Građani i posjetitelji Varaždina svakodnevno mogu pri šetnji varaždinskim ulicama, trgovima i parkovima, ali i posjeti varaždinskim baštinskim ustanovama, posvjedočiti i razgledati bogatu prošlost grada, pa tako i onu srednjovjekovnu. Nju, između ostalih, dokazuje i potvrđuje – zasigurno među najznamenitijim srednjovjekovnim spomenicima Varaždina – medvjedica.
Zbog brojnosti sačuvanih crkvenih i svjetovnih građevina iz razdoblja baroka, gradu Varaždinu se minućem desetljeća nadjenuo epitet »baroknog grada«. Međutim, njegovi građani i posjetitelji svakodnevno mogu pri šetnji ulicama, trgovima i parkovima, ali i posjeti njegovim baštinskim ustanovama, posvjedočiti i razgledati bogatu prošlost grada, pa tako i onu srednjovjekovnu. Nju, između ostalih, dokazuje i potvrđuje – zasigurno među najznamenitijim srednjovjekovnim spomenicima Varaždina – medvjedica.
LEGENDA O MEDVJEDICI
Srednjovjekovna kamena skulptura svjedok je, ne samo prošlosti i razvitka grada, nego ujedno i višestoljetne povijesti današnje župne crkve sv. Nikole. Svojom veličinom medvjedica je gotovo nezamjetna u odnosu na monumentalnu župnu crkvu. Primjećujemo je kad pogledamo prema sjeveroistočnoj strani zvonika, njegovoj drugoj etaži. Stojimo li u podnožju zvonika, medvjedica se doima kao da svojim kamenim tijelom »izlazi« iz površine zida zvonika, kao da stoji ili korača. Kao i uz nekolicinu javnih spomenika i skulptura grada, uz nju se veže zanimljiva legenda. Označuje li medvjedica mjesto na kojem se nekada, prije nego što je tu izgrađena župna crkva, nalazio medvjeđi brlog? Nedaleko od župne crkve nalazila su se južna gradska vrata, jedan od ulaza u srednjovjekovni Varaždin. Legenda kaže, nakon što je srednjovjekovna crkva bila sagrađena, prva je u crkvu ušla medvjedica. Kako na tom mjestu nije zatekla brlog – skamenila se od tuge. Legenda dodaje, tad su građani okamenjenu i ožalošćenu medvjedicu odlučili uzidati u zvonik kao trajnu memoriju na njenu tugu.
KOPIJA NA ZVONIKU, IZVORNIK U MUZEJU
Zvonik crkve, zapravo, krasi – kopija. Izvorni spomenik pomnije se može razgledati u lapidariju Gradskoga muzeja Varaždin, smještenom u renesansnoj tvrđavi Stari grad. Naime, prilikom obnove župne crkve (1992.) kamena skulptura medvjedice izvađena je iz tijela zvonika i trajno pohranjena u muzej. Ulaskom iz dvorišta u lapidarij muzeja, nakon nekoliko koraka odmah zatečemo medvjedicu, uz lijevi zid. Umjesto pogledom u vis prema zvoniku crkve kao što bi promatrali kopiju, izvornik promatramo pogledom prema dolje. Izvorni je spomenik izrađen iz cjelovitog bloka kamena, sivog pješčenjaka. Figura životinje izlazi iz kvadratična bloka zaglađenih stranica koji je bio ugrađen u strukturu zida zvonika crkve. Promatrajući tako medvjedicu, pažnju nam prvo plijeni njezina glava i prednje noge izraženih pandži, zatim niz užljebljenja kojima su oblikovani njezina glava i voluminozno tijelo. Gledamo je licem u lice. Potom razabiremo kvadratičnu njušku izraženih nosnica, velike ovalne oči izražene tankim linijama, sitne uši priljubljene uz glavu, izražena razjapljena usta, donju čeljust sa sitnim zubima. Naspram figure životinje, donjem dijelu pješčenjaka klesar nije pridao veću skulptorsku pažnju, nego ga je obilježio klesarskim oznakama.
DIO VEĆE KOMPOZICIJE – ROMANIČKE
Na temelju ovog prethodnog iscrpnog opisa srednjovjekovne skulpture, analize stilskih i klesarskih značajki medvjedice, usporedbe tih značajki sa srodnim primjerima europske srednjovjekovne skulpture, i na temelju povijesti izgradnje varaždinske župne crkve, istraživačice Vesna Pascuttini-Juraga i Ivana Peškan predložile su da je medvjedica nekoć bila dio veće kompozicije – veće kamene plastike ili arhitektonskih elemenata. Zamijetile su mnoge sličnosti kod životinjske glavice iz Zeline (početak XIII. stoljeća), lavova na kapitelima ruševina crkve u Vértesszentkeresztu (između 1200. i 1237. godine), muškoj glavi iz Zalavára (1200.-1240.), lavljoj glavi iz Bajne (XII. stoljeće), medvjedu na kamenom ulomku koji krasi reljefni prikaz medvjeda iz lokaliteta Cage kod Okučana (čuva se u novogradiškom gradskom muzeju), portala Porta Speciosa katedrale u Esztergonu (oko 1190.). Na osnovi usporedbe medvjedice sa srodnim primjerima istraživačice su zaključile da je medvjedica izrađena početkom XII. stoljeća.
Povijest srednjovjekovne skulpture isprepletena je s poviješću izgradnje župne crkve. Istraživačice ističu da je romanička skulptura svjedok romaničke faze izgradnje crkve i da su je graditelji u vrijeme njezine gotičke faze izgradnje ugradili u toranj koji su gradili krajem XV. stoljeća. U drugoj polovici XVII. stoljeća crkva je proširivana i pregrađivana u duhu kasnobaroknih arhitektonskih i stilskih značajki. Međutim, medvjedica je i dalje ostala »koračati« izvan zida zvonika kao trajni svjedok i trag slojevite višestoljetne povijesti izgradnje varaždinske župne crkve.
Preporuka za čitanje
