Rani novi vijek

Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.), barun i podžupan Like i Krbave, dvorski agent na Bečkome dvoru i savjetnik pregovarač kod potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima jedan je od najsvestranijih i najučenijih ljudi ranomodernog razdoblja, a ujedno je i začetnik hrvatske nacionalne ideologije.

Uz Petra Zrinskog, Frana Krstu Frankopana i Nikolu Šubića, jedan od ranonovovjekovnih nacionalnih heroja je i Toma II. Erdődy, znameniti junak čiji je mit preživio brojne povijesne kontekste i (re)vitalizirao se u više pisanih, slikanih i klesanih medija. Naposljetku, Erdődyjev mit postao je jednim od ključnih nacionalnih ideologema devetnaestostoljetnog nacionalnog romantizma.

Kako je došlo do poimanja i kvalifikacije čedomorstva kao privilegiranog ubojstva te kako se ovaj zločin navodio u kaznenim zakonicima koji su se na hrvatskom povijesnom prostoru primjenjivali sve do prošlog stoljeća, istražila je i objavila u članku "Dvostruki grijeh: kažnjavanje čedomorstva na hrvatskom području do kodifikacije kaznenog materijalnog prava 1852. godine" (2016.) Dunja Pastović, docentica na Katedri za povijest hrvatskog prava i države, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dok su se znameniti muževi nacionalne povijesti poput kralja Tomislava, bana Jelačića, Nikole Šubića Sigetskog, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, izmjenjivali na prijestolju kulturalnog pamćenja paralelno sa smijenama političkih i kulturnih režima, jedan od njih zadržavao se na vrhu hijerarhije i uglavnom je preživljavao sve režime.

Sredinom 15. stoljeća počinju se pisati okultno-znanstveni priručnici kojima su se mamelučki, timuridski i osmanski vladari željeli prikazati kao sveci-filozofi-kraljevi. Kao i u renesansnoj Europi, njihovi autori bili su neki od najutjecajnijih mislilaca tadašnjeg vremena. Međutim, za razliku od europskih mislioca, islamski spisatelji ovakvih priručnika uspjeli su afirmirati magiju kao jednakovrijedni pandan znanosti i religiji.

Opsežan pogled u zbirku valpovačkog vlastelinstva stvaranu kroz 250 godina upravljanja dvorcem, predstavljenu u katalogu predmeta, otkriva značajno bogatstvo zbirke, ali daje naslutiti da od zbirke danas ima dosta nepoznate, javnosti nedostupne građe po privatnim zbirkama, ili jednostavno, uništene. Možda bi i više toga ostalo nepoznato da nisu djelovanjem Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturno-historijskih spomenika pri Ministarstvu prosvjete Narodne RH, popularno KOMZA, plemićke zbirke postale sastavnim dijelom muzejskih ustanova.

Pitate se kada se na hrvatskim prostorima počeo riješavati i danas gorući problem primanja "poklona", korupcije, miješanja javnog i privatnog posla i kompetencija pri zapošljavanju? Odgovor možete potražiti u jednom od brojnih istraživanja Ivane Horbec o procesima modernizacije i stvaranju protomoderne javne uprave.