Program Voyager
Program Voyager je NASA-in projekt iz 70-ih godina prošloga stoljeća za istraživanje Sunčevog sustava. Sonda Voyager 1 lansirana je 5. rujna 1977. s ciljem istraživanja Jupitera i Saturna te njihovih satelita. Sonda je dva navedena planeta preletila nakon nešto više od tri godine, a trenutno se nalazi otprilike 23 milijarde kilometara od Zemlje što je čini najudaljenijim objektom u svemiru koji je čovjek ikada napravio. Sonda je 25. kolovoza 2012. izašla iz područja heliopauze, odnosno prostora u kojemu utjecaj Sunčevog vjetra više ne može nadjačati zvjezdane vjetrove te se trenutno nalazi u međuzvjezdanom prostoru (interstellar).
Voyager 2 je identična letjelica lansirana 20. kolovoza 1977. godine. Na svojemu putovanju, Voyager 2 obišao je Jupiter, Saturn i Uran, a 1989. preletio je najudaljeniji planet Sunčevog sustava – Neptun. Voyager 2 izašao je iz Sunčevog sustava 2018. i trenutno se nalazi u međuzvjezdanom prostoru, više od 19 milijardi kilometara od Zemlje. Obje letjelice imaju usmjerene antene prema Zemlji te putem AACS (Advanced Access Content System) sustava i nakon 45 godina NASA-i šalju podatke. Zbog toga se Program Voyager smatra najvećim NASA-inim pothvatom u povijesti koji je promijenio naše poimanje i razumijevanje svemira.
Zlatna ploča
Letjelica Voyager na svoj put ponijela je nadu manifestiranu u materijalnom obliku zlatne ploče promjera trideset centimetara. Zlatna ploča bila je projekt jednog od najpoznatijih znanstvenika, astronoma i astrobiologa 20. stoljeća – Carla Sagana. Ona predstavlja ljudsku nadu jer nema ni najmanjega dokaza da će vanzemaljska vrsta (ako uopće postoji) ikada na svom putovanju naletjeti na sondu i zlatnu ploču i uspjeti ju dešifrirati. No, malene ili nikakve šanse nisu obeshrabrile Carla i njegov tim koji je imao samo osam mjeseci za izvršenje projekta s ciljem stvaranja predmeta koji će možda promijeniti svijet. Kao jedinstvenim oblikom za prenošenje poruka, odabrana je gramofonska ploča napravljena od pozlaćenog bakra. S druge strane, naslovnica ploče, odnosno njezin poklopac, napravljen od aluminija kako bi predmet vremenski što duže izdržao u vrlo teškim svemirskim uvjetima.
Važno je naglasiti koliko je Carlu Saganu i njegovu timu bilo izazovno predstaviti cijelu ljudsku civilizaciju, planetu Zemlju, sve što nas okružuje i sve što jesmo na samo jednoj gramofonskoj ploči s A i B stranom. Tako je sadržaj ploče podijeljen u četiri kategorije; pozdravi, fotografije, zvukovi i glazba.
Ploča sadržava pozdrave snimljene na pedeset i pet svjetskih jezika, a započinje davno izumrlim akadskim jezikom. Također se na ploči nalaze sumerski, latinski i antički grčki. Među pedeset i pet svjetskih jezika našao se u tadašnjim terminima i srpskohrvatski, odnosno srpski jezik. Zanimljivo, pozdrav na engleskom jeziku pripao je Saganovu šestogodišnjemu sinu uz rečenicu: „Pozdrav od djece planeta Zemlje“.
Druga kategorija ploče jesu fotografije, odnosno 115 fotografija koje su za cilj imale prikazati ljudski i životinjski svijet, prirodna bogatstva, svakodnevni život te ljudska postignuća i ostvarenja. Među 115 fotografija našla se i ona majke koja doji dijete, olimpijskih trkača, djevojke u supermarketu, zgrade UN-a, stranice iz knjige Isaaca Newtona, astronauta u svemiru itd. Od zvukova, vanzemaljska vrsta mogla bi čuti kako zvuči erupcija vulkana, traktor, požar, buka mnoštva ljudi, poljubac, kiša, smijeh, otkucaji srca, kreketanje žaba, lavež pasa i sl. Stavljanjem tih zvukova moguće je zaključiti kako je Saganov tim imao želju da vanzemaljci spoznaju svakodnevne, za nas banalne zvukove i aktivnosti.
Posljednji element zlatne ploča bila je pomno izabrana glazba u trajanju od 90 minuta. Carlu Saganu i njegovu timu očito je bilo vrlo važno istaknuti različitosti u glazbenom izričaju. Tako se na ploči mogu čuti neke od najpopularnijih skladbi klasične glazbe poput prvoga stavaka Brandenburškoga koncerta br. 2 Johanna Sebastiana Bacha, Beethovenove Pete simfonije ili arije “Kraljica noći” iz Mozartove Čarobne frule. S druge strane, na ploči je svoje mjesto zauzela i tradicionalna glazba Perua, Azerbajdžana, Indije, Navajo Indijanaca i sl.
Saganov tim na pozadinu (poklopac) je ugravirao upute za korištenje same gramofonske ploče, ali i putokaz do planeta Zemlje. Elemente koje su koristili u izradi uputa bazirani su na uvjerenju da vanzemaljska vrsta koja je u stanju izgraditi letjelicu i putovati svemirom ima dovoljno znanja dešifrirati takav jedan primitivni predmet. Saganov tim nadao se da su vanzemaljci upoznati s univerzalnim geometrijskim oblikom – krugom, da će razumjeti binarni sustav te da znaju da je najzastupljeniji kemijski element u svemiru vodik. Pozadina ploče predstavljala je svojevrsnu kartu i jasne upute na kojoj brzini se okretanje ploče treba odvijati.
Zlatna ploča Voyagera naposljetku predstavlja nadu da nismo sami u svemiru te da bismo jednom, nekad, možda, mogli stupiti u komunikaciju s drugom vrstom. Osim toga, ona prikazuje našu civilizaciju, dostignuća i različitosti. No najvažnije, zlatna ploča pokazuje po kojim vrijednostima i kakvi želimo biti prepoznati.
