Politička, pravna i vojna historija

Bizantsko je Carstvo 1095. godine bilo pritisnuto i od Turaka Seldžuka na istoku, i od Normana na zapadu. Aleksije I. Komnen (1081.-1118.) tražio je pomoć od zapadnih državnika da obrani granice Carstva. Na vratima Carigrada prvi se pojavio Petar Pustinjak s tisućama neorganiziranih ljudi. Pljačka i kaos koje je vidio Aleksije, ostavili su na njega dojam razočaranosti i ljutnje. Želeći se što prije riješiti neugodnih gostiju, car je organizirao brodove i prebacio pridošle ljude preko Bospora u Malu Aziju...

Onoliko koliko se to može, objasnio je u kojoj je mjeri Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo participiralo u ratu, kako su funkcionirala i koegzistirala čak četiri različita tipa vojski koje su sudjelovale u ratu i tko su zapravo bili strahoviti Hrvati - nekome oni Drugi, pa i poimence sudionici tog gotovo svjetskog sukoba.

Pomorske sile razvile su politički otvoreniji sustav u kojem se vlast nije koncentrirala u rukama jedne osobe, već je politički život poticao šire društvene slojeve da u njemu i sudjeluju. Bilo je nužno uključiti u proces donošenja odluka barem one slojeve kojima je dominacija na moru bila primarni interes, a to su uglavnom bili bogati trgovci. Na taj način, smatra autor, orijentacija prema morskim putevima vodila je i do politički progresivnijeg razvoja društva.

Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.), barun i podžupan Like i Krbave, dvorski agent na Bečkome dvoru i savjetnik pregovarač kod potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima jedan je od najsvestranijih i najučenijih ljudi ranomodernog razdoblja, a ujedno je i začetnik hrvatske nacionalne ideologije.

Koliko se samo negativnih značenja može vezati uz neko mjesto, govori nam primjer Golog otoka, po veličini malog, u kršu oblikovanog, većinom neuglednog otoka, vegetacijski opustjelog, smještenog na sjevernom Jadranu u blizini otoka Raba. Za razliku od geografske i prirodne beznačajnosti, Goli otok u funkciji logora i zatvora za političke neistomišljenike nezaobilazan je u političkoj i društvenoj povijesti suvremenog razdoblja, najčešće promatran kao tabu tema.

Oba termina, „mali čovjek“ i „elita, znače jako malo, a u isto vrijeme i jako puno kada su populisti u pitanju. Ovaj tekst ne pretendira na ispravljanje „krivih Drina“, niti će izazvati revoluciju u javnom diskursu. (Ne)skromni cilj ovog teksta jest pridonijeti pažljivijoj uporabi termina populizam, kao i njegovom lakšem prepoznavanju.

„Koliko smo se promijenili! Sav naš luksus je crveni križ, naše zabave - rad, naš lakomisleni smiješak - ozbiljnost.“  piše Obzor. Ratno vrijeme zaista je promijenilo ne samo način života, već i same ljude. Stanovnici Zagreba prionuli su na posao, uključivši se maksimalno u humanitarni sustav.