Prema aktualnom Kurikulumu za nastavni predmet povijest (2019.), jedan od

Kurikulum je zakonski obvezujući dokument koji propisuje ciljeve, načine i sadržaje poučavanja pojedinog školskog predmeta.

propisanih sadržaja za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda u sedmom razredu osnovne škole je naslovljen: „Ideologije 19. stoljeća s osobitim osvrtom na oblikovanje hrvatske nacije“. Prema predviđenoj razradi ishoda u spomenutom dokumentu od učenika se očekuje da razlikuje temeljna obilježja konzervativizma, liberalizma, socijalizma i nacionalnih pokreta. Nasuprot tome, slična očekivanja u odgovarajućoj domeni i godištu (Filozofsko – religijsko – kulturno područje, treći razred srednje škole) kurikulum ne postavlja pred učenike gimnazije.

Prvo pitanje koje se nameće je opravdanost usvajanja temeljnih obilježja pojedinih političkih doktrina u suvremenoj Hrvatskoj, budući da domaće političke stranke uglavnom ne slijede ideal tipske karakteristike koje se pripisuju pojedinoj političkoj ideologiji. Nadalje, upitno je koliko su učenici osnovnih škola kognitivno sposobni razumjeti tumačenja političkih ideologija, i to na teoretskoj razini. Te na posljetku, teško je opravdati stajalište da je za savladavanje sadržaja o kojima govorimo primjerenija osnovna škola od gimnazije.

Sadržaj u udžbenicima povijesti se iz izdanja u izdanje uglavnom minimalno mijenja.

Općeniti problem s kurikulumom povijesti je, između ostaloga (kurikulum povijesti donosi se zadnji i sa zakašnjenjem, budući da je jedini u koji se angažirano upleću razne institucije države i civilnog društva), što većina kreatora teško izlazi ‘iz kutije’ sadržaja koji su se nekada učili. Isti problem se prenosi i na autore udžbenika, koji na žalost za mnoge učitelje i nastavnike povijesti predstavljaju ‘ono što učenici trebaju znati’. Dodatna poteškoća kod potonjih je što je uglavnom rok za kreiranje sadržaja prekratak da se osmisli od nule, te se uglavnom pribjegava prepisivanju velikih dijelova starijih izdanja uz minimalne preinake, bilo u tekstu ili u slikovnim sadržajima.

Posljedica svega toga je da osnovnoškolci u prvom polugodištu sedmog razreda odrade i tu dosadnu lekciju, u koju većina aktualnih udžbenika uključuje temeljna obilježja konzervativizma i liberalizma, socijalizam se dodatno podijeli na potkategorije socijalističkog utopizma i socijalističkog marksizma, a cijela priča se  začini osnovnim obilježjima anarhizma.

Većina učenika u hrvatskim školama ne uči osnove o ideologiji i okolnostima nastanka jugoslavenske i velikosrpske ideje.

S druge strane, u kurikulumu, pa onda vezano ni u udžbenicima, nema ni spomena ideologijama koje su nastale u 19. st. a imale su presudan utjecaj na oblikovanje hrvatske nacije te dugoročne političke posljedice kroz cijelo 20. st. Riječ je o velikosrpskoj i jugoslavenskoj ideji, za koje možemo opravdano tvrditi da do danas nisu završene, te da je za hrvatske građane dobro da budu upoznati s osnovnim podacima o njihovu nastanku. Uz to, ukoliko se osnove o nastanku ovih ideja nauče u sedmom razredu, otvara se vrlo pogodna platforma za usavršavanje povijesnog koncepta kontinuiteta i promjena, budući da se njihov razvoj, uspjesi i neuspjesi vrlo zorno mogu pratiti kroz ostatak sedmog razreda, te u cijelom osmom.

Jedna od pozitivnih strana aktualnog kurikuluma je sloboda učitelja prilikom kreiranja nastavnog sadržaja, tako da se velikosrpska i jugoslavenska ideja legitimno mogu obraditi i približiti učenicima. U nastavku donosimo preporuke interaktivnih digitalnih obrazovnih sadržaja koji se mogu koristiti u nastavi.

JUGOSLAVENSKA IDEJA 

VELIKOSRPSKA IDEJA