Sedamdesetak godina nakon što je preminuo, o Gerbertu d’Aurillacu, poznatijem pod papinskim imenom Silvestar II., počela se širiti legenda koja je bitno utjecala na njegovu sliku kroz nastavak srednjeg vijeka, ali i u kasnijim razdobljima. Suvremenom će umu, znatno opterećenom predrasudama o srednjem vijeku i mentalitetu njegovih ljudi, zasigurno biti teško pojmiti njezinu srž – naime, unatoč tome što je služio kao poglavar Katoličke Crkve, među srednjovjekovnim se kršćanima razvilo uvjerenje da je Silvestar II. istovremeno bio i čarobnjak, odnosno nekromant, koji je sklopio pakt s đavlom, možda i samim Luciferom.

Sklapanje saveza s đavlom, ilustracija iz 15. st.

Prema najučestalijoj verziji priče, koja je zapravo trebala objasniti njegov nagli karijerni uspon, do takvog je razvoja događaja došlo uslijed d’Aurillacovog traganja za znanjem u tada maurskim krajevima Pirenejskog poluotoka. Uslijed svojih traganja, d’Aurillac je tako došao i do saracenskog mudraca koji je u svom posjedu imao knjigu skrivenog znanja, koju je čuvao pod jastukom. Zavevši njegovu kćer, d’Aurillac ju je stoga nagovorio da zajedno napiju oca, da bi mu potom pijanom oteo knjigu i nestao u noći. No, kako je mudrac pomoću tajnog znanja i zvijezda mogao pratiti sve što se kreće zemljom, vodom ili zrakom, budući papa vješto ga je prevario objesivši se s mosta – tako nije bio ni na zemlji ni u zraku ni u vodi. Kad je neposredna opasnost prošla, pomoću ukradene knjige dozvao je đavla te ga – u zamjenu za dušu – zatražio siguran prijelaz preko Biskajskog zaljeva.

No, čini se da je dogovor s đavlom sadržavao dodatne pogodnosti. Tako je d’Aurillac dobio sposobnost svidjeti se svakome koga je sreo, uslijed čega se obogatio, kao i znanje potrebno za sastavljanje paklenskih sprava, poput brončane glave koja je na svako postavljeno pitanje odgovarala s „da“ ili „ne“, uslijed čega su odgonetnute mnoge svjetske zagonetke. Ipak, najveće je d’Aurillacovo postignuće, dakako, bilo krunidba za papu pod imenom Silvestar II. No, bivajući papom, Silvestar je pomoću brončane glave doznao za đavolju smicalicu – umrijet će u trenutku kad stupi u Jeruzalem. Budući da je Sveti grad u to vrijeme bio u muslimanskim rukama, ta se odredba i nije činila toliko prijetećom.

De Geometria, jedno od d’Aurillacovih matematičkih djela usmjerenih obrazovanju učenika (prijepis iz 12. st.)

Međutim, u Rimu se nalazila (i još se nalazi) crkva nazvana Santa Croce in Gerusalemme, nazvana tako zbog čuvanja najveće kolekcije relikvija vezanih uz Kristovu Muku, uključujući jedan od najvećih očuvanih fragmenata Pravoga Križa. Do trenutka kad je Silvestar II., posjećujući tu crkvu, shvatio đavolju igru riječima i zamku u koju je ušetao, bilo je prekasno. Bilo u samoj crkvi bilo u krevetu nekoliko dana kasnije, papa je ubrzo umro. No, kako srednjovjekovnom umu takva smrt nije bila dovoljna, uskoro se razvila dodatna legenda, prema kojoj papine kosti u grobnici zveckaju svaki put kad se približava smrt jednog od njegovih nasljednika.

Nakon ovog poduljeg izlaganja temeljnih točaka „crne legende“ vezane uz Silvestra II. nužno se postavlja pitanje – kakav je to život stvarne povijesne osobe, poglavara Katoličke Crkve od 999. do 1003. godine, doveo do razvoja takve neobične priče?

Odgovor na to i druga pitanja dobit ćete gledanjem 33-minutnog dokumentarca koji je – zajedno s drugim videima dostupnima na YouTube kanalu „Empire-Builders“ – naša današnja preporuka: