Najmonumentalniji i dimenzijama najveći javni spomenik u gradu Varaždinu jest Grgur Ninski Ivana Meštrovića, svjetski proslavljenoga velikana hrvatskoga kiparstva XX. stoljeća. Povijest nastanka spomenika isprepletena je s poviješću nastanka preostalih dvaju javnih spomenika hrvatskoga biskupa (?, druga polovica IX. stoljeća – ?, nakon 928.) koje je Meštrović bio izradio za onodobnu splitsku Općinu i desetljećima poslije za Nin, sjedište stolovanja slavnoga protivnika splitskoga biskupa Ivana i ukidanja Ninske biskupije, ujedno i gorljivoga branitelja glagoljaške službe božje.
Međutim, varaždinski Grgur Ninski prva je inačica spomenika koju je Meštrović skicirao na crtežima i modelirao u gipsu nakon što je u listopadu 1925. godine s tadašnjom splitskom Općinom dogovorio postavljanje spomenika na visokom postamentu na prostoru sjeveroistočno od katedrale sv. Duje. Istražujući povijest splitskoga spomenika Grguru Ninskome, Maja Šeparović Palada ističe da u prvoj inačici biskup ljevicu drži ispruženu prema lijevoj nozi, i u šaci drži Sveto Pismo. Svega dvije godine poslije, po povratku proputovanja iz zemalja starih civilizacija Meštrović je promijenio budući smještaj i oblikovanje spomenika. Izrađen u tadašnjoj Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (današnjoj ALU)i otkriven 20. rujna 1929. godine na Peristilu, prikazivao je kolosalnoga osam metara visokoga biskupa u laktu povijene ljevice kojom sebi primače Sveto Pismo.
Polemika o smještaju
Želeći u međuvremenu i prvotnoj inačici namijeniti sudbinu javnoga spomenika smještenog u kakav reprezentativni otvoreni prostor, u prigodi proslave tisućljeća Hrvatskoga kraljevstva, odlučio ju je ponuditi gradu Varaždinu. U zimi tri godine poslije, Meštrović i tadašnji gradonačelnik Hinko Krizman dogovorili su da će Meštrović darovati brončani odljev prve inačice spomenika gradu Varaždinu. Želio ga je postaviti na prostor ispred franjevačke crkve tako da Grgur Ninski licem promatra današnji Franjevački trg, a da profilom bude okrenut prema crkvi.
Polemika oko smještaja – franjevački trg ili trg župne crkve (na prijedlog Društva za proljepšanje grada Varaždina) – brzo je splahnula po Meštrovićevom dolasku u grad jer i dalje ustrajao na prvotnom smještaju, na mjestu nekadašnjega spomenika Prvome svjetskom ratu. Iz novina se čita, spomenik će imati temelj iz betona, postolje iz hvarskoga kamena (izrađen prema nacrtu kipara Jaroslava Streche; donji dio visine 40 cm, a gornji v. 85 cm) i brončanu slobodnostojeću skulpturu (v. 390 cm) izlivenu u ljevaonici Umjetničke akademije u Zagrebu, što će sve platiti Grad Varaždin.
Novinar Nevski o Grguru Ninskom (1931.)
Novinar Nevski u veljači 1931. izražava dojam koji je na nj ostavio gipsani model prve inačice na kojoj »…nalazimo na svjetlost i sjenu, na reljef i oblinu, na naturalističku vjernost i na plastičnost stila… To je div, koji se oslobodio svih obaveza i obzira. Odiše bijesom i jačinom. Sve je u njemu grčevito i gvozdeno. U kipu je odražen otpor jedne nacije i njezine volje za život. To je prava hrvatska brkata i bradata glava s izobličenim licem od jada. Desnica … prijeti i zaklinje se čvrstom voljom, a ljevica, koštunjava, pritiskuje uz prsa istinski i duboko glagolski misal«.
Takav je dojam Meštrović pojačao biskupovim snažnim raskorakom i ritmičkim nizom nabora i usjeka stilizirane odore kojima pogled promatrača preko zgrčenih prstiju ispružene ljevice vodi prema ispruženoj desnici i izražajnom licu otvorenih ustiju.
Ovjekovječio je trenutak biskupova govora. Skulptura je, kaže Kamilo Ružićka, odlivena u 5 dijelova (»figura iz 3 djela, a posebno desna ruka i draperija«) i teži oko 2600 kg.
Svečanost otkrivenja
Iz novina se čita svečanost otkrivenja Grgura Ninskog, 20. rujna 1931. godine. U 8 sati počeli su se sakupljati mladež, predstavnici ureda, društava, željezničari s muzikom, građanska četa, sokolaši. Na tri reda stolaca ispred zastorom pokrivenog biskupa sjedali su gosti iz Zagreba i okolnih mjesta, gradsko zastupstvo i predstavnici vlasti i društava. Iza njih smjestila se školska mladež, mnoštvo iz građanskog i seoskog svijeta.
U 9 sati, nakon što je nadbiskup Ante Bauer za improviziranim oltarom održao misu, gradonačelnik Dragutin Perko otkrio je spomenik i održao govor, sokolaši i Društvo za poljepšanje grada Varaždina na spomenik su položili vijenac, nadbiskup je održao drugi govor i uslijedila je muzika. Meštrović, iako nije prisustvovao otkrivenju, svečanom predajom spomenice u vijećnici u 11 sati postao je počasnim građaninom Varaždina. U podne, u Grand Hotelu Novak održan je svečani banket.
Prvi modeliran u gipsu, ali drugi odliven u broncu, ovaj Meštrovićev dar Varaždinu s vremenom je postao neizostavni dio intinerera posjetitelja baroknome gradu koji neprestano trljajući Grgurov lijevi palac sebi priželjkuju sreću i ispunjenje želja.
