U prostorijama zagrebačke Galerije Matice hrvatske, od 14. do 28. ožujka 2025. godine otvorena je kamerna izložba Pamtim šumu bosanskohercegovačkog kipara Josipa Ivešića (Žepče, BiH; 10. travnja 1995.). Njome se voditelj radionicā stakla i metala na širokobriješkoj Akademiji likovnih umjetnosti, po prvi puta predstavlja publici hrvatske metropole. Autor također javnih i sakralnih djela, iznosi skulpture malih dimenzija kojima opredmetljuje i promišlja o oprečnostima oblika i materijala, tradicije i modernizma, organskog i anorganskog, prirode i čovjeka.
Na dan otvorenja, po pozdravnom govoru voditelja Galerije Vanje Babića, koautor postava izložbe Vladimir Filipović istaknuo je da je izložbom ostvarena kipareva druga suradnja s Muzejem moderne umjetnosti u Mostaru, nakon izložbe Rebra kojom su prije tri godine u dubrovačkoj palači Sponza predstavljene drvene skulpture velikih dimenzija. Kustos zagrebačke izložbe Dinko Baković i ujedno pisac Komornoga arboretuma, predgovora (domisljatog i znakovitog naslova) katalogu, zaključuje da se kipar, »vješt u izradi velikih formata, »potvrđuje[…] i u izvedbi manjih formata. Mali formati, komori komadi, sabijaju ideju u manju dimenziju. Kompaktni su, lakše sagledljivi, a opet nabijeni vitalnošću i životom jer skulpture iskre silnicama zavijenih, izvijenih i oštrih formi skakućući u prostoru široko oko njih samih«.
Dvadeset malih skulptura i jedna velikih dimenzija, promatrane izvan ikakvoga konteksta, apstraktna su djela. Trodijelnu strukturu (bazu, jezgru, krunu) čine komadi izrezanoga drveta: ploče, položeni i postavljeni kvadri, okomite letvice, zaobljene letvice nalik rebrima koje katkad čine ulančane prstenove, mali klinovi i valjkasti štapići koji podsjećaju na tiple. Kipar naslovima ukazuje na vrstu drveta od koji su izrađene, prirodu i posebnosti šume, drveta i njihovih dijelova (Drvo, Carski hrast, Divlji plod, Hrašća, Maslina, Sjemenka, Robusna, Grgolj, Odjek). Ivešić nadahnuće nalazi u prirodi, šumi, stablu. Dinko Baković piše: »Zavičajna ukorijenjenost s bosanskim šumama, kao i rijekama, povijest njezin[og]a Carskog hrasta pa sve do opipa i mirisa tog drveta, odredila ga je i predodredila biti kiparom u drvu«. Pomnim odabirom alata i načina obrade drveta kipar anulira prirodu materijala, poništava mu detalje i godove kako bi istaknuo oblik. To postiže i premazom katrana (organskog derivata) otopljenoga u organskom otapalu, nitroglicerinu. Izostavlja ga kada neobojano drvo iskazuje formu za kojom on traga (Ispod kore). Kadkad ponovno intervenira u naizgled zgotovljenu skulpturu kako bi joj doradio i otkrio novi oblik.
Ivešić skulpture sastavlja i od anorganskih materijala: stakla, bronce, aluminija, željeza. Uklopljujući zeleno obojano staklo polukružnoga oblika u radu Proljetno, sa znakovitim naslovom djela u promatraču pobuđuje pomisao na procvjetalo stablo raskošne krošnje. Radu Blistava oštrica uključuje komad bronce uglačane do visokoga sjaja, kvalitete koja može odzrcaliti osobu koja ga promatra. U djelo Samosvojna umeće uglačani brončani češalj, čovjekov uporabni predmet. Ready-made Deforestaciju sastavlja i od tanke željezne pile kratkih zubaca, čovjekova alata za obradu drveta. Najzad, jedini izloženi rad velikih formata, Stablo gradi i od aluminijske pile savinute u polukružnu formu koja se nadvija nad krošnjom, aludirajući na zlosutnu sudbinu kojom okočavaju šume diljem svjeta.
Opus Josipa Ivešića posljedica je kipareva proučavanja forme, u sprezi s tradicijom i na zasadima stvaralaštva modernističkih i suvremenih autora. Izložba Pamtim šumu odaje priču o ponavljajućem životnom ciklusu šume u kojoj središnje mjesto ima drveće, te o povezanosti šume i čovjeka, koji prirodi pomaže, ali i odmaže.
Zaglavna fotografija: Kipar Josip Ivešić uz skulpturu Stablo, snimio Luka Mjeda (14. ožujka 2025.).
