6 642 – toliko je pisama procirkuliralo u samo jednoj godini unutar kompanije talijanskog trgovca Francesca Datinija koji je prvi ostvario partnerski sustav diljem Mediterana pa i sjevera Europe.
Kako mu je to uspjelo i kako je točno funkcionirala njegova krovna kompanija istraživala je talijanska ekonomska povjesničarka Angela Orlandi koristeći metodologiju analize mreža.
Orlandi se ne slaže s pretpostavkom da je uspjeh u poslovanju u 14. i 15. stoljeću ovisio jednostavno o veličini kompanije ili pripadnosti moćnoj obitelji. Zbog takvih pretpostavki se i Datinijeva kompanija smatrala u konačnici slabom; bila je srednje veličine i nije bila povezana s nekom moćnom obitelji.
Pod utjecajem ekonomista i sociologa koji su pokazali kako poslovne odluke često nisu rezultat ekonomske racionalnosti već emocija, analizom Datinijevih poslovnih kontakata pokazala je iznimnu vezu između trgovinske, socijalne i religijske umreženosti te poduzetničkog uspjeha.
Što je određivalo trgovački uspjeh?
Francesco di Marco Datini bio je firentinski trgovac rođen u Pratu. Tijekom 40-godišnjeg poslovanja, on i njegove kćeri – kompanije primile su pisma od 4,384 jedinstvenih pošiljatelja iz 267 europskih i mediteranskih gradova.
Angela Orlandi analizirala je poslovna pisma poslana i primljena samo u toku jedne, 1399. godine – njih sveukupno (sačuvanih) 6,642. Ova pisma uglavnom potječu iz kruga pripadnika kompanije dok pisma slana vanjskim korespondentima nisu sačuvana.
Gomila pisama
Bilo da su ti korespondenti bili partneri, voditelji ili zaposlenici, svatko od njih je dobar dio dana posvećivao pisanju pisama.
Slali su se izvještaji o novostima s tržišta, pouzdane i recentne informacije o brojkama i podacima vezanima u ekonomska i politička kretanja koje su bile ključne za donošenje odluka.
Uz brojne talijanske gradove pa i sjevernjačke gradove kao što su London i Bruges, Datinijevi partneri i uredi nalazili su se i diljem Mediterana pa tako i u Sjevernoj Africi. Orlandi se posebno osvrće na katalonske urede u Valenciji, Barceloni i Majorci koje kako tvrdi karakterizira iznimno složena i bogata umreženost sa svim ostalim gradovima, posebno s Firencom te iz analize zaključuje kako su i odgovornost i autonomija ovih ureda unutar Datini kompanije bile mnogo jače.
Slika 4.2 prikazuje mrežu kojom je Datini osobno upravljao putem svoje prepiske iz 1399. godine. Ukupno je u jednoj godini primio 957 pisama od 129 pojedinaca, od kojih je 88 bilo izvan skupine, a sveukupno je napisao 298 pisama. Sam je poslao 419 pisama iz Firence, Prata i Pise prema 31 adresi, od kojih je 11 bilo izvan sustava tvrtke.
“Burnout” sindrom
Datini se požalio da ga bavljenje njegovom prepiskom danonoćno zaokuplja. Ovakva brojnost korespondencije podsjeća na danas zatrpane e-mail pretince, a njegove riječi na sindrom koji se od 1970-ih godina naziva “burnoutom”. U pismu Luki del Sera napisao je da nije uspio brzo odgovoriti na njegovo pismo
‘jer je 8 navečer, moram još puno raditi i ne osjećam se dobro, davim se u cijelom ovom radu ‘.
Ako uzmemo u obzir da je 1399. godine kroz njegove ruke prošlo 1.376 pisama i da gotovo nemamo nijednog od onih napisanih pojedincima izvan grupe, možemo samo zamisliti koliko je osnovana bila ova žalba.
“biblija”
Datini nikada nije propustio priliku da se njegova upravljačka i nadzorna uloga nad aktivnostima i ponašanjem svojih partnera i menadžera osjeti i u najudaljenijim uredima. Svakome je slao duga pisma koja je sam nazvao “biblijom” – popisima i razmišljanjima o svim glavnim pitanjima i principima koji se odnose na osobne ili poslovne odnose.
Osim svega ostalog, to mu je omogućilo da usmjeri vještine i sposobnosti svojih zaposlenika u pravom smjeru, u dobro i čast oba partnera u tvrtki. Izdaja povjerenja Datinija i njegovih kolega značila je izbacivanje iz sustava.
Zadiranje u intimu
Datini je nadzirao i intervenirao kako bi ograničio unutarnje sukobe i
oportunističko ponašanje. Koristio je svoj autoritet da održi kohezivni duh i ojača svoju ulogu starijeg partnera.
Datinijev autoritet obuhvaćao je čak i najintimnije i osobne poslove njegovih zaposlenika; primjeri za to su njegova brižna pažnja prema Cristofanu Carocciju da se osobno pobrine o svom vlasništvu u Toskani ili odlučnost kojom je inzistirao da Luca del Sera nađe muža za ropkinju koja mu je odvlačila pažnju s njegovih rukovodećih odgovornosti.
Otvorenost u komunikaciji
Partneri su Datiniju odgovarali s poštovanjem i odanošću, ali nikada nisu šutjeli ako se u bilo kojem trenutku nisu složili s njim. Tako je Luca del Sera snažno kritizirao Datinijevu odluku o otvaranju banke za koju je vjerovao da će preusmjeriti sredstva iz kompanije. Kako nije mogao poreći prednosti operacije koja bi značajno smanjila neproduktivnost velikih novčanih rezervi, izjasnio se o moralnom pitanju dodajući da su se u to vrijeme oni koji su radili u razmjeni, kretali prema trgovini i napuštali razmjenu novca.
Iako je istina da se razlog uspjeha grupe može tražiti u njezinom visoko motiviranom osoblju, Orlandi tvrdi da su njezina tržišna prodornost i posljedični ekonomski uspjeh uglavnom rezultat visoko organiziranog upravljanja i vještina potrebnih za donošenje odluka. Iako, hijerarhijski u stilu, ovaj je partnerski sustav bio plod širokog sudjelovanja sa svojevrsnim „kolegijalnim“ pristupom koji je ojačao mehanizme odanosti i ponosa na pripadnost kompaniji.
Zašto je Datinijev “partnerski sustav” bio uspješan?
Datinijeve kćeri-kompanije bile su raštrkane po nizu tržišnih mjesta, često s malo propisa i različitim normama i običajima. To je obvezivalo Datinijeve partnere / menadžere da razviju vještine i vještine koje su primjerene tržištima na kojima su radili u najširem trgovačkom kontekstu.
Elementi koji su omogućili dobro funkcioniranje Datinijeve mreže bili su višestruki:
- Potaknula je razmjenu informacija i sposobnost stvaranja i održavanja čvrstih odnosa na svim razinama. Iz tog je razloga korespondencija unutar interne mreže grupe bila posebno intenzivna, iako je uvijek bila kombinirana s odgovarajućom prepiskom s trgovcima izvan grupe. To nije bilo samo zato što su vijesti bile dragocjena roba, već i zato što je ta pedantna prepiska u svakom trenutku pokazivala naporan rad i pouzdanost pojedinaca.
- Moglo bi se reći da je mreža, koja je imala ulogu u svakoj odluci, imala obrazovnu ulogu koja je pomogla zaposlenicima da steknu razumijevanje mnogih aspekata svakodnevnog i lokalnog života. Iz tog su razloga bili važni poznanstvo, prijateljstvo i fizička blizina. Ti su odnosi rasli i razvijali se kroz mehanizme solidarnosti i uzajamne pomoći koji su bili jači što su bili bliži njihovi običaji. Oni se nisu razvili samo među Toskancima već i kod trgovaca iz drugih zemalja.
- Ništa nije bilo slučajno u mrežama utemeljenim na razmjeni pisama i u svakoj drugoj vrsti osobnih odnosa. Oni su se temeljili na pomnim ekonomskim planovima. Obuka Datinijevih ljudi uzimala je u obzir ulogu strateških proizvoda svake od kćeri-kompanije i njezino mjesto u međunarodnoj trgovini. To je posebno bio slučaj za kompanije na Majorki i u Valencije koje su, čak i više od Barcelone, iskoristile mogućnosti koje je nudilo lokalno gospodarstvo i njegov zemljopisni položaj da lokalnu robu ugrade u međunarodnu trgovinu.
Datini među Firentincima
Datinijeva trgovačka mreža sudjelovala je – iako ih nije pokrenula – u važnim procesima inovacija u merkantilnim tehnikama. Firentinci su predstavljali grad koji je bio pomorska sila (iako to zapravo to nije bio), a svojom su sposobnošću utjecali na izbore ruta na koje su kretali brodovlasnici. Zahvaljujući svojoj mreži, kompanija Datini uspjela je postupno uvoditi i ugovore o pomorskom osiguranju koji su se nazivali alla fiorentina u Palma de Mallorci i Valenciji.
Više o Datinijevoj mreži istražite u radovima Angele Orlandi.
