Prije izvjesnog vremena ravnatelj osnovne škole u kojoj radim proslijedio mi je ponudu Virtualnog kina KEK za sudjelovanje u projektu „Teleportacija u škole“. Riječ je o programu čiji je cilj što većem broju učenika i učitelja u Hrvatskoj predstaviti virtualnu stvarnost kao jednu od mogućnosti obogaćivanja nastave. Sadržaje ovog kina potpisuje Davor Rostuhar, poznati putopisac i multimedijski umjetnik. Putem spomenutog projekta trenutno se predstavlja prvi hrvatski VR film „Lovci sakupljači“. Autor je film snimao u Tanzaniji, među jednim od posljednjih preostalih plemena lovaca sakupljača u svijetu. Prema psihologu i pedagogu Borisu Jokiću, jednom od medijski najeksponiranijih autora tzv. Kurikularne reforme, ovaj film je jako dobar edukativni materijal koji se uglavljuje u povijest, geografiju, sociologiju, psihologiju, etiku i filozofiju.
Intrigantna tema
Spomenuta tema na prvu me zaintrigirala, budući da suvremena historiografija kroz domenu javne povijesti sve više nastoji doprinijeti razumijevanju izazova s kojima se danas susreće čovječanstvo uranjanjem u izvor, tj. evoluciju. Naime, čovjek je najveći dio (99%) svoga postojanja bio upravo lovac sakupljač. Na tom tragu mi evolucijski uopće nismo prilagođeni suvremenom načinu života. Gledano sa suprotne perspektive, da bismo se uspješno nosili sa suvremenim načinom života, moramo razumjeti svoju lovačko-sakupljačku pozadinu.
Tehničke prednosti i izazovi
Najveća prednost ovog projekta je što, uz mogućnost organiziranja izvanučioničke nastave u VR kinu u Zagrebu, postoji mogućnost da putujuća verzija kina dođe u škole. Što se tiče tehničkih zahtjeva za samu školu, oni su minimalni. Potrebno je osigurati jednu prostoriju te deset, po mogućnosti rotirajućih, stolica. Najveći izazov predstavlja to što zbog limitirane opreme film istovremeno može gledati najviše deset ljudi. Uz to, trajanje filma je 30 minuta, pa je potrebno uključiti kreativan pristup rješavanju problema kako bi se složio optimalan raspored, a da nastava najmanje pati, da su svi učenici stalno pod nadzorom i da financijska računica ostane pozitivna. Međutim, za učitelje, mačji kašalj. Ili, gdje ima volje, ima i načina. Bez daljnjeg nabrajanja floskula, iz vlastitog iskustva svjedočim da je izvedivo.
Iskustvo virtualne stvarnosti zadovoljilo je, pa i nadmašilo moja očekivanja. Unatoč tome što se u cilju privlačenja mušterija obećava ulazak u alternativnu stvarnost, nisam očekivala mnogo više od 4D kina. Međutim, dovoljno je reći da sam pomislila na sličnost sa Holodekom na Voyageru, što će, onima koji znaju o čemu govorim, biti velika stvar. Dojma sam da stupanj uživanja u iskustvu virtualne stvarnosti uvelike ovisi o tome koliko se pojedinac voljan prepustiti. Na sljedećem videu možete vidjeti kako osobe u virtualnoj stvarnosti izgledaju izvana. U školi sam provela anketu o iskustvu učenika i učitelja, čije rezultate donosim u nastavku.
Iskustvo učenika
U anketi je sudjelovalo 149 učenika predmetne nastave, te su podjednako zastupljeni učenici od petog do osmog razreda. Učenici su pozitivno reagirali na upotrebu VR tehnologije, istaknuvši je kao zanimljiv i motivirajući oblik učenja. Prema provedenoj anketi, većina učenika smatra da je VR film znatno zanimljiviji od klasičnih metoda poput predavanja ili radnih listova. Oko 70% učenika izjavilo je da je VR iskustvo pobudilo njihovu znatiželju i povećalo angažman tijekom učenja. Dodatno, 65% učenika navelo je da su zahvaljujući VR filmu bolje razumjeli i zapamtili nastavni sadržaj u usporedbi s tradicionalnim pristupima. 83% učenika rado bi češće upotrebljavalo VR tehnologiju u nastavi, i to osobito na predmetima kao što su povijest, geografija i vjeronauk.
Međutim, zabilježeni su i izazovi. Otprilike 15% učenika prijavilo je tehničke poteškoće tijekom korištenja VR opreme, uključujući nelagodu zbog težine VR maske (headseta), glavobolju ili naprezanje očiju. Ovi rezultati ukazuju na potrebu za dodatnim prilagodbama kako bi se osiguralo ugodnije iskustvo za sve učenike. Vezano uz to, osoblje VR kina napomenulo je da trenutno koriste prvu generaciju VR-opreme, dok je u svijetu već razvijena četvrta, koja znatno pridonosi kvaliteti kao i udobnosti za korisnike.
Iskustvo učitelja
Učitelji su također izrazili pozitivan stav prema potencijalu VR tehnologije u obrazovanju. Svi sudionici ankete složili su se da VR može obogatiti nastavni proces, dok je njih 60% istaknulo da bi ova tehnologija mogla pomoći u ostvarivanju ishoda učenja propisanih kurikulumom. Prema njihovim odgovorima, VR film „Lovci sakupljači“ ocijenjen je prosječnom ocjenom 4.0 od 5 kao koristan obrazovni resurs.
Ipak, učitelji su prepoznali određene prepreke u primjeni VR-a u nastavi. Kao najveće izazove naveli su visoke troškove nabave opreme, nedostatak tehničke podrške te potrebu za dodatnom edukacijom o korištenju tehnologije. Većina ispitanika izrazila je djelomičnu spremnost za širu implementaciju VR-a, pod uvjetom da se navedeni izazovi sustavno riješe. Čak 87% ispitanih učitelja smatra da bi država trebala ulagati u VR tehnologiju kao dio modernizacije nastave. Ipak, važno je napomenuti da su u anketi sudjelovali isključivo učitelji koji su izrazili interes za gledanje filma. Time se može pretpostaviti da bi stavovi onih učitelja koji nisu željeli sudjelovati vjerojatno bili znatno drugačiji, osobito u pogledu primjene VR tehnologije u nastavi.
Jedan argument – ne zaključak
Svakako postoje brojni izazovi i pitanja kada govorimo o novim tehnologijama općenito, a onda na osobit način o njihovom uključivanju u obrazovni sustav. Ovaj članak nikako nema pretenziju zaključiti da je virtualna stvarnost budućnost u obrazovanju. Govori o iskustvu jedne učiteljice u jednoj osnovnoj školi. Međutim, povijest nas uči da nove tehnologije oduvijek postaju dio poučavanja, neovisno o tome zbog čega su inicijalno razvijene. Spiljske slikarije su, između ostalog, prvi udžbenici, a pismo definitivno ne služi samo za zapisivanje količina hrane i ostalih proizvoda zbog čega je nastalo. Završno navodim citat ranije spomenutog Borisa Jokića: „Digitalna tehnologija u obrazovanju se može koristiti za mnoge glupe stvari. Međutim, ako je koristimo na ispravan način, ako pomoću nje omogućimo učenicima jedinstvena iskustva učenja, psihološko uranjanje u svjetove koje nikad ne bi mogli doživjeti, onda za ishod imamo bolje obrazovanje, motiviranije učenike, zadovoljnije nastavnike i ono što zapravo digitalna tehnologija i jest – obogaćenje učenja, poučavanja, obrazovanja, a ako hoćete i života.“
