Marko Marina predavač je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu gdje na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti drži niz kolegija uglavnom posvećenih temama vezanima uz srednjovjekovno kršćanstvo i njegove kulturne tekovine. Uz to, prof. Marina plodni je autor članaka na portalu Tragovi prošlosti čiji je osnivač, a u kojima na široj publici pristupačan, ali istovremeno u historiografiji utemeljen način nastoji prikazati neke od zanimljivijih aspekata bavljenja spomenutim razdobljem i uz njega vezanim, iz raznih razloga često kontroverznim, pitanjima i polemikama. S obzirom na to, odnosno na znatno poklapanje u koncepciji i krajnjim ciljevima naših portala, uredništvo Povcasta.hr prof. Marinu zamolilo je da kratkim tekstom predstavi svoj rad, uslijed čega i ovim putem zahvaljujemo na spremnom odazivu, pozivajući one čitatelje koji to još nisu učinili da pođu Tragovima prošlosti.
Zašto bavljenje (ranim) kršćanstvom?
Teško je zanijekati činjenicu da je Katolička Crkva u posljednjih 1600 godina bila najvažnija institucija zapadne civilizacije – i to ne samo u religijskom, već i u društvenom, kulturološkom, političkom i ekonomskom smislu. Mnogi će se, bez obzira na vlastito vjersko opredjeljenje, složiti s tvrdnjom da je upravo Katolička Crkva bila jedna od silnica koje su stvorile i oblikovale društvo u kojem živimo. Kršćanstvo (i dalje najzastupljenija religija svijeta!) je uvelike odredilo putanju razvoja svakog važnog društveno-kulturološkog aspekta života suvremenoga čovjeka: umjetnost, glazba, književnost, društvene norme i obrasci, moral, pa čak i politička filozofija.
Stoga i ne čudi da sam vrlo brzo tijekom studija povijesti postao, a onda i ostao, fasciniran kršćanstvom kao fenomenom koji i danas plijeni pažnju milijuna ljudi: kako vjernika tako i onih koji mu osobno ne pripadaju. Na drugoj godini studija odlučio sam se baviti formativnim stoljećima njegova postojanja odnosno onime što se u udžbenicima najčešće naziva razdobljem ranoga kršćanstva (od života Isusa iz Nazareta do kraja vladavine Konstantina Velikoga). Nažalost, prva stoljeća kršćanstva čak i na studijima povijesti često ostanu zanemarena pa se studenti koji su svojevoljno odabrali proučavanje prošlosti susretnu s kršćanstvom tek u okviru kolegija koji se bave srednjim vijekom. Međutim, svi najvažniji aspekti kršćanstva oblikovani su kroz prva tri-četiri stoljeća nove religije.
Istraživačka me sklonost prema ovoj temi od druge godine studija nastavila voditi kroz završetak preddiplomskog studija, preko diplomske razine sve do doktorskog studija koji sam upisao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kroz etape školovanja nastojao sam se konstantno educirati kako na teorijskoj, tako i na praktičnoj razini pa sam, između ostaloga, nekoliko godina pohađao instrukcije iz starogrčkog jezika stekavši tako sposobnost jasnijeg uvida u brojne ranokršćanske dokumente koji su izvorno napisani upravo na tome jeziku. Po upisu poslijediplomskog studija započela je i konkretnija istraživačka djelatnost u vidu objavljenih članaka i sudjelovanja na međunarodnim skupovima gdje sam izlagao različite teme iz ranokršćanske povijesti. Od 2019. godine zaposlen sam na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija na kojem predajem niz kolegija iz kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga razdoblja koji su, što na posredan što na neposredan način, vezani uz fenomen kršćanstva.
O Tragovima prošlosti
Pored znanstveno-nastavne djelatnosti koja se podrazumijeva, prošle sam godine odlučio pokrenuti blog naziva Tragovi prošlosti. Bio sam tada svjestan činjenice da velika većina ljudi, usprkos tomu što se deklariraju kao kršćani (napose, katolici) ne znaju gotovo ništa o povijesti religije kojoj pripadaju – pogotovo o porijeklu i formativnim stoljećima njena razvoja. Takvo je stanje stvari i u skladu sa sociološkim istraživanjima koja često ističu razliku između deklarativnog i praktičnog pripadanja kršćanstvu. Isto tako, nije mi bilo teško na bespućima interneta primijetiti značajan broj agresivnih kritičara kršćanstva koji su vlastita opažanja o religiji kojoj se protive gradili na potpuno promašenim teorijama usko vezanim uz povijest ranoga kršćanstva.
Dovoljno je samo skrenuti pažnju na količinu komentara na raznim portalima i društvenim mrežama koji sugeriraju da Isus iz Nazareta nikada nije postojao – teza koja više priliči ideološkom pamfletu teoretičara urota nego li ozbiljnim povijesnim analizama. Postoji li bolja ilustracija kritičnog stanja od činjenice da se tzv. „Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja“ hvali tvrdnjom da je teorija o Isusovom nepostojanju doživjela pravu renesansu?! Naravno, dokaze za tu renesansu (u vidu znanstvenih članaka te imena povjesničara koji zastupaju takvu teoriju) i dalje čekam. Prošlo je samo 5 godina!
Istovremeno sam često, kroz osobne susrete s ljudima, nailazio na zainteresirane reakcije mnogih koji su me, kada bi čuli da sam povjesničar koji se bavi ranim kršćanstvom, zatrpali lavinom pitanja o Isusovom životu, Mariji Magdaleni, Konstantinu Velikom, evanđeljima kao povijesnim dokumentima i sl. Sve je to utjecalo na moju odluku o pokretanju bloga čija je namjena bila i ostala jednostavna: kroz kraće tekstove prenijeti širem čitateljstvu spoznaje o različitim temama iz povijesti ranoga kršćanstva.
Svjestan sam da na beskonačno širokom polju interneta već postoje razne (hrvatske) stranice i platforme koje se bave poviješću kršćanstva na ovaj ili onaj način. Međutim, nije teško primijetiti da su one preslika polarizirajućeg stanja našega društva. S jedne strane postoje stranice koje o kršćanstvu pišu isključivo iz vjerske pozicije dok im, s druge strane, oponiraju stranice kojima su teme iz povijesti kršćanstva samo alat u pokušaju ideološke dekonstrukcije religije s kojom se dubinski ne slažu. Za razliku od toga, blog Tragovi prošlosti zamišljen je kao „neutralno“ tlo na kojem će se iznositi tekstovi pisani isključivo iz historiografskog kuta prenoseći tako ne samo moja vlastita promišljanja, već i konsenzus velikog dijela svjetskih i europskih povjesničara koji se bave ovim razdobljem.
Da budem vrlo precizan: tekstovi ne pretpostavljaju ni vjersku niti anti-vjersku komponentu. Umjesto toga, njihov je smisao prenijeti historiografska opažanja o različitim fenomenima i procesima vezanima uz ranokršćansku povijest. Tim se fenomenima i procesima bavi na tisuće povjesničara diljem svijeta među kojima ima i katolika i protestanata i pravoslavaca i Židova i ateista i agnostika. Njihov zajednički nazivnik je upravo u tome što koriste metodologiju povijesne znanosti te razdoblju ranoga kršćanstva nastoje pristupiti na jednak način kao što drugi povjesničari pristupaju, primjerice, razdoblju 19. stoljeća: objektivno i bez predrasuda.
Odabrane teme
Naravno, nemoguće je izabrati teme koje su svima zanimljive, ali me dosadašnje iskustvo uvjerilo u to da je mnogim ljudima interesantno naučiti stvari o ranome kršćanstvu o kojima prije nisu imali pojma.
Tako je, primjerice, nekima itekako interesantno čuti da se Isus iz Nazareta najvjerojatnije rodio otprilike između 6. i 4. god. pr. Kr. Kako je moguće da je Isus rođen prije Krista – samo je jedna od stvari koje sam, na jednostavan i sažet način, objasnio na blogu. Tko je zapravo napisao biblijska evanđelja i kada su ona nastala? Zašto možete biti sigurni da ćete na ponoćki čuti ili dio iz Matejeva ili dio iz Lukina evanđelja? Na koji način povjesničari pristupaju tim tekstovima i što na temelju istih možemo reći o životu i djelu Isusa iz Nazareta? Koliko istine ima u tvrdnjama megapopularnog romana Da Vincijev kod američkog književnika Dana Browna? Je li Konstantin Veliki doista odredio koje knjige smiju ući u Bibliju? Je li prvi kršćanski car naredio uništavanje drugih evanđelja koja donose „pravu istinu“ o Isusu i prvim koracima nove religije? Kako je umro Juda Iškariotski i što nam njegova smrt govori o prirodi evanđelja kao povijesnih dokumenata? Kakav je stav povjesničara prema najvećem otajstvu kršćanske vjere: Kristovom uskrsnuću?
Sve su to samo neke od tema koje blog pokriva. Osim edukacijsko-altruističke prednosti (prenošenje spoznaja o ranom kršćanstvu širem čitateljstvu), tekstovi na blogu imaju i jednu vrlo jednostavnu, a za mene, praktičnu ulogu: služe i kao podloga za raspravu o različitim temama koje obrađujem sa svojim studentima. Iza nas je trenutno nešto više od 35 tekstova – a mnogi su popraćeni i preporučenom literaturom koja je uglavnom na engleskom ili njemačkom jeziku.
Mogućnosti daljnje suradnje
Na koncu, doista vjerujem da je važno razumjeti našu prošlost – posebice religiju koja i danas ima ogroman utjecaj na gotovo svaku iole važnu sferu društva. Vjernicima ovaj blog može poslužiti kako bi produbili vlastitu spoznaju o religiji kojoj pripadaju. Ateistima i agnosticima pak blog može biti platforma na kojoj će naučiti više o povijesti religije koja je i njih, iako oni toga možda i nisu svjesni, uvelike oblikovala. Naravno, otvoren sam za bilo kakav oblik daljnje suradnje: od gostujućih predavanja (ako bilo tko smatra da bi neka od ovih tema s kojima se bavim mogla biti interesantna, a želite organizirati neku vrstu tribine ili predavanja) do uključivanja drugih pojedinaca koji bi vlastitim tekstovima mogli obogatiti moj skromni blog!
