Kineska inicijativa Jedan pojas, jedan put (eng. Belt and Road) mogla bi promijeniti mnogo više od globalne infrastrukturne slike. Tako barem tvrdi Bruno Maçães, portugalski politolog i bivši portugalski ministar europskih poslova, koji u nedavno objavljenoj knjizi „Belt and Road: A Chinese World Order“ (2018.) analizira moguće posljedice inicijative.
Kroz infrastrukturne projekte koji uključuju gradnju prometnica, luka i elektrana, inicijativa teži povezivanju Kine sa 70 zemalja Azije, Europe i Afrike, a čitav je projekt težak između 4 i 8 trilijuna američkih dolara. Uzevši navedene brojke u obzir, za očekivati je da će inicijativa Jedan pojas, jedan put utjecati na gotovo svaki aspekt globalnog društva, od turizma i poljoprivrede, do digitalne ekonomije i transporta.
Prema Maçãesu lista mogućih posljedica još je sveobuhvatnija, jer „Novi put svile“ ne služi samo za transfer profita i projekciju kineske moći, već se radi o mogućem širenju kineskih političkih, pa i univerzalnih svjetonazora. Stoga Maçãesov narativ pomalo nalikuje na ideju američkog politologa Samuela Huntingtona o „sukobu civilizacija“, odnosno scenariju prema kojem se u post-hladnoratovskom svijetu sukobi više neće voditi između nacija, već kultura kao nositelja individualnih i kolektivnih identiteta. Valja naglasiti da ton knjige ipak nije toliko pesimističan, s obzirom da autor predviđa mogući američki odgovor na kinesku ekspanziju kroz četiri različita scenarija, od kojih su tri benigna.
Kineski projekt modernizacije i uključivanja u globalnu trgovačku mrežu započet 1980-tih pod Deng Xiaopingom nastavio se i u 21. stoljeću, s povećanim apetitom. Međutim, nameće se pitanje je li projekt Jedan pojas, jedan put prevelik zalogaj za kinesku ekonomiju? Hoće li inicijativa rezultirati novom globalnom ekonomskom krizom zbog neracionalnog ponašanja investitora? Kakve su posljedice za zemlje uključene u projekt, kojima Kina nudi ogromne kredite s jeftinim kamatama? Maçães upozorava da je moguć scenarij dužničkog ropstva, upućujući na primjer vlade Šri Lanke koja se odrekla luke Hambantota u korist Kine, s obzirom da nije mogla izvršiti vlastite financijske obveze spram kineskih kreditora.
Naposljetku, je li ugrožena dominacija europskih, odnosno zapadnjačkih kulturnih obrazaca?
Putuju li „Novim putem svile“ pored jeftine elektronike i novi obrasci ponašanja i ideje?
Pitate li Brunu Maçãesa, svijet bi se mogao drastično promijeniti zahvaljujući najambicioznijem geopolitičkom projektu današnjice.
Pročitajte više u nedavno objavljenoj knjizi Bruna Maçãesa, Belt and Road. A Chinese World Order, 2018.
Preporuka za čitanje:
Bruno Maçães, Belt and Road. A Chinese World Order, 2018.
