Mnogim posjetiteljima Istre, neovisno o tome dolaze li iz drugih država ili kontinentalnih krajeva Hrvatske, nezaobilazna točka na putu vjerojatno je i otočje Brijuni nadomak Pule. Uz sav sadržaj, atrakcije i prirodne ljepote, ne smije se zanemariti ni činjenica kako su Brijuni bili naseljeni još u doba Rimskog Carstva.
Pogodna vegetacja, geografski pogodan položaj na kakvom je, uostalom, bila i cjelokupna Regio X Venetia et Histria, svakako su doprinjeli ovoj činjenici. Zbog vrijednih materijalnih ostataka i artefakata (od kojih se velik dio danas čuva u Arheološkom muzeju u Puli), Brijuni predstavljaju sintezu prirodnog, avanturističkog i povijesnog značaja za Istru, te zbog potonjeg faktora pružaju dublji uvid u rimski ladanjski život na prostorima Istre.
Vila u uvali Verige
Jedan od najznačajnijih svjedoka nastanjenosti već u 1. stoljeću svakako je rimska vila u uvali Verige na otoku Veli Brijun. Uz ostale gospodarske komplekse na otoku, vila je privukla pažnju mnogih povjesničara već u 19. stoljeću, no pojedine funkcije dugo su ostale neutvrđene. Prema istraživanjima i tlocrtima, objekt je bio kombinacija peristilne vile i vile s portikom. Za rimske vile, koje su bila popularna zdanja u rimskim provincijama i periferijama, bilo je tipično da su objedinjavale stambenu (pars urbana) i gospodarsku (pars rustica) funkciju. Vila, čiji su tragovi i danas očuvani, građena je na temeljima starijeg objekta iz 1. stoljeća pr. Kr., čija je primarna namjena bila gospodarska, odnosno proizvodna, a tijekom nekoliko stoljeća vila je doživjela mnoge nadogradnje i preinake (dodatno peristilno dvorište i dvorište s porticima uz obalu), budući da je, tijekom razdoblja carstva, jačala njena ladanjska, odnosno rezidencijalna namjena. Vrhunac je doživjela u dobu Flavijevaca, te se s razlogom povezuje i uspoređuje s rimskom vilom u Barcoli. Rezidencijalni kompleks na suprotnoj strani uključuje i termalni dio, nadogradnju iz 2. stoljeća. U kasnoj antici zbog društveno-povijesnih okolnosti jača gospodarska funkcija kompleksa.
Arheološki nalazi i mozaici
Neki od vrijednih nalaza koji ne samo da svjedoče o stambenoj funkciji vile, već imaju i hvalevrijednu ulogu u dataciji ostatci su keramike iz doba cara Augusta. Danas se ostatci keramike nalaze u depoima Arheološkog muzeja u Istri. Također, pronađeni su i ostatci keramike (preciznije, amfore i tegule) s pečatima LAEC, koji ukazuju na mogućnost da je prije carskog vlasništva od 1. stoljeća vila bila u vlasništvu senatorske obitelji Gaja Lekanija Basa (središte proizvodnje keramike nalazilo se u današnjoj Fažani). Za razliku od tih amfora i tegula, one iz carske vladavine sadržavale su pečat IMP. Od ostalih materijalnih nalaza, sličnu važnu ulogu u dataciji ima i nalaz novca cara Klaudija pronađen na šetnici na suprotnoj strani uvale, pomoću kojeg se može datirati i sama nadogradnja iste šetnice.
Vila, odnosno rezidencijalni kompleks, kao prostor koji sažima mnoge funkcije, pa tako i sakralne, sadržavala je i tzv. sklop triju hramova. Kipovi i skulpturalna dekoracija nažalost nisu očuvani, no s obzirom na recentnija istraživanja i dataciju kompleksa, možemo zaključiti da je riječ o nadogradnji iz doba cara Nerona. Od hrama su sačuvani samo dijelovi postamenta.
Značajni materijalni ostatci, odnosno dekoracija iz same vile, svakako su mozaici pronađeni u stambenim i gospodarskim prostorijama vile te mramorne oplate iz termalnog dijela. Ipak, s obzirom na neadekvatnu zaštitu i atmosferilije, i oni su samo fragmentarno očuvani. Geometrijski mozaici s motivom meandra i svastikom pronađeni su u nekoliko prostorija u rezidencijalnom i termalnom dijelu kompleksa. Ti su motivi značajni za podnu dekoraciju u X. Regiji. Iako su mnogi mozaici samo fotografski zabilježeni, te su trenutno u procesu restauracije u Arheološkom muzeju u Puli, važno je izdvojiti mozaik koje se danas nalazi u crkvi svetog Germana na Brijunima iz 1. stoljeća. Mozaik se sastoji od meandra i florealnih motiva te je jedan od vrsnih primjera tipičnih za prostor regije.
Vjerojatno najzanimljivija i najznačajnija podna dekoracija, odnosno figuralni mozaik, također se nalazi u Arheološkom muzeju Istre u Puli, a fragment je pronađen u prostoriji neutvrđene namjene u stambenom dijelu, nasuprot termalnog objekta. Riječ je o jedinstvenom primjeru embleme vermiculatum (mozaičke slike od mikro tesera na keramičkoj ploči) u Hrvatskoj. Na prikazu se raspoznaju elementi arhitekture, odnosno prostor koji podjeća na kazalište i kazališnu scenu s dva lika. Jedan od likova u ležećem je stavu, na ležaljci, s vijencem na glavi, dok je od drugoga ostao sačuvan samo dio glave. Prizori tog tipa bili su inspirirani helenističkim reljefima te ih nalazimo u opremi gradskih kuća Pompeja i vila Napuljskog zaljeva (npr. Vila Cicerona). U slučaju primjera iz Veriga, pretpostavlja se kako mozaik prikazuje usnulog Dioniza. Sam prikaz Dioniza ukazivao bi na moguću funkciju prostorije kao blagovaonice (triklinija) ili prostorije za preradu grožđa, budući da su prikazi na figuralnim mozaicima nerijetko bili povezani s namjenom prostorije. Keramička ploča s mozaičkim prikazom dopremljena je vjerojatno kao gotov proizvod te je bila umetnuta u popločenje u kojem su lokalni majstori mogli formirati samo obrub.
O rimskim vilama i ondašnjim nalazima u nekoliko su radova objavljenima u Prilozima Instituta za arheologiju pisale Vlasta Begović i Ivančica Schrunk (autorice su se pomno bavile istraživanjima rimskih vila u Dalmaciji i Istri, a pritom i kulturnom baštinom Brijuna), a o samim mozaicima Jagoda Meder u knjizi ‘Podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. stoljeća‘ iz 2003. godine.
Imajući na umu da je rezidencijalni kompleks u uvali Verige samo jedan mali dio sveukupne rimske baštine na Brijunskom otočju, može se zaključiti da je Istra bila jedno od žarišta rimskog ladanjskog života prije više od 2000 godina, što samim time postaje neizostavni dio kulturne baštine. Ipak, pitanje prezentiranja arheoloških ostataka zbog velike oštećenosti i dalje predstavlja izazov, no tijekom posljednjih nekoliko desetljeća izvršen je čitav niz restauratorskih i konzervatorskih radova na predmetima i mozaicima, što će spriječiti da ovi svjedoci rimskog doba u Istri postanu samo još jedna zabilješka u katalozima popraćena fotografijama.
PREPORUKE ZA ČITANJE:
Meder, Jagoda. Podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. stoljeća. Zagreb: Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, 2003.
Džin, Kristina. “Rimske vile i uvjeti stanovanja na pulskom ageru: neki primjeri”. Histria
Antiqua 2 (2011): 91-107.
Begović Dvoržak, Vlasta. “Raskoš rimskih ladanjskih vila – terme rezidencijalnog kompleksa na Brijunima”. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 30-31 (1998): 47-68.
Begović, Vlasta, Ivančica Schrunk. “Villae Rusticae na brijunskom otočju”. Opvscvla
archaeologica 23-24 (1999): 425-439.
Begović, Vlasta, Ivančica Schrunk. “Rimske vile Istre i Dalmacije – I. dio: pregled lokaliteta”. Prilozi instituta za arheologiju 19 (2002): 113-130.
