Dugovječni britanski akademik i socijalni antropolog Sir Jack Goody (1919-2015.) u svojem se znanstvenom radu pretežito bavio obitelji te načinima nasljeđivanja, a važan je dio svojega opusa posvetio istraživanju incesta. Karijeru je započeo terenskim radovima u Africi, nakon čega se okrenuo opsežnim komparativnim studijima koji su uključivali Europu i Aziju. Takav pristup je imao svoje prednosti i mane. S jedne strane je širinom i erudicijom uveo novitete u naše poimanje europske povijesti, dok je s druge Goodyja (kako to često biva) ostavio “ranjivim” pred stručnjacima koji su se specijalizirali za uže zemljopisno područje i kraći vremenski period. U svojem se pionirskom radu The development of the family and marriage in Europe iz 1983. Goody između ostalog bavi i zabranom incesta. U poglavljima „Change in the German lands“ i „Cousins and widows, adoptees and concubines“ postavlja pitanje: zašto je Europa u doba ranog srednjeg vijeka imala najstrože zabrane incesta ikada viđene u povijesti?
Zabrana incesta i Goodyjev argument
Autorova je glavna teza da je srednjovjekovna Crkva strogo regulirala incest kako bi se domogla novog vlasništva. U takvoj politici nije imala nikakve teološke ni pravne temelje, budući da Biblija i rimski zakoni nisu jasno ograničavali incest. Naprotiv, u Starom se zavjetu zapovijedao incest te su Židovi bili obavezni oženiti udovicu svoga brata. Uz to se vidi da je Crkva to pravilo počela uvoditi „kontra svih“, dakle bez temelja u lokalnim tradicijama. Regulacija seksualnosti nije bila na visokom stupnju. Većina ranosrednjovjekovnog svećenstva živjela je u priležništvu, a irski su zakoni čak i nakon pokrštavanja dopuštali priležništvo, razvod, posvajanje i incest u svrhu očuvanja nasljedstva. Ustvari, incest je u gotovo svim kulturama bio prisutan kao način zadržavanja imovine unutar obitelji, zbog čega se čini da Crkva u ovom slučaju propisuje nešto što je bilo protivno “prirodnom tijeku stvari”. Zabrana incesta je, kao i redovništvo, samo jedan od načina stjecanja nove imovine.
Fascinantni su podaci koje Goody navodi: zabranimo li incest, 40% društva ostaje bez muškog nasljednika, što u pravilu znači rasipanje obiteljske imovine. Grčka, Izrael, Magreb, a pogotovo Egipat – svi oni imaju visoke stope incesta jer se u svrhu očuvanja nasljedstva preporučala udaja bratića i sestrični, ili čak braće i sestara. Zabrane incesta postojale su u nekim tragovima u antici, ali nisu bile dosljedne i nisu, čak ni kod vjerskih autoriteta poput Augustina, smatrane grijehom. Crkva je uz zabranu udaje za krvne rođake uključila i rođake partnera te duhovne rođake, odnosno kumove i svjedoke. U VI. stoljeću zabrana je proširena na treće koljeno, a u XI. na sedmo, odnosno do samih granica rimskog računanja obitelji.
Konkretni razlog takvom čemu ne nalazimo u pisanju teologa. Toma Akvinski objašnjava da incest dovodi do pretjerane seksualnosti i manjka časti, no osim toga, smatra Goody, ne navodi jake argumente za zabranu. Osim teze o zabrani incesta kao sredstvu povećanja Crkvene imovine, Goody navodi da je Crkva zabranom dobivala veću lojalnost i kontrolu nad obiteljima, što se vidi u povećanom broju pisanih oporuka te kroz skrbništvo nad udovicama i siročadi.
Je li Goody u pravu?
Goodyjevo istraživanje jedno je od prvih koje se uhvatilo u koštac s ovom problematikom i svakako je otvorila brojna pitanja i perspektive. No svakome tko poznaje dinamike ranosrednjovjekovne Crkve jasno je da nije bilo moguće postojanje koordinirane agende koja bi zabranom incesta povećavala Crkvenu imovinu. Kao što je Goodyjev kritičar David Herlihy svojevremeno istaknuo, Crkva je u to vrijeme bila odviše decentralizirana. Bilo bi poželjno da je Goody pokušao objasniti kako točno jedna takva agenda prelazi u djelo od Rima do biskupa i nižeg klera. Uostalom, Crkva za dodatne stečevine nije imala potrebe. Redovito su je darivali, bez obzira na nedostatak nasljednika, što vidimo iz brojnih isprava kroz čitav srednji vijek. Spomenuta teza o redovništvu kao poluzi ekspanzije Crkvene imovine samo djelomično može biti točna. Jednako su važnu ulogu samostani igrali u zadržavanju imovine unutar Crkvenih struktura.
Goodyju u prilog ne ide ni činjenica da je Crkva djecu rođenu u incestu smatrala legitimnom. Alternativna teorija koju je ponudio Herlihy čini se mnogo vjerojatnija: zabranom incesta unosila je Crkva ravnotežu u društvo u kojem su viši slojevi imali monopol nad ženama i time stvarali disproporcionalnost. Možda je Goody olako prešao preko argumenta Tome i Augustina da udaja izvan obitelji snaži društvene mreže i stabilizira društvo, sprječavajući tako izolaciju. Regulacija incesta je smanjila količinu nasilja i otmice, a siromašniji muškarci mogli su lakše doći do supruga, budući da su one partnera od sada tražile izvan svojih obitelji.
Preporuke za čitanje
Goody, Jack. The developement of the family and marriage in Europe. Cambridge: Cambridge University Press, 1983.
Herlihy, David. Women, Family and Society in Medieval Europe: Historical Essays, 1978-1991. Providence, Oxford: Berghahn Books, 1995.
