Uvod
Jedan od zanimljivih, a uz to kontroverznih fenomena u suvremenoj kulturi jesu vampiri. Svoju popularnost duguju mnogobrojnim romanima, filmovima ili serijama u kojima se pojavljuju kao glavni akteri. No vampiri su bili predmet istraživanja i same historiografije. Jedna od povjesničarki koja se u svom radu bavila vampirima jest Irena Benyovsky (Latin). Autorica je na temelju sudskih spisa iz 18. stoljeća rekonstruirala pojavu vampira u okolici Dubrovnika te je takvu pojavu komparirala s ostalim sličnim slučajevima koji se javljaju u Europi i ostalim dijelovima hrvatskih zemalja.
O vampirima
Pristupajući problemu vampira (ili bilo kojeg drugog) iz historiografskog kuta u prvi plan dolaze izvori. Kada zavirimo u izvore istočnojadranskih gradova u ranom novom vijeku vidjet ćemo da oni govore o pojmu živih mrtvaca. U Dalmaciji se za taj pojam koristio naziv lupo manaro ili slavenski vukodlak, na Lastovu i oko Dubrovnika pojam kosac, hudoba ili vukodlak, dok u zapisima u Župi Dubrovačkoj pronalazimo nazive poput tenjac, stenjak, lorko, strašilo ili vampir. Vukodlak koji se pojavljuje kao pojam u pisanim izvorima, autorica poistovjećuje s vampirom jer se odnose na isti fenomen koji ima zajedničke karakteristike – glad za krvlju i zlo koje donose.
Priča o vampirima doživljava svojevrsnu popularnost u 18. stoljeću. Razdoblje je to habsburškog širenja na istočni Balkan gdje se Beč počinje susretati s čudnim pojavama iskapanja mrtvih i unakazivanja tijela pod izlikom da se radi o vampirima (Čoralić, Dugac, Serdalić, 2011: 34). Benyovsky navodi kako su vjerovanja u vampire vezana su uz društvena zla i strahove zajednice. Tako se u vampire pretvaraju zli, izopćeni i nekršteni ljudi. Ovdje se, kao kod slučaja vještica, radi o odrugotvorenju osoba, ali sada mrtvih, kako bi zajednica postupkom protiv živih mrtvaca simbolično izrazila protjerivanje zla i nesreće. Ne treba zaboraviti kako je razdoblje kuge donijelo mnoge nerazjašnjene probleme koje sami ljudi u to vrijeme nisu mogli definirati. Neki od krivaca bili su vampiri.
Vampiri se često povezuju i s preljubom, odnosno vjeruje se da imaju spolne odnose nakon smrti. To se zapravo u historiografiji tumači kao alibi žene koja kada ostane udovica uspostavlja spolne odnose s drugim muškarcem, ili alibi kada dođe do preljuba pogotovo u slučaju rođenja vanbračnog djeteta. Osim toga zanimljivo je promatrati i stav Crkve prema vampirima, koja je racionalno pokušala obraniti Uskrsnuće tijela te uz to i osporiti fenomen vampira. Na kraju treba istaknuti kako se Benyovsky u svom djelu poziva i na poglavlje knjige Gabora Klaniczaya (1987: 165-180) u kojem on dovodi u vezu smanjenje vjerovanja u vještice i porast vjerovanja u vampire u Europi 18. stoljeća.
Umjesto zaključka
S antropološkog motrišta, Sandra Barešin navodi kako se smaknuće vampira može savršeno uklopiti u ono što René Girard naziva kolektivno umorstvo:
- pošast napadne zajednicu.
- da bi stala pošasti na kraj, zajednica traži krivca. Jezici se razvežu i ljudi se prisjećaju činjenica koje su se isprva činile bezopasnima, ali kada se povežu, potvrđuju sumnje koje ljudi gaje prema mrtvacima.
- napravi se popis obilježja žrtve koja se u mitu o vampirima odnose na tjelesni izgled pokojnika, dan i sat vampirova rođenja ili čak i njegovo zvanje, ukratko, na sve što bi moglo pridonijeti da mrtvac još za života postane izopćenik društva.
- cijela zajednica sudjeluje u smaknuću posredstvom predstavnika – krvnika ili izvršitelja smaknuća kojeg je odredila mjesna vlast.
Preporuka za čitanje:
- Barešin, Sandra. “Vampiri u popularnoj pučkoj kulturi”. Ethnologica Dalmatica 32, br. 23 (2016): 5-14.
- Benyovsky, Irena. “Vampiri u dubrovačkim selima 18. st.”. OTIUM 4, br. 1/2 (1996): 118-130.
- Čoralić, Lovorka, Dugac, Željko, Sardelić, Sani. “Vampiri u korčulanskom selu Žrnovo: tragom jednog arhivskog spisa iz XVIII. stoljeća”. Acta medico-historica Adiatica: 9, br. 1, (2011): 33-46.
- Gabor, Klaniczay. “Decline of Witches and Rise of Vampires in 18th Century Habsburg Monarchy”. Ethnonologia Europae: (1987): 165-180.