Što je Zapadna civilizacija? Od čega je satkana? Je li nastala na zasadama židovske religije, grčke filozofije i kršćanstva? Što je to zapravo zapadni identitet? Pitanja su to na koja mnogi intelektualci različitog habitusa pokušavaju odgovoriti. Jedan od njih je i Rémi Brague, ne toliko poznat široj hrvatskoj javnosti. Tek poneki intervju tog mislioca ili poneka recenzija na njegova djela mogu se pronaći na bespućima domaćih internetskih stranica. U današnjem vremenu, kada se vode historiografske i filozofske rasprave i donose mnogobrojne teorije o europskim korijenima i njihovom razvoju, bitno je istaknuti i promišljanja ovog francuskog intelektualca.
O autoru
Rémi Brague profesor je filozofije i religije na pariškom sveučilištu Sorbonne i Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu. Autor je iznimno velikog broja radova na temu filozofije, kulture, religije, nacionalnog identiteta, književnosti i prava u razdoblju srednjega vijeka kao i u klasičnom razdoblju Grčke i Rima. Specijalizirao se za arapsku, židovsku i kršćansku misao srednjeg vijeka. Najpoznatiji je po svojim knjigama Ekscentrična kultura: Teorija Zapadne civilizacije te Zakon i Bog: Filozofska povijest jedne Ideje (nisu prevedene na hrvatski jezik).
Rim kao temeljni princip europske kulture
Iako je bio pod različitim intelektualnim utjecajima, Brague je upravo kroz dijalog s političkim teoretičarem Leom Straussom razvio neke od glavnih postavki svog jedinstvenog prikaza zapadne intelektualne povijesti. Njegov rimski pogled na zapadnu intelektualnu povijest, argumentiran u Ekscentričnoj kulturi, predstavlja svojevrsni odgovor na Straussov naglasak dugotrajne korelacije i napetosti između Atene koja predstavlja intelekt grčke filozofije i Jeruzalema kao metafore za onostrano ili božansko. Prema Bragueu, ne možemo ispravno razumjeti navedenu napetost bez razumijevanja povijesnog posredovanja Atene i Jeruzalema kroz Rim.
Brague zapravo nastoji odgovoriti što Zapad čini jedinstvenim. On ne poseže za kvantitativno izraženim doprinosima određenog pojedinca, religije ili tradicije, već pokušava artikulirati određenu dinamičku napetost koja je Europu i općenito Zapad usmjerila prema civilizaciji. I upravo taj temeljni princip Brague naziva rimskim. Čineći to, on dodaje treći i stabilizirajući temelj Zapada. Dakle, ne samo razum koji je prikazan kroz Atenu i objava predstavljena kroz Jeruzalem, već i tradicija koju simbolizira Rim.
Europska kultura kao sekundarnost rimske kulture
Zapravo, riječ je o tezi da je europska kultura napredovala pozdravljajući vlastitu izvedenost, to jest sekundarnost od rimske kulture.
Mi ne možemo biti Grci ili Židovi, ako prvo nismo Rimljani teza je koju zastupa Rémi Brague. Mnogi su, govoreći o korijenima Europe, zanemarivali Rimljane opisujući ih kao narod koji nije stvorio ništa osim strogog reda i jednostavno striktnog zakona. Rimskoj kulturi još se pridavala zasluga za širenje bogatstva helenizma. Upravo to Brague ističe kao bitnu činjenicu navodeći da se u svakom prijenosu kulture ugradi dio ideja onoga koji prenosi. Biti Rimljanin znači doživljavati drevno kao novo i kao nešto što se obnavlja njegovim prijenosom na novo tlo, prijenos koji staro čini principom novog razvoja. Iskustvo početka kao ponovnog ishodišta jest ono što treba biti rimsko. Primjer toga je mit o Troji koji je iskoristio Vergilije.
Biti rimski
Rimsku je kulturu Brague okarakterizirao kao akvadukt – opipljiv znak rimske prisutnosti. Kao što su akvaduktu padovi i usponi neophodni da bi funkcionirao, tako i rimska kultura opstaje i proteže se između padova i uspona. Riječ je o tome da su se Rimljani, prema Bragueu, imali hrabrosti pokloniti grčkoj kulturi i priznati da su bili grubo klesan narod, ali unatoč tome narod sposoban za učenje. U tom smislu, svatko je Rimljanin tko je između nečega poput helenizma i nečega poput barbarstva. Biti rimski znači sebe doživljavati kao Grka u odnosu na ono što je barbarsko, ali isto tako doživljavati se barbarskim u odnosu na ono što je grčko.
Preporuka za čitanje:
Brague, Rémi. Eccentric Culture: A Theory of Western Civilization. Preveo Samuel Lester. South Bend, Indiana: St. Augustine’s Press, 2002.
