Iako se u Hrvatskoj ne izvodi nijedan diplomski studij Javne povijesti, s obzirom na trendove u društveno-humanističkom području, otvaraju se i pitanja o mogućoj implementaciji takve vrste obučavanja i u Hrvatskoj. Prvi koraci ka otvaranju tog pitanja učinjeni su pokretanjem kolegija “Javna povijest” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čiji je nositelj dr. sc. Damir Agičić i izvođač dr. sc. Branimir Janković.
Na drugoj međunarodnoj konferenciji za Javnu povijest (Public History Summer School – Methods, Difficulties, Perspectives) koja se 1-5 srpnja održava u Wroclawu održan je i okrugli stol pod nazivom “Public History Training” na kojem je sudjelovalo četvero sveučilišnih profesora.
Sudionici su govorili o svojem iskustvu s izvođenjem magisterija Javne povijesti na njihovim sveučilištima te su se pritom dotakli pitanja studenata, projekata, pripravništva te zaposlenja i suradnje s bivšim studentima. Svoja iskustva iznijele su Catherine Brice (Université Paris-Est-Créteil-Val-de-Marne), Malgorzata Rymsza-Pawlowska (American University, Washington D.C.), Joanna Wojdon (University of Wroclaw) i Christine Szkiet (University of Teacher Education Lucerne).
Studenti Javne povijesti
Svi izloženi programi magisterija Javne povijesti fokusirani su na kombinaciju teorije i prakse tj. učenja putem praktičnog rada bilo unutar fakulteta ili u suradnji s vanjskim institucijama kao što su primjerice muzeji. Kada je u pitanju vrsta studenata koji upisuju ove programe te njihovo dotadašnje obrazovanje, većina programa nije fokusirana isključivo na studente koji posjeduju diplome preddiplomskih studija povijesti već se primaju i upisuju i studenti iz ostalih društveno-humanističkih usmjerenja, dakako, oni s interesom za praksu i zaposlenje u okviru Javne povijesti.
Projektna nastava
Postizanje balansa između teorije i prakse naglašeno je kao jedan od glavnih ciljeva. Dio nastave osmišljen je kao projektna nastava koja se izvodi kroz cijelu godinu. Sudionici su spomenuli uspješno izvedene projekte poput organizacije događanja posvećenih revoluciji 1848. godine, gdje su se posjetitelji uz rasprave, igre i razne aktivnosti upoznavali s Parizom tijekom revolucionarne 1848. godine (Université Paris-Est-Créteil-Val-de-Marne).
Izložen je i projekt “The Humanities Truck” kao pokretni izložbeni medij za različite projekte (American University, Washington D.C.). U Wroclawu studenti imaju priliku raspolagati dobivenim budžetom i organizirati različite izložbe. Projektna nastava koja je usmjerena na otvaranje i postavljanje izložaba uglavnom je podijeljena i na istraživačku nastavu koja prethodi postavljanju izložbe te se stoga studenti u prvom semestru imaju priliku susresti primarno s takvom vrstom rada. Velik problem jest dakako nedostatak vremena i organizacije opsežnih projekata u razdoblju od samo 15 tjedana koliko traje jedan semestar.
Pripravništva
Koliko studenti trebaju volontirati tj. koliko trebaju raditi besplatno još je jedno pitanje koje je zaintrigiralo i govornike i slušatelje. Primjerice, u Poljskoj ne postoji tradicija plaćanja pripravništva dok su u drugim državama pripravništva plaćena, ali programi studija, dakako nisu besplatni kao u Poljskoj.
Pripravništva studenti mogu pronaći sami, ali neka Sveučilišta imaju ugovore s obližnjim institucijama i lokalim muzejima te su im stoga pripravništva time osigurana. U Luzernu obavezna su dva pripravništva u dvije različite institucije i to u različitim područjima i institucijama kao što su muzeji, filmska produkcija, videoigre…
Razlikuje se i dužina trajanja pripravništva. Dok su u SAD-u ili Švicarskoj pripravništva obično duža, u Wroclawu ona traju oko 60-ak radnih sati što je uglavnom tri tjedna rada na pola radnog vremena. Bila pripravništva plaćena ili ne, trajala ona nekoliko mjeseci ili tek nekoliko tjedana, nužnost pripravništva (tijekom!) studija, nije dovedena u pitanje.
Zaposlenje
Budući da su neki od spomenutih programa, posebno onaj u okviru American University, financijski prilično izdašni, naglasila se iznimna kontrola upisnih kvota kako bi se svi studenti nakon studija imali priliku zaposliti.
Zanimljivo je napomenuti viđenje profesorice Catherine Brice s Université Paris-Est-Créteil-Val-de-Marne, koja smatra kako je za javnog povjesničara ipak bitno steći najviše moguće formalno obrazovanje, dakle, doktorirati na nekom od studija povijesti te time steći kompetencije koje ipak smatra presudnima za obavljanje tog posla. Naglasila je kako se u Francuskoj, nakon dovršenog doktorata, mogućnosti za zaposlenjem otvaraju u raznim institucijama; i to ne samo onima poput muzeja i sveučilišta već i u bankama, industriji i sl.
Preporuka za čitanje
Svakodnevni izvještaj s konferencije kao i ostale novosti iz područja Javne povijesti možete pronaći na njihovoj Facebook stranici “Public History” i Facebook grupi “International Federation for Public History”.
