Svim legendama i mitovima koji se vežu uz njega usprkos, fenomen lova na vještice do danas ostaje jednim od najzanimljivijih područja istraživanja ranonovovjekovne historiografije. Štoviše, unatoč tome što ga se najčešće pogrešno datira (isključivo) u srednjovjekovlje, da je ovaj fenomen još uvijek aktualan nažalost svjedoči i činjenica da u najsuvremenijem dobu zbog optužbi za uporabu magije stradava više ljudi nego stoljećima ranije.
Godine 2018. Sveučilište u Edinburghu pokrenulo je projekt jednostavnog naziva Witches. Temeljen na Velikom registru škotskog vještičarenja, unutar kojega su skupljeni podatci za ukupno 3212 osoba optuženih za navedeni zločin, ovaj se projekt bavi razdobljem škotske povijesti od polovine 16. do tridesetih godina 18. stoljeća. Naime, 1563. godine u Škotskom je parlamentu donesen Zakon o vještičarenju, kojim je za bacanje čari, uplitanje u odnos s đavlom i drugu vrstu uporabe magije određena smrtna kazna. Kraj tog razdoblja obilježilo pak je donošenje zakona istog imena, no sasvim obrnutog sadržaja – naime, parlament novostvorenog Ujedinjenog Kraljevstva 1736. godine donio je odluku kojom je zločinom postalo optužiti nekoga za vještičarenje. U tom je trenutku prošlo već 14 godina od spaljivanja Janet Horne, kao posljednje osobe legalno pogubljene u Škotskoj pod takvim optužbama.
Analizirajući, dakle, sudske procese nastale u te 173 godine, sudionici sveučilišnog projekta Witches došli su do velikog broja važnih spoznaja; među ostalim se tako navodi:
Navodne vještice u bazi podataka opiru se stereotipima što su im ih prilijepila kasnija vremena. Niti su sve optužene osobe bile žene (15% bilo je muškaraca), niti osobito stare (polovica je bila ispod 40 godina starosti), niti pak su sve dolazile s rubova društva (većina je pripadala ‘srednjoj klasi’, a neke i plemstvu) ili iz krugova praktikanata narodne medicine (svega 4%).
Također, zaključeno je kako je fizičko mučenje korišteno u veoma malom broju slučajeva – svega 55 od proučenih 3212. Kao puno češća metoda korišteno je dugotrajno uskraćivanje sna, uzrokujući halucinacije također znatnim dijelom odgovorne za uvjeravanje samih optuženih u vlastitu krivnju, odnosno podizanje optužbi protiv novih žrtava. Što se tiče broja pogubljenih, zbog činjenice da je poznato svega 305 presuda, od kojih 205 sa smrtnim ishodom (ostatak s raznim oblicima javnog poniženja i isključenja iz zajednice kao rezultatom), zasada nije moguće donositi dalekosežnije zaključke o ukupnom broju žrtava.
Zanimljivo je i da je u Škotskoj intenzitet progona vještica bio veći nego li u susjednoj Engleskoj; glavnu ulogu u tome igrali su profesionalni lovci na vještice (eng. witch-prickers), koji su putujući zemljom pomoću posebnih metoda (npr. ubadanja madeža iglom) tragali za osobama obilježenima navodnim đavoljim pečatom.
U procesu ubiciranja priča sa stranica sudskih spisa na geografsku kartu istraživači su se susreli s nizom problema, uključujući činjenicu da znatan broj tada spominjanih naselja danas više ni ne postoji u prostoru. Ipak, unatoč takvim teškoćama, uspješno su naposljetku označena ne samo mjesta stanovanja optuženih u trenutku podizanja optužbe, već i mjesta njihova zatočeništva, suđenja i pogubljenja, omogućujući time uočavanje centara „lovačke“ aktivnosti. Osim toga, označena su i mjesta boravka gotovo 2000 drugih osoba uključenih u sudske procese, poput lokalnih šerifa i sudskih činovnika, ali i pripadnika najviših slojeva škotskoga feudalnog društva, poput samoga kralja Jakova VI., koji je i sam predsjedao suđenjem vješticama u North Berwicku te naknadno napisao Demonologiju, filozofsku raspravu o opravdanosti kršćanskog progona vještica.
Napokon, valja istaknuti da je za svaki pojedini označeni slučaj, koje je na karti moguće pratiti „iz perspektive“ samih vještica ili pak profesionalnih lovaca na njih, navedeno ime optužene osobe, datum i kratak opis razloga podizanja optužbe (npr. učestalo svađanje sa susjedima), dok poveznice vode na stranice na kojima su shematski izneseni i drugi podatci skupljeni tijekom istražnog procesa, poput prirodnih nepogoda koje je optužena vještica navodno bila u stanju uzrokovati, obličja koje je mogla poprimiti, oružja kojim je bila naoružana itd. Optužene je moguće filtrirati i prema spolu, društvenom položaju, zanimanju i drugim kriterijima.
Premda se bavi zemljom koja je s onodobnim hrvatskim povijesnim prostorom imala malo ili nimalo veza, ova škotska priča o vješticama, odnosno projektu Witches, može biti poticaj i za modernizaciju istraživanja sudskih procesa protiv vještica izvedenih na području Trojedne Kraljevine u hrvatskoj historiografiji, odnosno za njegovu vizualnu prezentaciju javnosti.
Preporuka za čitanje:
Jacobs, Frank. Explore This Map of More Than 3,000 Scottish Witches. Atlas Obscura, 2023.
