Stižu! Umjesto uvezenih ispisanih knjiga, valjkaste plastične kutijice veličinom i oblikom nalik na metalne kutijice s tvrdim slatkišima. Na poklopcima imaju (već i dotrajale) naljepnice s ispisanim podatkom koje područje i razdoblje obuhvaćaju. Sadrže plastičnu špulu s namotanim mikrofilmom i omotanu papirićem s ponovljenim podacima. Neki su papirići osigurani konopčićem. Najbolje ih je poredati kronološki uz pomoću sumarnoga i analitičkoga popisa kanonskih vizitacija Zagrebačke (nad)biskupije, objavljenih prije trideset i pet godina. Usmjeravaju potragu za lokalitetom na tisućama listova kanonskih vizitacija, podijeljenih u Protokole. Traži se lokalitet, arhiđakonat, godina, Protokol. Kreće se redom.
Uzima se kutijica i skida poklopac, uzima špula i skida papirić. Odmotava se mikrofilm, tri-četiri navoja bit će dovoljna. Kraj mikrofilma treba zaglaviti u utor koluta mikročitača na koji se namotava film. Ispadne li, pokuša se ponovno. Pažljivo se provlači pod stakalce i špula natakne na metalni štapić koji je odmotava. Upali se mikročitač, stisne gumb za pokretanje filma i polaganim ubrzanjem prema naprijed provjerava čita li se točan Protokol. Na mikročitaču se podese oštrina, veličina i blizina prikaza. Treba se snaći u linijama ispisanim mrtvim jezikom, traže se ključne riječi i brojevi stranica. Listovi se preskaču pritiskom gumba za ubrzani pregled; odjednom glasni zvuk pomahnitalih okretaja čitača preplavi dvoranu. Stane se i provjeri udaljenost do tražene stranice. A možda se treba i vratiti pritiskom na lijevi gumb za ubrzani pregled unazad? Stane se i provjerava, lista unaprijed ili unazad sve dok se ne uoči ime lokaliteta. Pobjeda! Nagrada su listovi ispisani lijepim čitljivim rukopisom. Usprkos nadi da će iduće stranice biti takve, naiđe se i na rukopis koji se može mjeriti s onim na liječničkim receptima! Kamo sreće da listovi nisu umrljani tintom koja bi otežala i onemogućila čitanje i da su mikrofilmirani potrebnom oštrinom. Slijedi druga špula, treća, četvrta, lijevi gumb, desni gumb, … potraga i čitanje mogu trajati danima, tjednima, mjesecima!
Vrijeme provedeno u pretrazi, čitanju i snimanju listova početak su istraživanja. Rukopise i opise na latinskom jeziku treba pročitati, prepisati i prevesti. Uz nadu da je vizitator blagoglagoljiv u pismenome izražavanju. Katkada treba i odgonetnuti vizitatorove termine, kratice, pogreške. Ovo je tek jedan lokalitet sa zapisima. Koliko se tek izvornih kanonskih vizitacija sa zapisima o drugim lokalitetima nalazi na policama! I mikrofilmiranih i pohranjenih u kutijicama u ladicama arhiva!
PLOD DRUGAČIJE PERSPEKTIVE
Ovaj poduži slikoviti uvod na kojem će čitatelj oprostiti, zrcali običan dan jednog istraživača i istraživačice kanonskih vizitacija Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu. Najčešći korisnici kanonskih vizitacija su povjesničari umjetnosti. Ova arhivska vrela nerijetko čine i temelj(e) naših proučavanja povijesti izgradnje i umjetničkoga opremanja pojedinih župnih crkava i kapela u Hrvatskoj. Rijetki su koji ta uvezena izvješća nadzora i provjere stanja u župama i filijalama vide kao zaseban cjelovit skup dokumentarne građe o sakralnoj baštini određenog kraja.
Na lipanjskome Mjesecu varaždinske knjige, koju organiziraju Gradska knjižnica i čitaonica »Metel Ožegović« i Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu, objelodanjen je plod drugačije perspektive, ustrajne vrtnje mikrofilma i detaljnoga čitanja latinskih primjedbi notiranih na papiru, često škrakopisima. Povjesničarka umjetnosti Iva Potočnik Rihtarić predstavila je svoju knjigu Sakralna baština Varaždinskog arhiđakonata u kanonskim vizitacijama 17. stoljeća. Nakladu publikacije nastale prilagođavanjem njezine istonaslovljene disertacije (Zadar, 2016.), podržali su Zavod za znanstveni rad HAZU i Varaždinska biskupija. Predstavili su je, osim autorice, muzealac Miroslav Klemm (autor predgovora) i mr. sc. Anđelko Košćak (recenzent; drugi recenzent: dr. sc. Tomislav Ćurić). Osim vizualnoga oblikovanja, knjigu odlikuju znanstveni aparat, kvalitetne ilustracije, geografske karte i grafikoni.
UVODNA ŠETNJA PROSTOROM I VREMENOM
Nakon predgovora kolege povjesničara umjetnosti, Iva Potočnik Rihtarić uvodno poglavlje s predmetom i metodologijom zaključuje osvrtom na stanje istraženosti ove tematike.
Za bolje razumijevanje povijesnoga okvira i povezivanje sakralnih spomenika Varaždinskoga arhiđakonata (koji dosad nisu istraživani kao cjelina) u okvir širih crkvenih i društveno-povijesnih okolnosti promatranog razdoblja, autorica u trima poglavljima iznosi povijest arhiđakonata, njegov teritorij unutar Zagrebačke biskupije kojoj je pripadao i sakralne spomenike koji su izgrađeni od 14. do 17. stoljeća. Smješta ga u posttridentsko razdoblje – u doba Katoličke obnove, crkvenih reformi i kanona sakralne umjetnosti koji su se širili diljem Europe i pristizali u sjeverozapadnu Hrvatsku. Određivali su arhitekturu i opremanje sakralnih građevina. Toj se temi, naglašava autorica, posvetio i milanski nadbiskup Karlo Boromejski, ostavivši svima na ogled smjernice, Instructiones (1577.). Arhiđakonat smješta u okvir upravno-administrativne jedinice Banske Hrvatske koja je upravo u 17. stoljeću proživljavala najnestabilnije razdoblje u svojoj povijesti.
KANONSKI POHODI I NAČIN IZVJEŠTAVANJA
Obradila je dvadeset i osam kanonskih vizitacija Varaždinskoga arhiđakonata nastalih između 1638. i 1698. godine koji su pisani srednjovjekovnom inačicom latinskoga jezika (s gramatičkim i pravopisnim pogreškama) i, izuzev najstarijega, dosada bili neobjavljeni. Čitajući zapise uvezene u knjige, otkrila je da su prema nalogu petorice zagrebačkih biskupa sedam kanonika svoja (prosječno 30-dnevna) proputovanja zadanim područjem otpočela najčešće u proljeće. Tijekom njih su, zbirno gledano, obišli pedeset i dva lokaliteta, odnosno, 13 župnih crkava i 39 područnih kapela. Autorica opisuje još protokol pohoda: nakon što su ga dočekali misnim obredom, vizitator je nadzor i pregled stanja započeo pregledom sakralne građevine koji bi zabilježio prema stavkama: cjelina i dijelovi arhitektonskih sklopova, građevinsko stanje i očuvanost, osvrt na unutrašnjost, oltari, svetohranište, propovjedaonica, ispovjedaonica, liturgijsko ruho i posuđe, opis groblja. Primjećuje da strukturom slijede Instructiones. Temeljem nanizanih imena lokaliteta koje su obišli, autorica shematski na karti prikazuje pravac njihova kretanja tijekom pohoda od Varaždinskih Toplica prema sjeveru, tj. zapadu, prateći najbliža naselja u kojima su se nalazila sakralna zdanja.
Osim što otkrivaju tijek izgradnje i opremanja zdanja, kanonske vizitacije otkrivaju podosta o vizitatorima. Način i stil izražavanja, strukturu rečenica, sklonost kraćenju riječi, zabune u pisanju imena lokaliteta, učestalost pravopisnih i gramatičkih pogrešaka, sklonost lijepom ispisivanju teksta čitljivim slovima, ili bržem. Otkrivaju što su vizitatori smatrali važnim da se zabilježi u zapisnik; jedni su skloniji sažetijem i faktografskom, dok drugi opširnijem i deskriptivnom izvještavanju.
ANALIZA I SINTEZA
Na temelju proučenih vizitacija, autorica u najvećemu poglavlju donosi topografski pregled župnih crkava i filijala – nanizanih abecednim redom prema nazivu mjesta župe i unutar toga prema nazivu mjesta područne kapele. Sakralne građevine prikazuje usustavljenim nizom podataka. Citira za taj lokalitet korištene kanonske vizitacije, iznosi geografski smještaj zdanja, objašnjava promjenu imena lokaliteta i titulara zdanja, niže podatke o zdanju koji su zabilježeni prije 17. stoljeća. Tek tada, sumirajući iznosi podatke iz sedamnaestotoljetnih vizitacija, prateći strukturu izvora. S obzirom na reviziju opisa sa zatečenim današnjim stanjem, navodi još i sačuvane spomenike iz 17. stoljeća, kao i naknadne intervencije od 18. stoljeća nadalje. Ove je podatke Iva Potočnik Rihtarić iznijela nakon što je provela terensko istraživanje spomenika i ta saznanja usporedila s podacima iz bibliografije i pohoda koje je analizirala, komparirala i sintezirala. Pritom napominje da je u nekim slučajevima morala rekonstruirati ili pretpostaviti mogući tijek promjena u eksterijeru i interijeru u vremenskim intervalima za koje ne postoje nikakvi podaci.
Autorica netom navedenom dodaje poglavlje Analiza zapisnika, također nastalo minucioznom analizom arhivskih vrela, ali ima sumarni karakter. Jer sažima saznanja o promjenama na arhitekturi (župnih crkava i filijala i njihovih pobočnih kapela, grobnica, sakristija, crkvenih interijera, zahvata i obnova, groblja), u unutrašnjosti građevina (na zatečenim i novim oltarima, pokretnim i oltarima u trijemovima, titularima, palama i bočnim slikama na oltarima, kipovima svetaca u središtu i bočnim pozicijama, propovjedaonicama, na crkvenome posuđu i ruhu). Iznosi dinamiku ulaganja u gradnju, popravke i opremanje sakralnih građevina arhiđakonata ilustrirajući je i grafikonima. Završava poglavljima sa zaključkom, izvorima i literaturom, kazalima. Popis kanonskih vizitacija obuhvaća tek jednu stranicu, pa bi se moglo pomisliti da se radi o kratkome štivu – naprotiv, to je ukupno 1668 stranica latinskoga teksta koji je autorica pročitala, prepisala, prevela, provjerila i protumačila.
VJETAR U LEĐA SVIM ISTRAŽIVAČIMA
»Od spomenute 52 sakralne građevine [13 župnih crkava i 39 područnih kapela], samo se šest župnih crkava i petnaest kapela do danas sačuvalo u oblicima koje su imale u promatranome razdoblju. Najveći dio građevina u narednim je stoljećima zamijenjen novim crkvama. Neke su crkve naprosto srušene, a u pojedinim slučajevima čak su i njihove točne lokacije ostale nepoznate. […] Mnoge su od njih tijekom 17. i 18. stoljeća podvrgnute opsežnim građevinskim zahvatima (pregradnjama i dogradanjama) koji su im promijenili izvorne oblike. U manjem broju slučajeva dijelovi izvornih građevina […] sačuvali su se u novoizgrađenim objektima. […] U tom pogledu podaci iz istraživanih vizitacija pružaju nezamjenjiv doprinos poznavanju dijela povijesnog razvoja tih građevina«. (str. 182-184.)
Autoričinu se knjigu može sagledati kao prozor u svijet budućih različitih proučavanja. Ona njome daje vjetar u leđa istraživačima (i to ne samo povjesničarima umjetnosti) jer su u ropotarnicu povijesti otišli izazovi namještanja mikrofilmova i (katkada mukotrpna) čitanja rukopisnih latinskih zapisa, barem što se tiče kanonskih vizitacija Varaždinskoga arhiđakonata u 17. stoljeću. Neizmjerno joj hvala!
[Zaglavna fotografija: Isječak kanonske vizitacije (1828.) s opisom skulpture sv. Ivana Nepomuka u Divini u Slovačkoj, autor: Salman Diweny]
