Umjetnost, književnost, znanost

Dok u egzaktnim znanostima barem na elementarnoj razini stvari jesu ili nisu, eksperiment je uspio ili nije, u humanistici stvari nikada nisu crne ili bijele. Upravo je u tome najveća prednost humanistike. Ona jedina posjeduje napretek mogućnosti za podučavanje oblikovanja kritičkog mišljenja, odnosno, za raspoznavanje i vrednovanje nijansi. 

Kunsthistorisches Museum Wien nedavno je objavio razgovor kustosa Jaspera Sharpa s belgijskim umjetnikom Michaëlom Borremansom (1963.). U razgovoru kustos Sharp i Borremans prolaze kroz umjetničke klasike ili djela iz Borremansovog opusa. Dotiču se Brueghela, Van Eycka, Caravaggia te tema kao što su ravnopravnost žena u (povijesti) umjetnosti, odnos prema tradiciji te najviše Borremansovog pristupa umjetničkom stvaranju.

Sredinom 15. stoljeća počinju se pisati okultno-znanstveni priručnici kojima su se mamelučki, timuridski i osmanski vladari željeli prikazati kao sveci-filozofi-kraljevi. Kao i u renesansnoj Europi, njihovi autori bili su neki od najutjecajnijih mislilaca tadašnjeg vremena. Međutim, za razliku od europskih mislioca, islamski spisatelji ovakvih priručnika uspjeli su afirmirati magiju kao jednakovrijedni pandan znanosti i religiji.

Opsežan pogled u zbirku valpovačkog vlastelinstva stvaranu kroz 250 godina upravljanja dvorcem, predstavljenu u katalogu predmeta, otkriva značajno bogatstvo zbirke, ali daje naslutiti da od zbirke danas ima dosta nepoznate, javnosti nedostupne građe po privatnim zbirkama, ili jednostavno, uništene. Možda bi i više toga ostalo nepoznato da nisu djelovanjem Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturno-historijskih spomenika pri Ministarstvu prosvjete Narodne RH, popularno KOMZA, plemićke zbirke postale sastavnim dijelom muzejskih ustanova.

Petorica bizantskih liječnika (4.-10.st.), među njima i jedna žena, svjedoče o ranosrednjovjekovnom medicinskom znanju o neizlječivim bolestima kao što je rak maternice. Razni ljekoviti intravaginalni pripravci, kirurški zahvati i rekonstrukcija vagine i labija neki su od najzačuđujućih postupaka koji se javljaju kod promišljanja o raku maternice.

Razgovarajući o ovim djelima koja se danas nalaze u Philadephia Museum of Art, povjesničarke umjetnosti ukazuju na autorovu intenciju da iskaže nevjerojatno svjedočanstvo o medincinskoj djelatnosti 19. stoljeća, posebno revolucionarnom pomaku do kojeg je došlo s usvajanjem higijenskih standarda i korištenjem anestezije.

Prostori su uvijek i simboli, a književni prostori jesu mentalni prostori koji zajedno s realnim, materijalnim prostorom tvore življeni i društveni prostor. Čitanje do sad neprepoznatih značenja prostora posebno je inovativno u analizi prvijenca među kanonskim djelima 17. stoljeća - Gundulićevog Osmana, o kojem je navodno napisano sve što se moglo napisati.