Nekoliko mjeseci prije izbijanja Prvog svjetskog rata u Zagrebu je djelovalo čak četrnaest ženskih društava i sekcija raznih društava, koja su zajedno posjedovala glavnicu od oko 750 000 kruna. Takva koncentracija kapitala značila je siguran put u ostvarenje mnogih projekata i ispunjavanje svrha raznih društava. Međutim, kako bi se postigli još značajniji rezultati od dotadašnjih, nedostajala je koordinacija rada ženskih društava.
Savez hrvatskih ženskih udruženja
Tako se u Obzoru u travnju 1914. godine poziva ženska udruženja da nađu zajedničku dodirnu točku, neki zadatak ili projekt koji bi ih okupio u „Savez hrvatskih ženskih udruženja“ ustrojen po uzoru na „Savez udruga Srpkinja“ koji je u to vrijeme djelovao u Hrvatskoj i Slavoniji. Svako udruženje imalo bi autonomiju i zadržalo dotadašnji ustroj i način funkcioniranja, ali bi odredilo jednog od članova ili članica koji bi nastupali kao predstavnici udruženja u zajedničkom odboru Saveza. Smatralo se kako bi na taj način udruženja mogla odgovoriti na više socijalnih ili humanitarnih potreba tadašnjeg društva u kojem su djelovala.
Okupljanjem društava u Savez okupio bi se velik broj žena koje bi dokazale svoja umijeća vlastitim radom unutar udruženja, čime bi se pogodovalo dokazivanju sposobnosti žena za rad. Također, takav Savez bio bi samo odskočna daska za daljnju institucionalizaciju i okupljanje ženskog rada, jer bi pogodovao osnivanju ženske smotre. Novinar Obzora smatrao je kako je osnivanje ženske smotre prijeko potrebno jer bi se na njoj predstavljao njihov dotadašnji rad i postignuti uspjesi. Na njemu bi radile te o njemu izvještavale isključivo žene i to u za tu svrhu novoosnovanom glasilu. U njemu bi se također bavilo ženskim pitanjem i ohrabrivalo žene za daljnji rad. Kako tada nije postojao niti jedan isključivo ženski časopis, glasilo ili list, u takvom pozivu očituje se buđenje svijesti kod žena koje su se dokazale svojim radom. Takva težnja bit će utažena tek 1917. godine osnivanjem Ženskog svijeta: mjesečnika za kulturne, socijalne i političke interese žena Zofke Kveder.
Zagrepčani nisu bili svjesni što ih očekuje u narednim godinama Velikog rata. Ipak, već dobro uhodana društva odmah su se uhvatila u koštac s ratnim zbivanjima, unatoč banskoj naredbi broj 4.232/Pr. od 27. srpnja 1914. o zabrani rada društava. Ranijem pozivu Obzorovog novinara o osnivanju Saveza odazvao se „Odbor zagrebačkih gospođa za Strossmayerov spomenik“, uvidjevši da je upravo preživljavanje ratnog stanja zadatak koji bi mogao okupiti žene.
Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć
Na sastanak su pozvana sva ženska udruženja u gradu, a odazvao ih se popriličan broj. Tako su sastanku prisustvovali „Jelisavino društvo“, „Zemaljska gospojinska udruga“, „Ženski odsjek narodne straže“, „Gospojinsko društvo za uzdržavanje pjestovališta“, „Gospojinski klub“, „Udruga učiteljica – sekcija za našu djecu“, „Udruga za promicanje narodnog veziva“, „Izraelitsko gospojinsko dobrotvorno društvo Helene Prister“, ženski odsjek „Dobrotvora“, ženski odsjek „Hrvatskog sokola“, „Patronaža za zaštitu mladih djevojaka“ i „Liga za zapuštenu djecu“. Sva ženska udruženja koja su se odazvala pozivu „Odbora zagrebačkih gospođa za Strossmayerov spomenik“ ipak nisu stvorila „Savez hrvatskih ženskih udruženja“, već „Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć“. „Odbor za pripomoć“, osnovan kao svojevrsni odgovor ženskih društava na ratno stanje, bio je zadužen za sakupljanje novčanih donacija kao i raznih potrepština za vojnike i njihove obitelji. Vodstvo odbora činili su predsjednica Sofija Spevec, potpredsjednice grofica Elvira Kulmer i barunica Maja Turković, predsjednica financijskog odbora Jetta pl. Cuculić i tajnica Klotilda Cvetišić.
Kao što je vidljivo iz naziva angažiranih društava, u ovu svrhu odazvala su se društva različitih karaktera, pri čemu su se žene različitih konfesija, stupnja obrazovanja i staleža okupile radi zajedničkog cilja, ostavivši sve različitosti po strani. Broj društava nije konačan, jer su se tijekom rata mnoga društva dodatno priključila. Time su i žene mobilizirane u ratnom vremenu te su kao „vojnik uz vojnika“ prionule na obavljanje patriotskog i humanitarnog posla.
Više o angažmanu žena tijekom Velikog rata pročitajte u idućem nastavku.
Izvori i preporuka za čitanje
“Javni rad hrvatske žene“, Obzor (Zagreb), 12. 4. 1914., Stare hrvatske novine
“Zagrebačke gospodje i rat“, Jutarnji list (Zagreb), 9.8.1914., Stare hrvatske novine
Vijoleta Herman Kaurić, “Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvoga svjetskog rata?“, Historijski zbornik 62, 2 (2011), 427.- 463.
