Hrvatski sabor je, na prijedlog Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i Matice hrvatske, 2025. godinu proglasio Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Ova značajna obljetnica posvećena je krunidbi kralja Tomislava, uspostavi Hrvatskoga Kraljevstva te početku Splitskih crkvenih sabora. Tijekom cijele godine održavaju se komemoracije te kulturna, umjetnička i znanstvena događanja koja tematiziraju ovaj rani trenutak hrvatske povijesti.
U tom kontekstu, 1. i 2. srpnja 2025. godine održan je interdisciplinarni državni stručno-znanstveni skup za učitelje i nastavnike povijesti, likovne kulture i povijesti umjetnosti pod naslovom Kralj Tomislav i historiografija – 1(100) godina poslije. Skup su zajednički organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje i Hrvatsko katoličko sveučilište, a okupio je oko 200 sudionika.
Pozdravni govori: povijest između znanstvenih činjenica i kolektivnog sjećanja
Skup je započeo pozdravnim govorima predstavnika institucija organizatora. Dr. Ante Crnčević, prorektor za kvalitetu, identitet i poslanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta, osvrnuo se na suvremeni problem identiteta u društvu te naglasio kako kolektivna sjećanja ne bi trebala biti prepreka znanstvenom pristupu povijesnim temama. Posebno je istaknuo simboličku i znanstvenu prikladnost održavanja skupa upravo na HKS-u, budući da su izvori o kralju Tomislavu ponajviše crkvene provenijencije.
Dr. Katarina Milković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, istaknula je važnu distinkciju između znanstvene činjenice i interpretacije, čime se učitelji i nastavnici redovito susreću u svom radu. Naglasila je da povijest ne treba glorificirati, ali ni banalizirati, zaključivši svoj govor riječima: „Povijest je poput vatre – može grijati, ali i spaliti, ovisno o tome kako je koristimo.“
Stručna izlaganja: višeglasje u tumačenju kralja Tomislava
Prvi dio skupa bio je posvećen predavanjima renomiranih povjesničara, dok je drugi dio obuhvatio radionice s primjerima dobre prakse iz škola, vezanima uz obilježavanje obljetnice.
Predavači su se često referirali na znanstveni skup Počeci Kraljevstva: Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba, održan u svibnju 2025. u Splitu, što potvrđuje da ranu hrvatsku povijest, osobito razdoblje kralja Tomislava, znanost još uvijek ne smatra iscrpljenom temom.
U nastavku izdvajamo sažetke nekoliko istaknutih predavanja koja su ostavila snažan dojam na autoricu ovoga članka:
Dr. sc. Ante Birin (Hrvatski institut za povijest) osvrnuo se na trend relativiziranja uloge kralja Tomislava u popularnim medijima. Naglasio je da, unatoč ograničenom broju izvora, znanstveni konsenzus potvrđuje njihovu autentičnost. Posebnu pažnju posvetio je podatku iz bizantskog djela De administrando imperio o brojnosti Tomislavove vojske. Dok je starija historiografija prihvaćala brojke od 60.000 konjanika i 100.000 pješaka, kasniji povjesničari poput Nade Klaić i Ante Nazora zaključuju da je ta brojka pretjerana i vjerojatno simbolična. Ugledni srpski povjesničar Tibor Živković na temelju novog čitanja izvornog dokumenta zaključuje da je broj konjanika rezultat pogrešnog čitanja kratice, te je riječ o 3 – 4 tisuće, dok broj pješaka pripisuje greški prepisivača i smatra da je riječ o 20 000. Dr. Birin smatra ovu reviziju, osobito dio koji se odnosi na broj konjanika, uvjerljivom s obzirom na pretpostavljenu površinu i broj stanovnika tadašnje Hrvatske.
Dr. sc. Tomislav Galović (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) izložio je paleografsku analizu ključnih povijesnih izvora. U njegovu predavanju posebno se istaknuo osvrt na ulogu biskupa Grgura Ninskog. Naime, dostupni izvori ne sadrže podatke koji bi upućivali na to da se biskup Grgur zauzimao za uporabu glagoljice ili bogoslužje na narodnom jeziku. Njegova borba, kao i ona drugih biskupa na crkvenim saborima u Splitu 925. i 928. godine, odnosila se prvenstveno na pitanje crkvene hijerarhije, odnosno na pokušaj ostvarivanja prvenstva – u čemu, naposljetku, nije uspio. Kasnija je historiografija, pogrešno, povezala dvije nepovezane činjenice: ograničavanje uporabe glagoljice i premještaj biskupa Grgura u manje značajni Nin.
Veronika Novoselac, doktorandica s HKS-u, predstavila je vizualne prikaze kralja Tomislava kao mjesta sjećanja u duhu teorije francuskog povjesničara Pierra Nore. Istaknula je važnost razvijanja vizualne pismenosti učenika te pozvala nastavnike da povijesne slike, poput onih koje prikazuju Tomislava (Quiquerez, Iveković i sl.), koriste kao alat za kritičko promišljanje i raspravu. Pritom je istaknula važnost razvijanja vizualne pismenosti kod učenika, kako ne bi ostali pasivni potrošači povijesnih narativa. Potaknula je nastavnike da slike ne koriste isključivo za ilustraciju, nego kao podlogu za kritičko promišljanje i raspravu.
Dr. sc. Zrinska Nikolić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) u svom je izlaganju također obradila temu vjerodostojnosti izvora. Podsjetila je na to kako povjesničari utvrđuju vjerodostojnost povijesnih zapisa te zaključila da se izvori koji spominju kralja Tomislava uklapaju u stil, logiku i kontekst vremena u kojem su nastali. Dotaknula se i teorija o mogućim kasnijim falsifikatima, koje ne odbacuje unaprijed, ali upozorava da bi se, kad god ih razmatramo, trebalo zapitati kakva bi bila motivacija za takav čin u razdoblju kasnog srednjeg vijeka.
Zanimljiv naglasak u njezinu izlaganju bio je i onaj o muško-ženskoj podjeli uloga unutar srednjovjekovnih dinastija. Dok su se muškarci bavili politikom, upravljanjem državom i svjetovnim pitanjima, žene su, kako je istaknula Nikolić, bile odgovorne za duhovnu dobrobit obitelji. Na to upućuju brojni primjeri žena koje su bile osnivačice samostana i graditeljice crkava. Taj me osvrt naveo na vlastito promišljanje: ako uzmemo u obzir koliko je srednjovjekovni čovjek bio zaokupljen pitanjem spasenja svoje besmrtne duše, nije li onda duhovna uloga koju su žene preuzele bila zapravo važnija? I je li moguće da je srednjovjekovno društvo – koje nije razmišljalo u kategorijama koje danas podrazumijevamo – toj ulozi pridavalo veći značaj nego što smo to mi danas skloni prepoznati?
Osobito inovativno i suvremeno bilo je predavanje dr. sc. Ivana Majnarića s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Profesor Majnarić uvodno je progovorio o suvremenom poimanju prošlosti, koja se u javnosti često svodi na stereotipe i pojednostavljenja, dok se znanstveni pristup prošlosti doživljava kao suhoparan i dosadan. Upozorio je da se povijest nerijetko koristi kako bi zadovoljila određene potrebe sadašnjeg trenutka, pri čemu stvarno razumijevanje prošlosti postaje sporedno. Historiografija kroz različita razdoblja projicirala je vlastite vrijednosti i ideološke potrebe unatrag – u prošlost.
Na primjeru kralja Tomislava Majnarić je pokazao kako možemo prepoznati tri različita vremenska sloja u interpretaciji njegove povijesne ličnosti. Prvi sloj čini samo Tomislavovo doba, kraj 9. i početak 10. stoljeća, u kojem je djelovao kao konkretna povijesna osoba. Drugi sloj pripada razdoblju diskurzivnog oblikovanja predmoderne hrvatske nacije, između 14. i 16. stoljeća, kada je Tomislavov lik počeo poprimati novu simboličku dimenziju. Treći sloj odnosi se na 19. stoljeće, vrijeme oblikovanja moderne građanske hrvatske nacije, u kojem Tomislav postaje jedan od ključnih nacionalnih simbola, a čije nasljeđe i danas snažno obilježava naš kolektivni identitet.
Pomalo je ostalo visjeti u zraku pitanje – koja je suvremena potreba sadašnjosti iz koje proizlazi današnji diskurs o Tomislavu, osobito u kontekstu obilježavanja 1100. obljetnice? Još zanimljivije bilo bi pokušati zamisliti – kakva bi mogla biti historiografska budućnost kralja Tomislava?
Dr. sc. Hrvoje Gračanin s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pozicionirao se u svom izlaganju kao skeptički povjesničar, i to kako u pogledu autentičnosti izvora, tako i u vezi s konstrukcijama suvremenih interpretacija priče o kralju Tomislavu i njegovu povijesnom značenju. Profesor Gračanin izložio je pregled ranonovovjekovnih povjesničara i povijesnih pisaca iz hrvatskog, mađarskog, talijanskog i austrijskog kruga, koji su u svojim djelima potencijalno mogli spomenuti Tomislava.
Jedan od zanimljivih i poučnih primjera iz njegova izlaganja tiče se Johanna Christiana von Engela, povjesničara s prijelaza 18. u 19. stoljeće. Profesor Gračanin je na ranije spomenutom skupu u Splitu iznio nalaz da Engel ne spominje Tomislava, no naknadnim istraživanjem otkrio je da se Tomislav ipak pojavljuje u drugom Engelovu djelu, koje je profesor tek kasnije pronašao i proučio.
Ovaj slučaj snažno ilustrira važnu istinu o prirodi povijesnog istraživanja: povijest nije nepobitna i dovršena činjenica, nego živa i otvorena priča koja se i dalje piše.
Na samom kraju skupa izlagao je dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, koji je govorio o tome kako je obilježena ista obljetnica prije stotinu godina, 1925. Tema je već obrađena u stručnoj i javnoj sferi, a dostupna je i u obliku knjige prof. Jareba, stoga ovdje nećemo ulaziti u detalje.
No svakako ostaje otvoreno i poticajno pitanje buduće usporedbe dvaju velikih jubileja – onog iz 1925. i ovoga iz 2025. godine – koja će, s odmakom vremena, zasigurno pružiti dodatne uvide u načine na koje suvremena društva oblikuju kolektivno pamćenje.
Zaključak: povijest kao živa znanstvena praksa
Skup je bio iznimno poticajan za sve sudionike, što potvrđuje i činjenica da su rasprave oba dana premašile predviđeno vrijeme. Prilika za izravan dijalog s profesionalnim povjesničarima ključna je za učitelje i nastavnike kako bi izbjegli pojednostavljivanje povijesti i zadržali kvalitetu nastave.
U vremenu sve češćih pokušaja instrumentalizacije povijesti, ovakvi skupovi doprinose ne samo stručnom usavršavanju, već i razvoju kritičke svijesti o povijesti kao znanstvenoj, a ne ideološkoj disciplini.
