Djevojčica u plavom kaputiću – kako kroz simboliku učiti o sjećanju, empatiji i miru

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u školama ne bi trebalo biti tek formalno prisjećanje, nego prilika da se kod učenika razvijaju vrijednosti suosjećanja, mira i poštovanja prema žrtvi. Jedan od načina kako to ostvariti jest kroz simboličke i emocionalno dostupne aktivnosti koje povezuju osobni doživljaj učenika s povijesnim događajem.

Ideja i simbolika

Projekt „Djevojčica u plavom kaputiću“ temelji se na poznatoj fotografiji šestogodišnje Željke Jurić, snimljenoj 19. studenoga 1991. u koloni izbjeglica pri izlasku iz Vukovara. Fotografija, koju je snimio fotoreporter BBC-a, postala je svjetski prepoznat simbol stradanja civila, a posebno djece u ratu. Sama Željka kasnije je ispričala da je plakala jer je neposredno prije snimke svjedočila smrti svojeg prijatelja, što dodatno naglašava težinu i nepravdu dječje patnje.

U središtu projekta nalazi se pano s fotografijom djevojčice i pitanjem:

„Zašto je djevojčica u plavom kaputiću tužna?“

Uz pano se postavlja i mali dječji plavi kaputić, simbol djetinjstva i nevinosti. Taj predmet vizualno i emocionalno pojačava poruku – čak ni najmanje, najnemoćnije dijete nije bilo pošteđeno strahota rata, a upravo iz toga proizlazi univerzalna poruka vrijednosti mira.

Tijek aktivnosti

  1. Postavljanje panoa i poticajno pitanje
    U tjednu uoči 18. studenoga pano s fotografijom i pitanjem postavlja se na vidljivo mjesto u školi (hol, ulazni prostor). Uz njega se ostavi kutija ili zidni prostor na koji učenici mogu zalijepiti svoje odgovore na pitanje „Zašto je djevojčica tužna?“
    Učenicima se pritom odmah ne objašnjava povijesna pozadina, nego im se daje prilika da izraze svoja razmišljanja, brige i osjećaje.

  2. Analiza dječjih odgovora
    Nakon nekoliko dana, kada se prikupi veći broj poruka, učitelj ili školski tim ih može pročitati i analizirati. Odgovori često otkrivaju što djecu zaista tišti – školske brige, odnosi s vršnjacima, obiteljske situacije… Upravo to otvara prostor za razgovor o emocijama, empatiji i razumijevanju tuđe boli.

  3. Svečani čin i zajednička poruka
    Dan uoči Dana sjećanja organizira se svečani skup ili akademija. Nakon izvođenja himne i kratkog uvodnog podsjetnika na priču o djevojčici u plavom kaputiću, učenici simbolično skidaju poruke s panoa i zajedno s plavim kaputićem spremaju ih u kofer. Kofer predstavlja zalog za bolju i vedriju budućnost, u kojoj bi dječje suze bile zamijenjene osmijesima.

    U izvedbi se može uključiti jedan učenik iz svakog razreda (primjerice 21 učenik ako škola ima 21 razred), čime se postiže zajedništvo i osjećaj sudjelovanja cijele školske zajednice.

  4. Refleksija i razgovor
    Nakon svečanosti slijedi razgovor s učenicima: što su naučili, kako su se osjećali, što za njih znači mir, a što rat. Time se potiče kritičko promišljanje i emocionalna pismenost – ključne kompetencije za građanski i odgojni razvoj učenika.

Odgojno-obrazovna vrijednost

Ovakav pristup omogućuje učenicima da povijesnu temu povežu s osobnim iskustvom, da osvijeste vrijednost mira i suosjećanja, ali i da kroz zajednički simbolički čin dožive snagu zajedništva. Projekt je prikladan za međupredmetno povezivanje – može se realizirati u suradnji nastavnika povijesti, razrednika, vjeroučitelja, likovne i glazbene kulture te stručne službe škole.

Učenici spontano razvijaju empatiju, osjećaj odgovornosti i ponosa, ali i razumiju da sjećanje nije samo obveza prema prošlosti, nego put prema humanijoj budućnosti.

POVEZANE OBJAVEVIŠE OD AUTORA