Prva polovica 13. stoljeća nije bila zlatno razdoblje za Bizantsko Carstvo. Od 1204. godine ono praktički je razdvojeno na dva dijela – katoličko Latinsko Carstvo, i pravoslavno Nikejsko Carstvo gdje su nasljednici bizantskog prijestolja i pronašli utočište. U tom periodu su se na prijestolju Nicejskog Carstva nalazili Teodor II. Laskaris (1222.-1254.), sin Ivana III. Duke (1221.–1254.) i Elena (1224.-1252.), kći bugarskog cara Ivana Asena II. (1218.-1241.). Brak između Teodora i Elene bio je sklopljen još u tinejđerskoj dobi (Teodor je imao 13, a Elena samo 9 godina), čime je uspostavljen savez između njihovih očeva.
Taj brak ne bi bio osobit u odnosu na ostale dinastijske brakove, da ne postoje sačuvana Teodorova Moralna djela koja opisuju nestalnost života ( Ἐπιτομαὶ ἠθικαὶ τὸ τοῦ βίου ἄστατον διαγράφουσαι), ali i ukazuju na snažnu afekciju Teodora prema bugarskoj princezi Eleni koja se razvila unatoč stoljetnom i nedovršenom sukobu između Bizantskog i Bugarskog Carstva.
Moralna djela Teodora II. Laskarisa
U Moralnim djelima je Teodor u 12 dijelova pisao o svojem viđenju prijelaznog razdoblja njegovog života između tinejdžerstva i stupanja na prijestolje. U posljednjem dijelu osvrnuo se i na smrt supruge Elene. Prema tumačenju Dimitera Angelova tekst pokazuje da je car bio potresen smrću 28-ogodišnje Elene. Angelov naglašava emotivnu povezanost između Teodora i Elene te smatra kako su se oni uslijed zajedničkog odrastanja očito zavoljeli iako je njihov brak trebao biti političke naravi.
Teodorovu povezanost i potresenost smrću Elene svjedoče i sljedeće Teodorove riječi:
“Jer koje dobre stvari nisam u potpunosti imao na raspolaganju?
S kojim željenim predmetima nisam bio bogato obdaren?
Ispunio sam srce potpuno i obilno sa svime.
Osjetio sam najveću sreću u svojoj duši i svojoj srodnoj duši – jer govor
je ne može nazvati drugim imenom nego “sličnom dušom” i “dijeliteljicom
moga života”.
Dimiter Angelov u svom članku ističe kako je moguće saznati više informacija o Eleni kroz promatranje nicejsko-bugarskih odnosa, unatoč malom broju izvora koji je spominju. Juraj Akropolit, visoki službenik i diplomat blizak Teodoru II., u svojoj Povijesti piše da je Elena ubrzo nakon udaje dovedena na dvor u Nikeju, gdje ju je, zajedno s Teodorom, školovala carica Irena. Akropolit je zabilježio i događaj iz 1234. kada je Ivan Asen došao po svoju kćer na dvor u Niceju i prisilio je da se vrati u Trnovo. K tome, na povratku je napao nicejsko utvrđenje Tzouroulos (d. Çorlu) u Trakiji. Doduše, već iste godine, dozvolio je Eleni da se vrati u Niceju. Angelovo izlaganje pokazuje kako taj događaj nije poljuljao odnos između Teodora i Elene, nego samo odnos između nicejskog i bugarskog vladara.
Nikejsko-bugarski odnosi
Cijela romansa Teodora i Elene dogodila se u vrijeme pokušaja Ivana III. da povrati poziciju na Balkanu u razdoblju 1241.-1246. Angelov daje pregled Ivanovih aktivnosti, koje kulminiraju zauzimanjem velikog područja Bugarske nakon smrti Ivana Asena II. Zanimljivo je kako podvizi protiv Bugara nisu utjecali na brak Teodora i Elene, jer u “Moralnim djelima” Teodor piše o Eleni s ljubavlju i žaljenjem što je nema. Teodor je također nastavio očevu politiku protiv Bugara, čak i nakon Elenine smrti 1252. godine, a sačuvana pisma koja je analizirao Angelov ocrtavaju njegovo neprijateljstvo i sumnju prema Bugarima. Između ostalog, bizantski carevi se nikad nisu odrekli tog teritorija, unatoč povremenim savezima s Bugarima.
Analiza koju je dao Angelov pruža novo svjetlo na bizantske careve. Valja istaknuti da Teodorovo neprijateljstvo prema Bugarima nije utjecalo na njegovo mišljenje o Eleni, što govori da se između njih u tako mladoj dobi očito stvorilo prisno prijateljstvo. Unatoč strogoj protokolarnosti i ustaljenom mišljenju da su carevi bili isključivo pragmatični, ovaj slučaj pokazuje da su mogli razviti i posve uobičajene afektivne veze i to čak u političkom braku.
Dimiter Angelov dao je ovim člankom doprinos spoznajama o Teodoru II. Laskarisu, o kojem se do njegovog istraživanja relativno malo pisalo. Osim toga, sačuvani izvor Moralna djela Teodora II. Laskarisa pruža vrijedan i neposredan uvid u privatne misli pojedinca.
Preporuka za čitanje:
Dimiter Angelov. The “Moral pieces” by Theodore II Laskaris. Dumbarton Oaks Papers 65/66 (2011.-2012.). 237-269.
