Tihana Kušter

Rijetko se tko, ako itko, u svojem radu nije susreo s bogatim i dugotrajnim radom prof. dr. sc. Josipa Kolanovića. Kao što Katedra za arhivistiku i dokumentalistiku prenosi, prof. Kolanović preminuo je jučer, 7. svibnja 2020. u Zadru u 83. godini života. 

Kada bismo učenike i studente, povjesničare, liječnike i pravnike, biologe i političare, IT-evce i novinare, zamolili da nam kažu što je povijest, vjerojatno bi baš svaki od njih barem mrvicu ozbiljno zastao. Neki bi dali poluduhovit i nadasve kreativno oštrouman odgovor kako se radi o kulturno-zabavnoj disciplini. Drugi bi vjerojatno odgovor sklepali od parafraze neke od gomile rečenica koje su u trenucima prošlosti već bili izrekli mudrošću dobrostojeći pojedinci.

Osim što je nedavno prevedena "Uplakana Hrvatska" prototip nacionalnog epa, konstruirane pripovijesti o podrijetlu, povijesti i identitetu hrvatskoga naroda, ona je nastala i kao iznimno ambiciozna promocija autorove zamisli o političkom uređenju Hrvatskog Kraljevstva nakon konačnog prestanka osmanske opasnosti. 

Što bi vas nagnalo da u trenucima kada se gube ljudski životi, stoka i imovina, u samo pedesetak godinu izgradite čak tri zavjetne kapele? Upravo se to desilo u Varaždinu koji je tako postao grad u kojem je u europskom kontekstu, u najkraćem razdoblju s obzirom na broj stanovništva vjerojatno sagrađen najveći broj zavjetnih crkava.

Četiri dana nakon potresa koji nas je u 6 sati i 24 minute probudio iz nedjeljnog sna i ostavio trajne posljedice na brojnim zgradama i nažalost ljudskim životima, u Vijencu je 26. ožujka 2020. objavljen tekst dr. sc. Dragana Damjanovića, naslovljen: "In memoriam južnom tornju zagrebačke katedrale". 

Pandemija COVID-19 ponovo je u vjerničkoj populaciji u masovnom obliku otkrila dva pristupa shvaćanja krize s kojom se cijela svjetska populacija suočava: poimanje pandemije kao kazne za ljudske grijehe i poimanje te bolesti kao kušnje, testa koji će dovesti do pročišćenja pojedinaca i društva. Oba pristupa bila su dominantna u točno određenom periodu povijesti Katoličke crkve i oba su rezultirala i potencirala razvoj bogate protukužne ikonografije koja nam mnogo govori kako o tadašnjoj medicinskoj borbi tako i o duhovnoj borbi protiv epidemija.

S otporom građana vratila se bila i epidemija, i to taman kada se činilo da je opasnost prestala. Tko se brinuo o bolesnima kada u gradu nije bilo liječnika i kako su restriktivne mjere tijekom dugotrajnih borbi s epidemijama izazivale otpor stanovništva?