pozvani i na ponovno druženje. Kao što kaže Darko Rundek u pjesmi Sanjala si da si sretna: »A kraj, ništa ne predstavlja za te / I svatko te umjesto pozdrava / Pita kad ćeš opet doći«.
(zaglavna fotografija: naslovnica programske knjižice konferencije)