Časopis “Ustaškinja” izlazio je jednom mjesečno od travnja 1942. do travnja 1945. godine, a urednice su bile intelektualke unutar Ustaškog pokreta, glavna urednica Đurđica Vitković, Silva Radej, Zdenka Žanko i Olga Osterman, upravna zapovjednica Ženske loze Irena Javor i povjerenica zagrebačkog tabora Vlasta Arnold. Unatoč vrlo očitom antifeminističkom i antipartizanskom diskursu, u djelovanju ovih intelektualki prepoznaje se i zametak emancipacijskog duha, duha koji se javio u ženama koje su ravnopravno željele sudjelovati u poslijeratnoj obnovi nacije. Upravo je ovaj časopis u recentnom radu “Ustaškinja – propagandno glasilo žena Ustaškog pokreta: antifeminizam u ustaškoj propagandi” (2018.), analizirala Ana Jelinić.
Veličanje Pavelića i ustaških majki
Jelinić smatra kako se kroz tekstove provlače dvije karakteristične niti propagande: opetovano veličanje tvorca hrvatske države i oca nacije Ante Pavelića te veličanje ustaških majki koje će rađati zdravu djecu i odgajati u njima hrvatski duh. Ana Jelinić u diskursu koji je stvarao časopis prepoznaje antifeminističku propagandu koja poziva na navodni povratak idealima uzorne hrvatske žene. Često se objašnjava kakva treba biti hrvatska žena:
“Izgradjena hrvatska žena mora postati tihi borac, koji će hrvatskom narodu pomoći da postane: 1. brojčano što veći; 2. tjelesno i duševno što zdraviji; 3. ćudoredno što izradjeniji i viši; 4. kulturno što jači; 5. narodno što sviestniji i 6. što snažniji i što borbeniji u svakom pozitivnom smislu slušotvorniji.” (Olga OSTERMAN, “Žena u novoj hrvatskoj državi” Ustaškinja, 10. 4. 1942., 5.).
“Žena je živorodno-ćudoredni korien obitelji, a obitelj je isto takvi korien naroda i države. Žena daje obitelji nove članove kao živorodno-ćudoredne jedinice, a obitelj ih predaje narodu i državi.” (Olga OSTERMAN, “Stožernica pozdravlja Poglavnika”, Ustaškinja, 10. 12. 1943., 15.)
Obrazovanje da budemo dorasle mužu
U časopisu se kritizira suvremena žena, “nezadovoljna sufražetka, mužkaračka pobornica ženskih prava” koja nije vratila ženu ženi. Kada se govori o obrazovanju žene, njeguje se misao kako je obrazovanje potrebno ženi “da bude dorasla mužu radi uzajamnog razumijevanja” te kako će joj “znanje dati prednost u uzgoju djece, vođenju doma”. Međutim, kritizira se suvremena žena koja je postala “pisarica, tajnica i najednom joj ambicije izgubiše granice: htjede biti i gospodin sudac, i mjernik, i ministar domobranstva”.
Zanimanja za žene
Pritom se za ženu promiču zanimanja koja su bila u skladu s idejom majke odgojiteljice: učiteljska i profesorska. Osim toga, Irena Javor, Vlasta Arnold, Olga Osterman i Zdenka Smrekar bile su i same obrazovane žene, učiteljice. Olga Osterman zalaže se pritom za ideju školovanja i žena i muškaraca, ali s različitom grupom predmeta:
“Prema tome, iako i mužka i ženska srednja škola imaju, uglavnom istovjetnu zadaću, njihov ustroj ipak ne bi smio biti jednak. (…) Čvrsto nadovezujući na prirodopis, računajući amo i nauku o čovjeku, pa na kemiju, mora se što dublje zahvatiti u pojedinačno, porodično i narodno gospodarstvo, a savezno s time i u nauku o zdravlju. (…) Isto tako, nadovezujući na moralku i psihologiju, treba dobro zahvatiti u narodnu, porodičnu i pojedinačnu pedagogiju, s naročitim obzirom na sitnu djecu.” (Olga OSTERMAN, “Važnost ženske srednje škole za duhovnu izgradnju nove Hrvatske”, Ustaškinja, 10. 6. 1942., 6.)
Roditeljica naroda
Ipak, glavna ideja propagirana je u idealu žene kao nositeljice i održavateljice doma, roditeljice naroda, žene domaćice i “vladarice mira, reda, blagoslova i sreće, velike i duboke sreće”. Majke koja je :
“lavska čuvarica svoje časti. Ta majka je drug, prijatelj, savjetnik i pomagač svoga muža. Ta majka radja dvanaest sokolova i oprema dvanaest nevjestica. Ta majka daje sebe da pomogne svojima, gubi sebe da spasi svoje, zaboravlja sebe, da se sjeća svojih. Ta majka narodne pjesme kao Spartanka prati sinove u borbu, strepi nad njihovim životom, ali još više nad njihovom čašću u borbi i nad njihovom pobjedom. Ta majka moli i zaziva blagoslov na cielu kuću, nad cielo ognjište i nad cieli narod” (Zdenka ŽANKO, “Majka u svietlu ustaštva”, Ustaškinja, 10. 11. 1942., 7.)
Zametak emancipacijskog duha
Više o fašističkoj propagandi namijenjenoj ženama, Ustaškinji kao propagandnom glasilu te o zametku emancipacijskog duha kod ustaškinja, žena koje su ravnopravno željele sudjelovati u poslijeratnoj obnovi nacije, pročitajte u radu Ane Jelinić. O propagandi tijekom Drugog svjetskog rata pročitajte i u članku Partizanska ratna propaganda: O “švapskoj gamadi” i “pobješnjelim ustaškim zvijerima”.
“Bog ubio svaku majku našu,koja Anti ne rodi ustašu.
Svaku majku potopila rika
koja Anti ne rodi vojnika.Poglavniče mi smo Tebi vjerni,Tebi vjerni i za Dom spremni!”(Iz omladinskog priloga “Ustaše” 26. 9. 1941., Ustaška mladež)
Preporuka za čitanje
