Rise of Empires: Ottoman je Netflixova serija koja je započela s prikazivanjem 2020. godine. Tema serije je pad Carigrada 1453. godine, a sam sadržaj izuzev bitke prikazuje i retrospekciju u povijest, ponajviše osmansku. Prema žanru, ovo je dokumentarna povijesna drama, snimljena iz perspektive Osmanlija, a sastoji se od šest epizoda od kojih svaka traje otprilike 45 minuta.
Producenti i scenaristi
Producent ove serije je Emre Sahin, turski redatelj i producent s iskustvom režiranja povijesti na malim ekranima od kojih se ističe Cities of the Underworld na History Channelu, a koja je jedna od pet najgledanijih serija na navedenom programu. Scenaristi serije su Liz Lake i Kelly McPherson, koja je već pisala mini-serije koje se bave povijesnim temama, poput Lusitania, Pearl Harbor i The History of Sex. Dio scenarija napisao je i producent.
Znanstvenici i suradnici
U pogledu znanstvenika i suradnika koji su sudjelovali u kreiranju serije i čije je pojavljivanje praćeno komentiranjem radnje te davanjem šire povijesne perspektive, najviše je zastupljen Lars Brownworth, nastavnik povijesti koji je napravio podcast 12 Byzantine Rulers te napisao knjigu Lost to the West: The Forgotten Byzantine Empire. Nadalje, u seriji je sudjelovao britanski povjesničar Roger Crowley koji se referirao na svoju knjigu 1453. Zatim, Marios Philippides, profesor emeritus s University of Massachussets, čije je primarno područje istraživanja pad Carigrada 1453. godine. Također, sudjelovali su i Michael Talbot s University of Greenwich, čije je primarno područje istraživanja orijentirano na osmansko-britanske veze od 17. do 19. stoljeća, Jason Goodwin, engleski povjesničar i pisac, Emrah Safa Gurkan, profesor povijesti na Istanbulskom sveučilištu te Celal Şengör, profesor s Istanbulskog tehničkog sveučilišta. Izuzev navedenih, još se nekoliko znanstvenika i suradnika pojavljuje u seriji, no znatno rjeđe od navedenih.
Epizode
U šest epizoda pod nazivima “The New Sultan”, “Through the Walls”, “Into the Golden horn”, “Loose lips sink ships”, “Ancient prophecies” i “Ashes to ashes” prikazana je, osim same bitke za Carigrad, osmanska povijest retrospektivno, zatim odnosi na dvoru Konstantina XI., odnos Bizantskog Carstva sa zemljama Zapadne Europe, uloga Đenovežana, djelomično svakodnevni život stanovnika Carigrada za vrijeme opsade i drugo.
Povijesna utemeljenost
Serija je značajno povijesno utemeljena, detaljno je prikazan lik Mehmeda II. Osvajača, njegovog života te retrospekcija u vrijeme vladavine Murata I. i Mehmedove prve vladavine. Prilikom gledanja osjeća se osmanska perspektiva, gdje se naglašava kako „povijest pišu pobjednici“. Nadalje, vrlo detaljno je opisana gradnja Rumelihisarı, važnost ove utvrde za napad na Carigrad te brzina i tehnika kojom je izgrađena. Također, opisana je i đenoveška kolonija Galata, njezina uloga u Carigradu tijekom pregovaranja i same bitke. Naglašena je važnost Zlatnoga roga za Carigrad, obranu te ulogu u prijašnjim pokušajima zauzimanja grada, pri čemu je detaljno opisana “slaba točka” Zlatnog roga i razlozi zbog kojih je poražena osmanska mornarica prilikom ulaska đenoveških brodova.
Izuzev navedenog, prikazani su likovi poput Mare Branković, njezine uloge u životu Mehmeda II. te njezina oca Đurađa Brankovića, gdje se ogleda odnos Osmanlija sa susjednim narodima. U pogledu osmanske uprave, objašnjene su pokrajine, na koji je način Mehmed bio upravitelj pokrajine Manisa te da je, prije pada Carigrada, osmanska prijestolnica bila Edirne (Hadrijanopol). U seriji je retrospektivno prikazan pokušaj osvajanja Carigrada za vrijeme Murata II. u kojem je sudjelovao i mladi Mehmed. Također, prikazan je i lik Orbana, koji je izrađivao topove za osmansku vojsku.
Povijesna neutemeljenost
Poneki su detalji uklopljeni unutar serije kako bi se održala napetost ili naglasila važnost nekog čina ili događaja, no nisu u potpunosti povijesno utemeljeni. Primjerice, u seriji se spominje kako Mehmed II. nije znao tko je njegova majka, što nije točno budući da je poznato kako je njegova majka bila Gospa Hüma, a da je značajnu povezanost imao s Marom Branković, suprugom Murata II. Nadalje, serija prikazuje kako je Mehmed II. dao pogubiti dva glasnika Konstantina XI., no o tome nema podataka u historiografiji.
Također, prilikom objašnjavanja važnosti topova za vrijeme bitke i uloge ugarskog inženjera Orbana prikazana je eksplozija topa u kojoj je Mehmed II. ozlijeđen, no o ovom događaju ne postoje podatci u izvorima.
Izuzev navedenog, u seriji je prikazan ljubavni odnos Giovannija Giustinianija Longa i Therme Sphrantzes. Ona je bila kćerka Georgea Sphrantzesa, visokog dužnosnika na dvoru Konstantina XI., no u vrijeme bitke imala je dvanaest godina te njihov ljubavni odnos nije povijesno utemeljen. Također, prikazano je kako su Loukas Notaras i veliki vezir Halil-paša pogubljeni istoga dana kada je pao Carigrad, no istina je kako su pogubljeni tek u lipnju 1453. godine.
Mogući propusti
Iako je u historiografiji poznat i često opisivan, u seriji uopće nije prikazan odnos Mehmeda II. i Radua III. Lijepog, a može se smatrati vrlo važnim za Mehmedovu vladavinu. Također, nisu prikazana tri dana uništavanja Carigrada nakon njegovog pada. Nadalje, struktura osmanske vojske nije gotovo uopće prikazana ukoliko se izuzmu janjičari i sporadični prikazi vojske prilikom bitke.
Kritika javnosti i utjecaj serije na realni sektor
Može se reći kako je serija dobila odlične ocjene u javnosti i to na stranici IMDB-a ocjenu 7,9/10, zatim na Rotten Tomatoes 4,3/5 te na Filmaffinity 6,6/10.
Budući da je serija poprilično dobro prihvaćena u javnosti, moguće je njezin sadržaj iskoristiti i u sadržajima realnog sektora. Primjerice, serija bi značajno mogla pridonijeti još obuhvatnijem razvoju već razvijenog turizma u Istanbulu, no ovoga puta s naglaskom na dijelove koji se prikazuju u samoj seriji. Također, moguće je pokrenuti aktivnosti poput repliciranja bitke, izrade opreme koja se koristila u vrijeme bitke i slično.
Postoje najave o nastavku snimanja serije o Osmanskom Carstvu, možda o Mehmedovoj vladavini nakon zauzimanja Carigrada te vlasti njegovog sina Bajazida II., ali Netflix još uvijek nije potvrdio nastavak snimanja. Izuzev toga, serija je otvorila i mogućnost za realnije ekranizacije vladavine, ali i privatnog života Sulejmana I. Veličanstvenog. Osim nastavka snimanja, serija nudi i razvoj industrije tzv. internetskih mema, gdje bi se kroz korištenje povijesnog sadržaja koji je prikazan u seriji, pridonijelo popularizaciji ovog povijesnog razdoblja.
Zaključna razmatranja
Serija Rise of Empires: Ottoman predstavlja izvrstan prikaz osmanskog zauzimanja i pada Carigrada 1453. godine. Kroz šest epizoda vidljiva je značajna usredotočenost na detalje i povijesnu utemeljenost gotovo svih prikazanih likova i događaja. Uz nekoliko povijesno neutemeljenih stavki, koje su vjerojatno umetnute kako bi se održala napetost radnje ili kako bi se udovoljilo zahtjevima šire publike, može se reći kako serija na jedinstven način prikazuje zauzimanje, odnosno pad Carigrada. Također, serija nudi i mogućnost razvijanja realnog sektora na temelju sadržaja koji je prikazan.
Prema svemu navedenom, za zaključiti je kako se serija može preporučiti svakome koga zanimaju osmanska povijest, bizantska povijest i općenito, srednjovjekovno razdoblje te gledateljima koji nisu opširnije upoznati s ovim povijesnim događajima.
Preporuke za čitanje
- Faroqhi, Suraiya. Subjects of the Sultan. Culture and Daily Life in the Ottoman Empire. London-New York: I. B. Tauris, 2000.
- Finkel, Caroline. Osman’s Dream. The Story of the Ottoman Empire 1300-1923. London: John Murray Pubs Ltd., 2005.
- Inalcik, Halil. Osmansko Carstvo. Klasično doba 1300.-1600. Zagreb: Srednja Europa, 2002.
- Matuz, Josef. Osmansko Carstvo. Zagreb: Školska knjiga, 1992.
- Pavić, Milorad. Jugoistočna Europa pod osmanskom vlašću. Zadar: Sveučilište u Zadru, 2014.
